rip out your wings

[B]''Jao, a baš mi se ne ide''
''Sve je već ugovoreno, moraš ići.''
Tako je i bilo, morala sam na taj nesretni dan s razredom na nekakav superdosadni izlet.Užas...
Odustala sam glumiti bolesnicu da ne idem, ali samo zbog te odvratne nade koja mi nalaže da će ovaj put biti dobro, da će biti drukčije od svih prethodnih izleta.
I tako počinje priča.Opet smo se svi skupili ispred škole i čekali bus, opet ista priča, isti likovi, isto odredište.Nismo ni krenuli, a već sam zamračila...
E da, i ta prokleta gužva pri ulasku u autobus!Kao da će im netko oteti mjesto, moš si mislit!
Sjela sam na jedino prazno mjesto kraj prozora, zapravo mi je bilo tako svejedno gdje ću sjesti, ali ovaj prozor mi je omogućio gledanje drukčijih ljudi, drukčijih svjetova. Mogla sam bar na trenutak zaboraviti ovu dernjavu grupice nenadarenih pjevača, glasna ogovaranja i stare tračeve.
Evo i prve pauze, svi su izašli iz busa.Svi osim mene.Svi se vesele i zabavljaju, a samo ja sjedim kao slijepac koji ne vidi razloga za veselje.
Bila sam sama, kod kuće bi barem mogla čitati onu debelu staru knjigu o misterijama.Ah, kako li ju volim!Ona mi ispunjava svaki trenutak kada počnem padati u depresiju, ona me izvuče iz nje i nikada je nisam sita nego želim još i još.
Opet polazimo...
Evo i reprize za obožavatelje: opet gužva, vriska, par žalovitih pogleda usmjerenih prema meni...
Poput horde škota koji skaču po mojim umirućim živcima kao na igrački koju netko neprestano navija ne bi li se zadovoljio užitka tuđe boli.
Vika, cika,...bla bla bla...Već se osjećam kao pokvarena ploča...ponavljam iste jade, iste očaje samo umornijim glasom.
I dok sam gledala nebo, razmišljala o ptici, letu, suncu i ostalim motivima koje sam ugledala, bus je ponovno stao.
Ponekad bi pomislila da vozač ima problema s probavom pa stoga često staje, ali zaista je prošlo dulje vremena od prethodne stanke.
Svi su se opet razbježali po birtijama, a ja sam kao skamenjena gledala u daljinu,
I nešto me oživilo, pružila sam svoje utrnule papke i izašla iz busa.Zrak je bio tako čudan, imala sam neki neopisivi predosjećaj da će se dogoditi nešto važno što još nisam spoznala.
Gledala sam okolo, SVE JE BILO OBIČNO,A OPET TAKO NEOBIČNO.Bližilo se vrijeme kretanja, ali me neka sila jako vukla da prošetam, što sam i učinila.
Nedaleko je stajao drugi bus koji je krenio baš u trenutku kada je bljedunjavo djete prelazilo cestu.ŠOK!
Ne, ovo nisam vidjela!Štipam se da se probudim, a na rukama mi ostaju fleke od snažnih stisaka.Htjela sam mu pomoći, zaista jesam!Ali te proklete noge kao da su od kamena, nisam ih mogla pokrenuti.
Bila sam svejdok ove krvoločine, bila sam gledatelj ove užasne tragedije
Izvan sebe sam!Htjela sam da bude drukčije, pustolovno, ali ovo nikada ne bih poželjela. Tješila sam se da je ovo plod moje bolesne mašte, ali nažalost nije bio.Tu je ležalo krvavo tijelo nedužnog stvorenja.Glava mu je bila rasko..., ma ne mogu ja to...
Bijesno sam gledala za busom koji je odlazio glavom bez obzira.Nisam znala što učiniti, zaboravila sam na razred, na izlet, sunce mi je udarilo u glavu, bila sam žedna.
Gledala sam u tu lokvu krvi, bila je tako krasna, ali ta smrt...zapanjena sam.
Možda je to djete imalo lijep život, obitelj, prijatelje.Poželjela sam da sam na njegovom mjestu, da je mene pregazilo to čudovište i odnjelo u druge krajeve.Ne bih ni za čim žalila.
Da, sjetila sam se.Idem do svog busa po pomoć.Ali kada sam došla, njega nije bilo.Da, što se uopće čudim, kao da bi primjetili da sam nestala, ionako me ni prije nikada nisu vidjeli i kada sam bila s njima.
Bilo mi je svejedno za razred pa čak i povratak kući, ionako me ne bi ništa lijepo dočekalo. Samo nova svađa majke i pijanog očuha.
Jedino što sam u tom trenutku željela je da se tijelo dostojanstveno pokopa.Htjela sam mu pomoći sada, kada već nisam umila prije.Tražila sam ljude, ali svi su me izbjegavali. Nisu mi vjerovali, nisu me ni poslušali.
Ušla sam u prljavu birtijetinu u blizini.Bio je tu jedan mlađahan policajac za šankom.
Ajme, hvala Bogu!Spas!
Na samom ulazu bio je nož.Uzela sam ga kako neki pijanac ne bi stao na nj' , no umjesto da ga vratim konobaru stavila sam ga u džep.Senilna glava.
Sve bih dala za čašu vode, ali da...moram spasiti tijelo!
Policajac me poslušao, bio je prvi koji je to učinio, no sumljivo me gleda.Kao da sve to i nije tako strašno, kao da je naviknut.No dobro, ipak je policajac.
Želio me ispitati, postavljao je čudna pitanja, nepovezana uz slučaj i rekao da me mora privesti.
Bila sam razočarana.Prvi koji me saslušao će me zatvoriti.Neka mi bar daju vode i moju knjigu.Bez njih ne mogu.I želim znati što je s tijelom.To je sve.
Iznenadilo me što me nije odveo u postaju, nego u nekakav stan.Pomalo neuredan, muški.
Trebala sam se bojati, ali nisam.Nije mi se činio zadrt taj policajac.Iz očiju mu je isijavala dobrota.Dao mi je vode da ugasim žeđ.Bio je ljubazan, no to mi u trenutku nije bilo na pameti.Htjela sam spasiti tijelo, a on me želio opustiti.Bila sam poprilično uzrujana zbog svega, ali uspio me smiriti.Imao je tu neku moć koja je unosila feeling da će sve biti u redu.
Nije me gledao kao cijeli svijet, zapravo gledao me, to je razlika jer cijeli svijet nije.
Ne sjećam se kada, ali zaspala sam, vjerojatno od silnog uzbuđenja i umora...
Probudih se.Sjedio je na stolici i gledao me pomalo zamišljeno.Bio je ljepuškast, dobre građe, tamne kose i svijetlih očiju.Nasmješila sam mu se, a on me upitao:
''Ursula, što će ti nož u džepu?''
''Kako, ovaj, nije moj, našla sam ga.Kako mi znaš ime?''
''Piše ti na narukvici.Ja sam Soaris Peters.Možeš me zvati Soare.''
''Dobro Soare.''
''Nož je opasna stvar, nemoj ništa olako shvaćati.Nije sve kako se čini.''
Inače bih ljudima na ovakvo nešto rekla da ne sole pamet, ali prema Soareu sam imala nekakvo poštovanje.Djelovao je neiskvareno.
Pogledao je kroz prozor i rekao mi da se sakrijem.Urnebes!
Ovakvo šta nema ni u mojim knjigama.Lik koji izgleda identično kao Soaris bakljom je provalio vrata.Gledala sam kako se svađaju, bila je to kao svađa s ogledalom.Ali ovaj drugi nije imao tako dobre oči, bile su gotovo crne.Zatim je uletjela žena, imala je lijepe crte lica, ali ta šminka...odvratno!
Bila je dosta starija od svih i ponašala se dominantno.Počela je kuhati neke bljuvotine i tjerala ih da to jedu.Siroti...
Na trenutak je Soare došao do mene i rekao da se skrivam dok ne odu, no napasna žena ga je vidjela i počela terorizirati.
Ugledala me.Taj pogled ću uvijek pamtiti.Pomalo zastrašujuć pogled je imala, no nakesila mi se.Počela je galamiti da je Soare vrlo nepristojan, kako se može stidjeti tako lijepe djevojke i sl.
Zatim je počela bacati tanjure ka pomahnitala nakon čega su oboje otišli.
''Ispričavam se''-rekao je Soare
''Ne, ali...ne shvaćam, kako, tko su oni...?''
''Sve ću ti objasniti Ursula.''
''Već je pala kasna večer i već sam trebala davno biti kod kuće.Ali majka me nije ni zvala, možda joj ne trebam.Možda se napila...mrzim svoj život.''
''Ali ne moraš, sve će biti u redu.''
''Kako da ga ne mrzim, ja nikad...''
"KAKO MOŽEŠ MRZITI NEŠTO ŠTO NEMAŠ? Ovi ljudi sada što su bili su moja majka i brat.Umrli su u prometnoj nesreći prije četiri godine.Od tada svaki dan u ovo vrijeme se ponavlja ista priča.Živčana majka dođe s nama provesti svojih deset slobodnih minuta i kuha ručak dok se mi svađamo.Ali njihova tijela su optičke varke njihovih duša.Neke duše ne mogu odmah naći mir, dok ga neke vječno traže[/B].Tvoja te majka voli.Plakala je kada je čula vijest, teško joj je, ali bit će dobro.Tvoje tijelo je dostojanstveno zbrinuto, ali tvoja je duša ostala ovdje...treba joj vremena...pomoći ću ti.''
''Što to pričaš?''
''Ursula, osoba je danas pregažena busom, zato te ljudi nisu čuli.Oni su naviknuti na fizičko, ne čuju dušu.Ali ja sam tu da ti pomognem da shvatiš...čujem te, jer već četiri godine slušam takve.Tvoj je mir daleko.''
SVE JE BILO OBIČNO,A OPET TAKO NEOBIČNO.
Htjela sam si pomoći, zaista jesam.Ali te proklete noge, kao da su od kamena, nisam ih mogla pokrenuti.
Lokva krvi, bila je tako krasna...
Možda bi neko drugo djete imalo lijep život, obitelj i prijatelje, a možda je dobro što sam na njegovom mjestu.
Nisu me nikada vidjeli, ni kada sam bila s njima...
Hvala ti Soare, hvala što si mi pomogao da shvatim...
Neke se želje ispune.
Još uvijek tražim, ali znaš što Soare, mislim da sam blizu...Hvala ti.


*Drago mi je sto vam se svidio moj 1.san koji sam objavila i što ste tražili još,pa evo ovo je još jedan moj san,meni malo manje drag,ali također zanimljiv. Nadam se da ste uživali!
I više vas ne ću gnjaviti s pitanjima o snovima nego je ovaj put moje pitanje za vas- što vam se najljepše ili najmisterioznije dogodilo u stvarnom životu?