fra gavun

Povratio je

Zahvaljujući @M.Split a onda i tehnici fotke su spašene. Ja mislio kad se izbrišu ošlo to k vragu kad mrkva, one su stalno unutra ali se ne vide. Rekla bi moja bivša susjeda: 'što mi vridi da je unutra ako ga ne ćutim'.
Pođem kod meštra velim mu tako i tako a on će: 'ma lako je to vratit'.
Kad je ubacio karticu u procjep škatulice ne da je vratio one što sam greškom obrisao nego sve od kad imam ovaj fotić. Imao sam osjećaj da će se po podu prosut koliko ih je.
Jadni fotić povratio je i dušu iz sebe.
Gleda slije pa me pita koje ćemo vratit.
- Ove sa predizbornih skupova…
- Šta si kukuriku snima?
Jebga sad ne znam koje je on vele pa ga ne smim snervat jer ako ih on obriše to je kao da sam ih obrisao sanitarom.
- Ma ne samo njih, svih sam snimao i sajam u Crnici.
Ne reče ništa nego ih je obilježavao za spremiti na cd a ja sam komentirao.


Ni vištice ne mogu proći a političari mogu?


Budiša s Milom! (Mile iz jedne moje priče)


'Za sve koji misle drugačije'. Ja mislim drukčije.

Smeta me kod promidžbenog materijala što je lakiran, nije dobar za potpalu, loše gori i puno dimi.


Ove kao da sam ja donirao!



Ja mislio bit će par ljudi kao podneblje slovi za hadezeovu utvrdu, kad tamoooo....


Prvi put! Zato respekt i pozdravljam dobru ideju.


Ovom gradu je falilo nešto ovakvoga.


Nisam im mogao odolit. Mljac.


Mudaš...skužaj, Jajaš prodaje glistin izmet, proizvod za pet!


He, pa se ti odluči.


Ovaj iz 'Nadinog' kraja najbolje je profitirao. Nisam mogao tek tako proć pa sam uzeo nešto kobasa
i dijetalnih čvaraka.


Bilo je i mednog pršuta.


Ja za džep a unutra zmija...


i škorpijon.


Bravo Toni ! Od hobija do respektabilne firme!

- I to je sve?
- E!
- Pržim!
- Bloga ti ova spravica ti dođe kao mašina za oživljavanje.
- Kažem ti ja ka vremeplov je, vraća sve u život dvaest godina unazad.
- Šteta da procjep nije teke veći.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pegula

Od kako sam jučeujutro oko podne upalio komp i otvorio stranicu blog.hr i vidio odma na početku kako piše 'turimtikitu/OSOBNO', drži me pegula.
Poslije podne sam zaplovio da izvučem koju lignju ma jok. Primakle se na puškomet (zračne puške) do mog kaića dvije baba-ninđe (crnina od marame do čarape) sa otoka Krapnja.
Ako niste znali po njima je mjesto Brodarica dobila ime. Naime One su bile glavne za prijevoz otok-kopno-otok pa su dobile 'čin' brodarice. Kako su muški navigali na njihovim plećima bio je golemi teret. Obitelj, kućanstvo i polje a kao 'hobi' ribarenje i prijevoz i to na vesla. (bila su to malo teža vremena)

Cikaju i pričaju a na moru se čuje stostruko dalje nego na kopnu. Kad motor radi a ideš nešto reći onom do sebe onda se to čuje po čitavoj 'jezerini'.
Ili slikovito rečeno ovako.
Ako prdekneš kod otoka Krapnja to se čuje do Žirja a smrdi na Markovom Trgu!

- A ća ti oni mlaji unuk uči a?
- Java će ga znat, nešto za ulipšavanje ženskih. A tvoj?
- A moj…mi se nismo mogle skulat pa nas je dopalo radit zemju i vrtal sadit a oni danas to uču. A on ti je uvik volija travu pa je iša u vrtlare.
- Bože moj di ovi svit gre a moga je bit avijonac da je tija učit jema ga je ko skulat a ne nike ženske posle pizdit.
- Nima ti više toga. Ovo su muški a ovo ženski posli sve ti je to isto moja ti, evo ti oni mali Luketin je iša za medićinskog brata a svršija u babice.
- E da je namin bilo…
- A ća, svršiti.
- Nosite java blentavu o skuli govorin o skuli.
- A bome na istoj smo ali nas je dopalo puške držat draga, puške.
- I bonbe draga i bonbe.
- Znaš ća, tvoj unuk ka svrši skulu more lipo doma otvorit i radit a ća će moj…otvorit vrtal.
- Je kako da ne a ko će mu doć.
- Kako…ženske bome, danas je u modi pituravat nokte i lipit one umitne čambre.
- Bome da sa ja muško ne bi moju ženu ili curu pustila ko njega.
- A zašto nebi ka da će oma tapunat, ako jon je do tega ka da ne more i ovako, neš ti posla.
- Ma ne to nego je ružno čut…ća će svomu reć di gre? Gren u manikurca da me sredi, ae reci prav.

Nema liganja a onda ću makar zajebavat. Namotam čarapu na peškafondo i pustim u more a onda potežem ka da je lignja. Čarapa se napuni i izdalje izgleda ka prava lignja a onda ustima napravim onaj zvučni efekt kao kad se lignja iskašlje i spusim je u kaić.
Primjetile su da 'lovim' pa su me dale k vragu i beštimale a utoliko se kalao mrak pa smo se razišli a od liganja kita.

Danas sam prošetao kroz grad jer je bilo predizbornih skupova ne moš na prstima obje ruke zbrojit. Oma na pjaci sam trevio Budišu i Nikicu, rukujemo se, nude me uštipcima i dali mi brošuricu. Pofotkam i pođem dalje. Ispred knjižnice neka stranka, muž, žena i susjeda? I njih poslikam. Doli na obali kod 'Jadrana' Kukuriku. E to je već bilo nešto. Dva video zida, svi na pozornici, puno naroda. Fotkam.
Onda sam produžio do Crnice, tamo (di je marčelinin dida 'sadija kapulu') veliki šator i sajam obrtništva. Palac gore, ovo je za pohvaliti. Fotkam.

Idem to prebaciti na komp. Zaškurim ih da sve prebacim kopy-paste na deskop ali mi na početku jedna slija bode oko, nije iz ovog 'filma' i ja na nju 'mišnem' i delete…onda sam kalao sve živo i mrtvo, doti jednu sam obrisao prije nego sam ih prebacio na komp.
Ako ovo nije pegula onda je Jaca stvarno brigadir!

Jebovito

Valja nešto pojesti za ručak pa sam metio peć onu vanbračnu kokoš (ne tu što vi mislite) sa zemljacima i dok se dimi iz rerne ja pogledao vijesti u podne a onda i tv kalendar.
I zapele mi za trepavicu ponovljene snimke iz drugog svjetskog rata radi arhive i povijesti.

Naime veli da tada nije bilo kamere na licu mjesta da ovjekovječe ratne prizore pa su čitave bitke ponavljali naknadno radi snimanja?
Čov'če jel' to bio dokumentarac?
Oću reć jel to utjecalo na onoliki broj mrtvih i osakaćenih.
To mi sliči na ono: 'Traže se statisti, para vrhunska a ima samo da budeš leš'.
Jee, pa ti naplati gore kod sv. Petra na šalteru čistilišta.

Ili, što je vjerojatnije, zapravo vojska nije niti znala da su išli ginuti radi celuloidne vrpce sa ljubavi u srcu i mislima na najdraže misleći da brane domovinu.
Ulazak u Berlin i ljubljenje ruskih i američkih glavešina i vojnika isto tako nije snimljeno u originalu pa su taj susret za povijest ponovili i snimili ali sa drugim akterima.
I to je povijest koja se uči u školi i dokumentarci koji se prikazuju.

Fala ti Bože na današnjoj tehnici i ovoj digitalizaciji svega i svačega pa bogufala ima dovoljno kamera te je tako od prve zabilježena privatizacija, gradnja crkvenih dvora i oblaganje dragim kamenjem, biseri naših političkih lucera, kopanje po kantama smeća, sijanje svih temeljnih kamenaca…itd!

Kokoš ostaje kokoš i nikad neće biti promovirana u tuku!

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

Parnica

Bilo je to koncem devedesetih kad je mlađi imao nepunih 13 g.
Zajesenilo je i nosili su se dugi rukavi. Došao sam s posla oko dvaipo a kad sam o tamo dolazio uvijek sam bio 'narajcan' nekom negativnom vibrom. Naravno umoran i gladan tako da su ti čimbenici doprinosili slici realnog stanja.
Kad sam sjeo za stol i ubacio prvi zalogaj žena veli kako mi ima nešto reć. Žvakajući pitam šta je. Kaže Ona da je mještanin Šime izudarao maloga.
(Ajde ti sad jedi.)
Zastao zalogaj u grlu, odmaknem pjat, obrišem se i onda mi ispriča što se dogodilo.
Nisam mogao čekat i uzmem telefon, okrenem broj i dobijem Šimu. Nije bilo nikakvog uvoda niti ono dobar dan već direktno pitanje. Zašto? On je počeo nešto mrljavit i mucat pa sam ga prekinuo i rekao: 'ili ti dođi ovamo ili ću ja doći kod tebe da mi to objasniš'. Veli da će on doći ovamo jer se to i dogodilo blizu moje kuće.

I dođe on pravo u kuću. Sjeli smo a ja 'uključio rengen pa ga skeniram' dok on priča kako je mali bio s biciklom na putu te on nije mogao proći s autom.
Ali put je pet metara širok velim ja. 'Je ali ja nisam mogao proći pa sam stao izašao vani i rekao mu da se makne a on i njegovo društvo a bilo ih je desetak počeli su mi se smijati i ja sam ga malo čupnuo za kosu da se makne'.
Ajmo vani da mi pokažeš kako je bilo. Izašla je i žena pa susjed i njegova žena, oni su kao sigurnosne kamere, sve vide a pogotovo kad je po srijedi neka prepirka. Mlađi nije bio kući ali je bio mali od susjeda koji je također prisustvovao tom 'susretu'.
Mali je rekao da Šime laže što je Šimu snervalo i natjeralo da povisi decibele.
Zapravo zadnje kolo od bicikle na kojoj je mlađi sjedio i pričao sa svojim društvom bilo je pola metra na asfaltu a ostalo i ostali bili su van ceste.
Uz povišene tonove uz ono, pa je pa nije, nije tako nego ovako, stavi on desnu ruku iza leđa i meškolji se. Meni pukne film i ja puknem njega, klepio sam ga po bradi.
On zakovrlji očima i zabavelja a ja priskočim da ću ga dokrajčit baš sam se bio raspizdio ali su onda gledatelji priskočili i uvatili me za ruke a on se teturajući dignuo. Je da je mrvu šijao utreso no uspio je poći prema svojoj kući.

Odmah je alarmirao policiju i doktora no da skratim priču dođe policija na licu mjesta, zapišu, potpišem a nakon nekoliko dana dobijemo dvije prijave. Jednu sudcu za prekršaje zbog remećenja javnog reda i mira i drugu za krivični sud.
Jebiga šta je tu je. Sudac za prekršaje nas je opleo sa po sto maraka.
Za ovaj drugi sud nađem odvjetnika i u određeni dan pojavimo se na sud.
S njime je uz odvjetnika bila i njegova žena sa punom najlonskom vrećicom nečega. Pitao sam svog odvjetnika kako to da je ona prisutna a on je rekao da može biti prisutna ali ne smije ništa govoriti. No ona i nije došla da šuti pa je odmah iz najlonske vrećice počela izvlačit košulje, majice, hlače…uz poviku kako sam mu sve to pocijepao i…
Onda je sudac popizdio i izvikao se na nju. Zaprijetio je ako još jednom progovori da će je potjerat vani. Umukla je.

Odvjetnici su rekli svoj uvod a onda je na upit sudca on ispričao svoju verziju a potom i ja svoju.
Ja sam se branio time da kako je on imao ruku na leđima pa sam pomislio da ima nož ili pištolj te sam nagonski reagirao u samoobrani. Onda je sudac pitao njega jeli istina da je držao ruku iza leđa.
- Jesam gos'n sudija.
- Nisam sudija nego sudac! Reci zašto si držao ruku iza leđa?
- Gos'n sudi…sudac neugodno mi je to reć.
- Je li te svrbio čmar?
- Nije gos'n...
- Reci nam je li optuženi mogao pomisliti da si iza leđa imao neko oružje.
- Ali ja nisam imao oružje.
- Onda nam reci šta ti je to neugodno. Ovo je sud i kad te pitam ima da kažeš ma što god to bilo i ne treba ti biti neugodno.
- Ali…
- Da čujemo.
- A dobro kad moram. Znate gos'n sudac popustio mi je laštik na mudantama pa su mi stalno padale a to je jako ružno jer sam imao osjećaj da ću ostati gol. Onda bi ja svako malo zavlačio ruku pored kaiša, zakačio mudante s dva prsta i potegnuo prema gore pod kaiš pa bi to držalo jedno vrijeme.
Slušajući to žena mu se napuhala kao veliki bucanj i da je kogod bocnuo iglom ispuhala bi se i odletila kroz prozor kao štriga.
- Štaaaaa.- podviknula je a tlak joj je ušo u crveno da su ga mogli policajci s kobrom loviti. – ti ćeš mene sramotiti ode pred sudom da ja ne vodim o tebi računa..ja ću tebi sudit ja…
U to je priskočio njen odvjetnik da je smiri a sudac je opet popizdio i potjerao je van.

Kad se sudac malo smirio obratio nam se onako ljudski i rekao da bi bilo najbolje da prekinemo ovaj cirkus jer i nije bilo težih ozljeda te da se ja njemu ispričam pa nam to neće ući u dosje da smo krivično gonjeni. On je pristao da prihvati ispriku a onda sam ja uzdahnuo i rekao.
- Oprosti što sam te malo klepio.
Sudac i odvjetnici su me čudno pogledali no on je klimnuo glavom a onda je njegov odvjetnik najavio podizanje odštetne parnice za naplatu duševnih i svih ostalih boli.
To nije niti dan danas gotovo.

Poučak. Vodite računa o laštiku jer najlakše je dobiti po pički kad gaće padnu!

Tuc-tuc

Danas sam vidio dva auta koje naprosto moraš bolje pogledat, za kojima se moraš okrenuti kao za rasnom 'ždrijebicom'.
Jutros na obali sam vidio citroenovog kombića koji je imao drhtavicu (rekoh ovaj ima gripu) a večeras sam vidio na netu kukuriku limuzinu pa sam ja dobio drhtavicu od smjeha.
A ljudi moji kako je šesan kao da su ga radili 'lično' A JE TO.

I drma li se drma citroen, cvili jadničak. To old tajmer iz daleke pedesete kako bar wikipedija kaže.
Moja sumnja se obistinila kad je drhtavica stala i otvorila se zadnja vrata a onda je izletio pas a za njim i malešan mladi čovk u kratkim hlačama i majici. Je da je bilo sunčano ali ne baš za tako oskudnu odjeću.
No njemu je bilo vruće. O majke ti irudove…ma nije valjda pasa…?

Dotrčao pas do Fride i kad su se ponjušili ona se ka ofendila, zabacila glavu u bandu i ne jebe ga za suvu šljivu.
Pa normalo kad ne zna francuski a onaj nije zalajao da čujem kako se laje na tom jeziku.
I dok se ja snebivam da je 'ono' činio sa pasom iz kombića se izvali ženska. Jebate kolika je…jedva stane u kombić.


Oma mi je lakše da jadni kuco nije bio priležnica.

Dok sam ja odgegao rutu čujem da je zabrundao motor, krenuli oni ća. Ja brže-bolje dotrčim i činim mot rukom da stane i ujedno vadim mobitel. Pokazujem (opet mot) da je li ga smijem škicat, letrat kaoko oš. Klimne on glavicom i ja ih okinem, doduše njega i kombija jer se ženska uvalila ozada. Onda je otvorio onu portelu od prozora i nešto parla. Ja niječem glavom i sliježem ramenima da ne razumijem.
Onda on čini mot palcem i kažiprstom (to bar razumije cijeli svijet, pare) pa onda imitira škljocanje aparata.
Nu manita čovka iruda ti, on traži pare zato što sam letrao onu kašetu o kombića, ma nemoj.
A ja ti njemu, no parlare franse, no šprezejzi, no ingliš, no parlare italijano, no parlare hrvatski…
Vidi on koja je ura i krene.
Jebate turista, došli se ode prčit, pas se izasrao i ispišao, bit će da su se i okupali i traži da ja njemu platim
Da si i Manitu ne moš bit tako manit jebate Kvazimodo!

E sad, koja je poveznica između onog jednosjeda 'kukurikavca' EKO i ove kašete o citroena.
Poveznica je prčenje. Ovi to bar mogu napraviti u kombiju a onaj u jednosjedu ne može pa će zato prčiti narod slijedeće četri godine.

----------------------------------------------------------------------------------------


Dvadeset godina!

Opisati golgotu ili ispričati ratnu priču…dovoljno je napisati VUKOVAR!

Herojski Grade danas će ti u posjet prići veliko šaroliko društvo.
Oni samozatajni ne plaču samo danas već svaki dan.
Svaki dan nema njihovih najmilijih i ta rana je otvorena kao vulkan kroz čije grotlo iz srca kulja jad i tuga.
Njima je svaki dan VUKOVAR.
Danas će, zamišljam, svi koji imaju počasne činove časnika s ponosom ih okačiti na svojim odorama da budu viđeni.
Danas će, zamišljam, i general Šeks obući časničku odoru i okačiti ordene, i Kosor i svi koji su dobili, zamišljam, časno i zasluženo.
Biti će ih lijepo vidjeti, ja ih još nisam vidio a vi?
Zamišljam da su obranom zapovijedali okićeni generali, pukovnici, bojnici, svi oni kojima je puna šaka srca a u žepu euri i figa, ne bi bio ovako nastradao. Ne bi ovako bio porušen.

Grade imao si sreću što te 'okićeni' nisu branili, istina ne bi bio porušen ali i ne bi ni bio naš.

Grade, prije dvadeset godina bilo je gadno, nakon dvadeset godina je 'gladno' ali oporavak je primjetan.

Neka ti je SRETNO JUNAČE!

------------------------------------------------------------------------------------------------------

Šparanje

Na prvu vijest bilo mi je teke čudno da Kamenkin kradeze i kerumov hagees idu u koaliciju a slažu se ka rogovi u vreći.
No sve što više kontam moram priznat da to ima rezona, oću reć da ta koalicija ima prirodnih poveznica i da će sjesti jedno drugome kao dupe kurcu.
Lucidna Kamenkina vizija (da je mlađa bila bi tele-vizija) kako voditi državu što je i do sada pokazala je nenadmašna. S druge strane kerum kao matematičar i trgovac ima da bude zadužen za uštede na svakom kantunu. (rad oslobađa)
Bože što smo ti zgriješili?
Kad osvoje vlast, dakako, vlada će se oslanjati na dva stamena stupa. Braco će biti prvi stup ili desna noga premijerkina.
Bracina Seka će biti drugi stup ili lijeva noga premijerkina a onda svi ostali između.

Da bi štednja nastavila svoju uzlaznu putanju, pored već poznatih uspješnih mjera kao naprimjer nema više vode sa okusom tartufa, sa okusom 'bakalara', sa okusom sperme i tako dalje, svoj obol štednji bi dao Kerum na svoj osebujan način.
On bi tražio a time i dobio jer on dobije sve što poželi, da se u Saboru i vladi za vrijeme dok se divani uvede dalmatinska spika .
Dakle donit će se uredba da svi govore ikavicu i tako će nastati nevjerojatne i nemjerljive uštede koje bi zapanjile ne samo domaću stoku sitnog zuba već cijeli jebeni svijet.

Zamislite samo riječi koje prelaze u riči (2), mlijeko prelazi u mliko (2), bijelo u bilo(2), lijepo u lipo(2), predsjednica u prisidnica(2), prosperitet u propast(4), čovjek u čovik(1) i tako dalje da ne nabrajam sve.
Kako vidite samo u ovih par primjera ušteđeno je 15 slova.
I to nije sve, skratit će se i neki službeni nazivi kao recimo: čuvar državnog pečata u čovik o brave (8), ministar prometa i veza u ministar piture (6), crni fondovi bili bi samo hdz (8) itd.
Dakle uštede su ogromne i broj će samo na prvoj sjednici premašiti milijun.
Fantastično! Nevjerojatna ušteda.

Jedino što će umjesto Lijepa Naša postati, odnosno već je postala, Pipa Naša, pardon, njihova!

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

Biseri

Šta ću, moram ovo ubacit jer ako uvati zastaru ko će to kasnije čitat!


Telegram
11. 11. 2011 g. u Boki je umrla naša teta Ivana u 91-oj godini života pa je u subotu ujutro brat otišao do pošte poslati telegram sućuti. Na takav način izraziti sućut nekako nam se čini prikladnije i iskrenije nego poslati SMS.
Ovo sa sms-om mi je pari seks na brzaka božemiprosti, štrc-prc i gotovo a telegram je ipak bokun karte sa nekom prigodnom slikom ili bez ali opipljiv predmet koji sobom nosi milijun drugih, ljudskih poruka.
Kad je predao telegram upita činovnicu da li će to stići danas kad je i sahrana pokojnice.
- Ne gospodine, to će njima stići tek za tri dana. Druga je država znate.
- Ali danas bi bilo prikladnije pa ako je ikako moguće…
- Rekoh vam takav je propis…a što niste poslali par dana ranije pa bi stiglo za danas!


Spužvica
U subotu 12-ti studenoga u gradu sam sreo povorku žena obučene u narodnu nošnju.
Nosile su letke i još neke poklončiće, ja blenuo i gledam ljepotu a onda jedna prozbori.
- Evo uzmite spužvicu za suđe ovo je poklon od kukuriku koalicije!
Uzeo ja dakuću, i tako je vrijeme da kupim novu ali...fali mi nešto.
- A di je čarli?-
- Nije mu se dalo ići pa je ostao doma.
- ?

Đak
Zvrnda telefon i javim se.
- Alo Taa, šta si ti malome pričao kad je bija ko tebe za vikend.
- Kako šta sam pričao, a blogati pričali smo… što pitaš.
- Onako pitam a o čemu ste najviše pričali.
- Pa…pitao me recimo kakav sam ja bio đak pa sam mu reka da sam bio dobar i da sam puno bubao.
- A tako!
- A što je bilo?
- He znala sam, zove me razrednica i žali se kako ima problema s njim, buba đake kojega god uvati.

------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sreću treba uplatit

Dome je jednog dana Ćaći dao do znanja da bi trebao nešto s njim popričati. Ćaća je i očekivao takav razgovor jer Dome je prekoračio tridesetu a On je već u sedmom desetljeću pa ga je obradovalo nagađanje o čemu će, nada se, biti riječi.
Rekao mu je sa natruhom suzdržanosti da je u vezi. Ćaća je to primio radosno što je i za očekivati a i znalo se već, šuškalo se. Ali, nastavio je Dome, cura je u drugom stanju. 'Bogu fala sinko i vrime ti je, čestitam!' Ćaći se iskrade osmjeh zadovoljstva.
- Ali Ćaća ja sam mislio…- tu je zastao no iskustvo roditelja došlo je do izražaja.
- Bi se ženio.
- E.
- Sinko moj i red je trudnu curu odvesti prid oltar. Ni tvoje sestre nisu varali a i tvoj brat je pošteno svoju sadašnju ženu doveo pa je red i na tebe.
I priča se nastavila u tom smjeru, planiralo se ali, predlagalo se, ali... Taj ali je onaj šuškavi dio priče, pare kojih nema da se napravi pošteni pir i pozovu sva rodbina i prijatelji.
Ne znam da li vjernici smiju, a oni to doista jesu i ne oni od '91 već oduvijek vjeru istinski živili, ne znam da li je u duhu vjere upražnjavati igre na sreću. No svi su igrali Bingo pa krenuo i Dome i naravno sanjarili o dobitku.
Sve se ovo događalo u listopadu ove godine, mjesecu Dominog rođendana i u vrijeme kad se nije imalo drugog izbora pa je Ćaća odlučio negdje pozajmiti novac da bi opremio sinovu ženidbu. Red je mora se.
Doduše i Domin dida je koncem dalekih šezdesetih godina bio sretne ruke pa je na poklon od jedne starice koja nije imala potomaka dobio veliki komad 'zemlje'.
Bila je to pustopoljina na čijem se prostoru izgradila elektroliza aluminija a On, dida, je od dobivenih novaca sagradio veliku dvokatnicu u kojoj i dan danas žive njegovi potomci.
S vremenom se i onaj spremljeni dio ušteđevine istopio i sad je Ćaća Domin prisiljen ući u dug za opremiti pir.

Tog ponedjeljka sjedili su za stolom svako sa svojim listićem i olovkom i pratili izvlačenje brojeva. Vjerojatno to pratite na teve-u ili ste nekada igrali pa nema potrebe potanko objašnjavati.
Ushićenje je raslo, proključao je adrenalin jer su brojke nešto naslućivale a konačno i progovorile.
Bingo!
Doduše ne od prve ali 80 000,00kn je tu. Čekaju dalje, uplatio je i onu opciju tri dodatna broja. Oće- neće, osvoji Dome i 'ww pola' i tu nastane općeobiteljsko slavlje.

Bogufala problemi su nestali kao rukom odnešeni. Dome je ispao pravi srećković i upamtit će ovu 2011 g. kao sretnu koja mu je uz rođendan donijela još dvije radosti. Dobio je ženu koja nosi njihovo dijete, novčani zgoditak i auto.
To se zove sreća.

Uto na vrata ulazi Domina teta, žena sa oćalima na vr nosa koja stanuje dvije kuće dalje s mužem i sinom i gleda ih u čudu jer nije u tijeku zbivanja.
- A šta je? – pita ona.
- Dobio Dome binga i auto pola.- grakću svi u glas od uzbuđenja i radosti pa ona i ne kuži odma.
- Šta je dobio?- priupita.
- Bingo i auto, pola je dobio.
- Ajmeeeee jesi sritan…ajmee srićo tetina…čekaj da te teta poljubi, cmljoook, cmljok, koji lipi poklon za rođendan i za pir…fala ti Bože na ovim darovima!- zavapila je uzdignutih ruku prema stropu a onda se i ona razvalila od sreće pa potom uozbiljila i prokomentirala.
- Mene nije briga ma k vragu ih dat onako škrte, kad je već dobio, brate mili, što mu nisu mogli dat cilo auto nego pola!

----------------------------------------------------------------------------------------------------
Kako se Hrvati zapošljavaju

Profesorica Hrvatskog jezika već pet godina šalje dopise, javlja se na natječaje okačene na burzi rada, traži na onoj stranici 'moj posao' a onda joj dođu one povratnice da su zaprimili njezinu poštu i na koncu dobije i ona povraćnicu od muke što je po ko zna koji put odbijena.
- Pa kako se uopće zaposliti? – pitam ja.
- Kako? Već sam izgubila nadu da ću uopće naći posao u struci, ma da mi bar reču evo bit će za dvije godine opet bi mi bilo lakše jer bih mogla organizirati život, ovako ništa. Ili da mi kažu da posao neću dobiti u struci pa bih išla na prekvalifikaciju a ovako samo dangubim.
- Je li se itko zaposli u kojoj školi?
- Naravno da je. Prvo se primi kao na zamjenu pa se onda to pretvori za stalno a onda raspišu natječaj da bi zadovoljili zakonsku formu. Ustvari ravnatelj odlučuje koga će primiti a po nalogu raznih 'kulušića', lokalnih moćnika koji vedre i oblače. A uvijek imaju izgovor da prednost imaju nacionalne manjine i učesnici rata. To je kao u Saboru što su donijeli zakon da se mora imati određeni broj žena u politici pa nije važno jesu li sposobne ili ne. To vam je kao da, štatijaznam, odrede da mora biti toliko i toliko crvenokosih u politici. Zašto netko ako je nacionalna manjina mora imati prednost?
- Ček' ček', jel to znači da si, recimo, romkinja imala bi prednost pred ostalima.
- Pa da.
- A ima li uopće među romima recimo profesor Hrvatskog jezika?
- Ma, ako i ima takvi su vrlo rijetki. Ali im je to dobar izgovor u svakoj prilici.
- A da ti budeš iz romske manjine?
- Htjela sam reći nećemo se vrijeđati ali sam se ugrizla za jezik. Da budem romkinja, šta vam sličim pomalo ha.
- Dobro sad, dotjeraj se da sličiš a čuj posal je u pitanju.
- Ma dobro i kažete koliko me vuču za nos sasvim mi je svejedno što ću biti.
- Pa učini to.
- Šta da učinim?
- Evo 'vako…..!

Tako ti mi razradimo plan koji je Ona smijući se prihvatila jer je sama zamisao na rubu imbeciljnosti ali kako joj je pun kufer za ne reć kurac, svega ajde da i to pokuša.
Vrijeme učini svoje i splasne entuzijazam pa čeljade postane apatično i prilazi poslu skoro s ruganjem ili nekom vrstom crnog humora. Kako je sve manje nade da će se naći posla bilo kakvog a pogotovu u struci koju voli, apatija raste i počne se rađati mržnja prema voljenom pozivu. Htjeli mi to priznati ili ne ali vrijeme nam je svjedok da ovakva teza i te kako stoji.

Raspustila je dugu crnu kosu niz leđa, ušla u školu i pokucala na vrata direktora . Kad je začula poziv ušla je i sramežljivo se stisla gledajući u pod.
To muški vole jer odma-nama dobiju osjećaj nadmoći pa je direktor dignuvši guzicu sa kožnog stolca prišao bliže.
- Ne bojte se…kako ono rekoste da se zovete?
- Đanina se zovem, Đanina Đamilović!
- Niste romkinja?
- Aha, jesam…šta, ne primate romkinje?
- Ma primamo naravno ali…radi čega ste došla, mi čistačicu imamo…
- Ja sam profesorica Hrvatskog jezika.
- Opaaa…profesorica.
- Aha.
- Profesorica Hrvatskog kažeš…i vi bi posao jelda.
- Da.
Diša se zagledao negdje kroz nju sa uključenim kalkulatorom u glavi i mada se činilo da je gledao mladu 'romkinju' taj pogled je bio prazan, znak stop, barikada, pogled koji je nije okrznuo.
Nakon nekog vremena kad je valjda 'kliker upao u rupicu', trzne se i progovori.
- Sjednite tu i sačekajte me idem obavit jedan telefonski razgovor, može.
- Samo vi radite.

Diša je izašao vani tražeći na mobitelu određeno ime. Kad ga je pronašao stisnuo je tipku, malo sačekao a onda ispričao dotičnom što je na stvari. S druge strane 'žice' bio je lokalni stranački šerif koji vedri i oblači u ovom dijelu svemira. Uglavnom da ne duljim svidjela mu se ideja da uposli romkinju jer upravo sad u izbornoj kampanji to će biti jedan od jačih aduta.
Uposliti pripadnika manjine uz to još romske nacionalnosti i to kao profesoricu Hrvatskog jezika…pa to je genijalno. Ovo ima da pobere ovacije da narod konačno shvati kako je demokracija u našem vrtu dosegla sazrijevanje. Na ovo ima da se nakote glasovi birača.

Diša se vratio u svoj ured gdje ga je skupljena na stolcu čekala profesorica.
Razvuko je usta od uha do uha i veli kako ima dobre vijesti.
- Nećete vjerovati ali upravo ste primljena na posao…imate posao ne čujete.
Šok. Nakon toliko zamolbi, uzalud potraćenih godina sad kao od šale dobije posao. Nasmiješila se da bi već u slijedećem trenutku lice prekrila sjenka sumnjičavosti.
Diša se oglasio.
- Molim vas vaše papire.
- Nemam ih kod sebe, zanate toliko puta sam odbijena da više i ne nosim papire sa sobom.
- Dobro onda sutra donesite papire i možete početi raditi, ok.
Oduševljena uljudno se zahvalila puštajući da mekana šaka nestane u direktorovoj šapi sa naglašenim stiskom. Obećala je da će sutra donijeti papire i otišla.

Sutradan ponovo na istom mjestu.
'Đanina' pruža direktoru diplomu, rodni list, domovnicu i osobnu. Nastao je jedan trenutak zbunjoze a potom reakcija.
Direktor je razrogačio oči da bi potom stisnuo kapke u uski prorez što je označavalo ljutnju.
- Šta je ovo? Zar niste rekli da se zovete Đanina?
- Da, jesam to mi je umjetničko ime…ono od milja.
Iz njega je kipio bijes, to se ne vidi kao kad kipi mlijeko po špakeru ali je tako realno i prisutno da ga se ne može previdjeti. Ne pronalazeći pravu riječ rukama je šarao neke čudne pokrete po zraku.
- Curo da li ste svjesna što mi radite?
- Ne!
- Da, to sam si i mislio. Da vam pojasnim! Ja sam juče povukao jednu jaku vezu što ne bih učinio ni svom rođenom samo zato da bih vama izašao u susret. Ja sam razgovarao sa glavnim u stranci i kazao da imamo romkinju te ste zbog toga i primljena…a gledaj sad ovo.
- Da li ste svjesna kakve posljedice mogu proizaći iz ove vaše igre? Je li znate da se sad o mojoj koži radi. Da li ste svjesna toga da moja pozicija u stranci radi ovoga pada na nulu.
Ako sad kažem glavnome da je to bila šala izgubit ću stolicu a ako sazna od nekoga drugo onda ima da izgubim stolicu dva puta. Što sad da uradim, recite mi što?
- Jasno mi je da, ako mislim dobiti posao moram biti Đanina jel tako.
- Kolegice vi od sada morate biti Đanina radi mene, radi stranke i radi sebe ako mislite zadržati posao, ostalo ću ja već nekako pokriti.
- Jasno mi je da…nego kako ću na glasovanje izaći kao Hrvatica ili kao Romkinja?
- I jedno i drugo i zna se za koga morate glasovati jel tako.
- Da znam, za svoje!

O gorje, o vlaji savljevići, o krumpiri!

Trijebim večeras šipke za napraviti sok pa mi ruke crne, zaboli me, rekla bi moja unuka, guzinica sjedeći a da ne rečem koliko koncentracije i pacencije treba imati da zrna ne pobjegnu van posude jer posuda nikad nije dovoljno velika.
A sok od šipka je pravi i zdravi napitak pa se zbog toga trud isplati a zadovoljstvo je nemjerljivo.
Umijeće je otvoriti šipak a da se zrna ne prospu, da ne pobjegnu svako na svoju stranu, da ne potraže drugo utočište.
Umijeće je ne prosuti ih po podu jer postoji mogućnost nagaziti šlapom po njima a onda će se cijeli pod zakrvaviti.
Valja imati mudrosti za imati posla sa šipkom i imati na umu kako svako zrno predstavlja klicu koja može stvoriti milijune novih zrna.
Valja, valja! Lako je svitovati ali to nipošto nije 'idem se malo igrati' s ovim ćudljivim južnim voćem.
Ako nisi strpljiv s njegovim 'temperamentom' teško da ćeš zrnje imati na okupu.

Djeca i oni tanjih živaca koji brzo 'puknu' nisu za ovaj posao.
Nisu ni oni koji u svojoj glavi imaju brojčanik kao primjerice na benzinskoj crpki što kune i litre odbrojava.
Nisu jer zaneseni svojim uzletom neće moći otrijebiti šipak a da ga ne prospu, odnosno neće uspjeti zadržati zrna na okupu.
A kad se šipak prospe to vam je kao kad se država raspadne.

Dugo već ne znamo tko je čuvar državnog pečata ali znamo tko to želi biti!

Vjera

Baš sam puka! Pun sam bijesa i zlovolje, tužan i razočaran u ljude i jadan što me dopalo provesti život među farizejima i umišljenim veličinama.
U stvari griješim, ne može ih se niti nazvati ljudima kad se ponašaju gore od ikakve beštije.

Do devedesete je bio rado viđen u svakom društvu, cijenjen i poštivan. Rado bi zaigrao na balote i nikada nije bilo problema s njim ili božesačuvaj da bi On koga uvrijedio.
Nije se libio pomoći čovjeku ako je to bilo u njegovoj moći i tako je kao drag čovjek živio skroman život, ne oskudan, ne preobilan u ničemu, znao je odabrati sredinu.
Kako je 'demokracija' kucala na vrata tako su se njemu pomalo ali sigurno sva vrata zatvarala.
Ljudi su počeli okretati glavu kad ga sretnu kao baš u tom trenutku na suprotnu stranu je iskrslo nešto tako važno da ne može sačekat. I zbog toga tako važnog na drugoj strani ne bi bio pozdravljen.
Tada je imao šezdeset i dvije godine.

Htio ili ne povukao se u svoj svijet, rat je proboravio u kući sa svojom ženom i tako je to potrajalo do ove prošle subote kad je sklopio oči razočaran u ljude i 'demokraciju'.
Danas mu je bio ispraćaj na posljednji počinak. Sahranjen je na pravoslavnom groblju sv Dmitra na Konjevratima kako i priliči i ako nikada tijekom života nije upražnjavao vjeru ali tu mu je mjesto.
Ispraćaju su prisustvovali njegova uža rodbina a od mještana samo nas troje, susjed sa ženom i ja.

Eto, kad je bilo gotovo sjeli smo u auto i vraćajući se nazad započeli debatu o toj temi. Susjed je to 'pravdao' situacijom što je druge vjere pa se ljudi ustručavaju.
Ja sam onako kisel jer ne razumijem takvo ponašanje, a naročito vjernika koji se deklariraju na svakom koraku, zabeštimao. – Ma jebenti ja vjeru.-
A susjed me pogledao i otežući prozborio. –Eeej, Vjera je i moja žena.
Etc, dobro ispričavam se.

Pravedniče počivaj u miru!

-----------------------------------------------------------------------------------------------------





Mudante su najdraži odjevni predmet onda kad nisu na radnom mjestu!

Zapitala se 'Mara' što me nema a toliko događaja okolo nas…da budem iskren bježim od vijesti i tako mi dan pobjegne poput kuglice od žive.
Ili Kamenka ili Drivo ali brale ovo je cunami hadezejovaca na radiju, televiziji, tisku i stisku.
I naravno prave vijesti nikako da stignu do uha kad se 'sito' začepilo aferama i pokradenim novcem. Navodno!
A prava vijest je stvaranje nove vrijednosti, zarada, što bi kod nas rekli turizam jer tu imamo priliku vidjeti svježi euro i još ponešto. Na tom tragu mi je za oko zapela aukcija kraljičinih mudanata koje su prodate za, hehe, 80 000 kn.
Radi toga mi je žao što je Drivo u prdekani jer je on čovk istančanog ukusa za umjetnost i vjerujem da bi se čuvene pumparice našle u njegovoj zbirci.
Doduše ne znam kako su sigurni da su to pumparice kraljice Viktorije-Regine jer samo vezeni inicijali na rubu svilenog odjevnog predmeta i nije neki dokaz.
Moguće je ipak da na njima postoji autentični 'trag kočenja' jer ne vjerujem da bi neko dao tolike pare za ponuđenu 'maglu' a da se nije uvjerio u vjerodostojnost.
A istinu reć za kraljvski prdac i nije puno dat 80 000 kn, kraljevsko je kraljevsko.

E sad, i ako Drivo nije kupio ponuđene mudante ipak je u tijesnoj vezi sa usnulom kraljicom i njezinim pumparicama.
Njegova vladavina u Hrvatskoj najbolje se dade usporediti upravo sa mudantama jer nakon njega i njegove zapisničarke ostali su 'tragovi kočenja' tako duboki da ih nećemo zaboraviti a bome niti naši praunuci. A kao drugo, koje li koincidencije:
'Ukupno 80 milijardi kuna za vladavine pukovnika Sanadera nestalo je iz Hrvatske izvlačenjem novca iz javnih poduzeća i ustanova, pogodovanjem u privatizaciji, političkoj korupciji, špekulacijama s građevinskim zemljištima te izigravanjem procedura i pravila u javnoj nabavi', donosi '24 sata'.
Jel' vidite 80=80 a koja nula gore ili dolje…a bložemoj nula je nula a i pukovnik nikada nije bio sitničav.
Kao treće a opet je povezano sa pukovnikom Sanaderom, našim Drivom, je činjenica da smo zahvaljujući njemu, njegovoj družini i stilu vladanja došli kao država i pojedinac u situaciju da nosimo 'gaće na štapu'.

I sad je pitanje kako se izvući iz ove situacije?
Aukcija. Jedino rješenje će biti aukcija sa ponuđenim pumparicama, tangicama i mudantama naše političke elite. Vjerujem da će Pahor, Tadić i Obama biti zainteresirani za neke kao i Jandroković za neke.

P.S.
Ako ovih dana osjetite paljevinu ne bojte se nije požar to sam se ja napalio na pumparice!