|
O gorje, o vlaji savljevići, o krumpiri!
Trijebim večeras šipke za napraviti sok pa mi ruke crne, zaboli me, rekla bi moja unuka, guzinica sjedeći a da ne rečem koliko koncentracije i pacencije treba imati da zrna ne pobjegnu van posude jer posuda nikad nije dovoljno velika.
A sok od šipka je pravi i zdravi napitak pa se zbog toga trud isplati a zadovoljstvo je nemjerljivo.
Umijeće je otvoriti šipak a da se zrna ne prospu, da ne pobjegnu svako na svoju stranu, da ne potraže drugo utočište.
Umijeće je ne prosuti ih po podu jer postoji mogućnost nagaziti šlapom po njima a onda će se cijeli pod zakrvaviti.
Valja imati mudrosti za imati posla sa šipkom i imati na umu kako svako zrno predstavlja klicu koja može stvoriti milijune novih zrna.
Valja, valja! Lako je svitovati ali to nipošto nije 'idem se malo igrati' s ovim ćudljivim južnim voćem.
Ako nisi strpljiv s njegovim 'temperamentom' teško da ćeš zrnje imati na okupu.
Djeca i oni tanjih živaca koji brzo 'puknu' nisu za ovaj posao.
Nisu ni oni koji u svojoj glavi imaju brojčanik kao primjerice na benzinskoj crpki što kune i litre odbrojava.
Nisu jer zaneseni svojim uzletom neće moći otrijebiti šipak a da ga ne prospu, odnosno neće uspjeti zadržati zrna na okupu.
A kad se šipak prospe to vam je kao kad se država raspadne.
Dugo već ne znamo tko je čuvar državnog pečata ali znamo tko to želi biti!
|
