|
Vjera
Baš sam puka! Pun sam bijesa i zlovolje, tužan i razočaran u ljude i jadan što me dopalo provesti život među farizejima i umišljenim veličinama.
U stvari griješim, ne može ih se niti nazvati ljudima kad se ponašaju gore od ikakve beštije.
Do devedesete je bio rado viđen u svakom društvu, cijenjen i poštivan. Rado bi zaigrao na balote i nikada nije bilo problema s njim ili božesačuvaj da bi On koga uvrijedio.
Nije se libio pomoći čovjeku ako je to bilo u njegovoj moći i tako je kao drag čovjek živio skroman život, ne oskudan, ne preobilan u ničemu, znao je odabrati sredinu.
Kako je 'demokracija' kucala na vrata tako su se njemu pomalo ali sigurno sva vrata zatvarala.
Ljudi su počeli okretati glavu kad ga sretnu kao baš u tom trenutku na suprotnu stranu je iskrslo nešto tako važno da ne može sačekat. I zbog toga tako važnog na drugoj strani ne bi bio pozdravljen.
Tada je imao šezdeset i dvije godine.
Htio ili ne povukao se u svoj svijet, rat je proboravio u kući sa svojom ženom i tako je to potrajalo do ove prošle subote kad je sklopio oči razočaran u ljude i 'demokraciju'.
Danas mu je bio ispraćaj na posljednji počinak. Sahranjen je na pravoslavnom groblju sv Dmitra na Konjevratima kako i priliči i ako nikada tijekom života nije upražnjavao vjeru ali tu mu je mjesto.
Ispraćaju su prisustvovali njegova uža rodbina a od mještana samo nas troje, susjed sa ženom i ja.
Eto, kad je bilo gotovo sjeli smo u auto i vraćajući se nazad započeli debatu o toj temi. Susjed je to 'pravdao' situacijom što je druge vjere pa se ljudi ustručavaju.
Ja sam onako kisel jer ne razumijem takvo ponašanje, a naročito vjernika koji se deklariraju na svakom koraku, zabeštimao. – Ma jebenti ja vjeru.-
A susjed me pogledao i otežući prozborio. –Eeej, Vjera je i moja žena.
Etc, dobro ispričavam se.
Pravedniče počivaj u miru!
|
