Ovo je jedna moja pjesma posvecena dragoj osobi kojoj je ljubav sprijecena zbog ljuske predrasude.
Napisala sam ju u trenutku bijesa,placa i ocaja i nije mi bilo stalo kako cu se izraziti,nego mi je bilo stalo iznjeti osjecaje iz sebe i predociti situaciju.

JEDAN DAN
Bili su tako sretni
Njihova ljubav tako je cista
Namjere im bijahu samo pozitivne
Ali oni dolaze iz razlicitih svjetova
Upoznase jedan svijet s drugim
I taj svijet nije znao prihvatiti onaj drugi
To je bio svijet dvolicnosti, pokvarenosti i sebicnosti
I tu nije bilo mjesta za ista drugo osim toga
Taj jedan dan
Bili su tako sretni
Zaljubljeno su se gledali
I zajedno smijali
Taj jedan dan
Sunce je samo za njih sjalo
I samo je za njih cijeli svijet grijalo
No ovaj pokvareni svijet
Nije imao oci za njihovu srecu
Nije ju pustao u onaj drugi
Ljepsi svijet
Taj jedan dan
Srusio se njihov velicenstveni san
I od tada tmuran je svaki novi dan
Od tog jednog dana
Kisa samo za njih pada
Jer nebo oplakuje njihovu zabranjenu ljubav
A Bog si ne moze oprostiti sto je pocinio veliki grijeh
Stvorivsi onaj drugi svijet

Post je objavljen 19.03.2006. u 22:03 sati.