----------------------------------------------------------------------------------------------------
Kako se Hrvati zapošljavaju
Profesorica Hrvatskog jezika već pet godina šalje dopise, javlja se na natječaje okačene na burzi rada, traži na onoj stranici 'moj posao' a onda joj dođu one povratnice da su zaprimili njezinu poštu i na koncu dobije i ona povraćnicu od muke što je po ko zna koji put odbijena.
- Pa kako se uopće zaposliti? – pitam ja.
- Kako? Već sam izgubila nadu da ću uopće naći posao u struci, ma da mi bar reču evo bit će za dvije godine opet bi mi bilo lakše jer bih mogla organizirati život, ovako ništa. Ili da mi kažu da posao neću dobiti u struci pa bih išla na prekvalifikaciju a ovako samo dangubim.
- Je li se itko zaposli u kojoj školi?
- Naravno da je. Prvo se primi kao na zamjenu pa se onda to pretvori za stalno a onda raspišu natječaj da bi zadovoljili zakonsku formu. Ustvari ravnatelj odlučuje koga će primiti a po nalogu raznih 'kulušića', lokalnih moćnika koji vedre i oblače. A uvijek imaju izgovor da prednost imaju nacionalne manjine i učesnici rata. To je kao u Saboru što su donijeli zakon da se mora imati određeni broj žena u politici pa nije važno jesu li sposobne ili ne. To vam je kao da, štatijaznam, odrede da mora biti toliko i toliko crvenokosih u politici. Zašto netko ako je nacionalna manjina mora imati prednost?
- Ček' ček', jel to znači da si, recimo, romkinja imala bi prednost pred ostalima.
- Pa da.
- A ima li uopće među romima recimo profesor Hrvatskog jezika?
- Ma, ako i ima takvi su vrlo rijetki. Ali im je to dobar izgovor u svakoj prilici.
- A da ti budeš iz romske manjine?
- Htjela sam reći nećemo se vrijeđati ali sam se ugrizla za jezik. Da budem romkinja, šta vam sličim pomalo ha.
- Dobro sad, dotjeraj se da sličiš a čuj posal je u pitanju.
- Ma dobro i kažete koliko me vuču za nos sasvim mi je svejedno što ću biti.
- Pa učini to.
- Šta da učinim?
- Evo 'vako…..!
Tako ti mi razradimo plan koji je Ona smijući se prihvatila jer je sama zamisao na rubu imbeciljnosti ali kako joj je pun kufer za ne reć kurac, svega ajde da i to pokuša.
Vrijeme učini svoje i splasne entuzijazam pa čeljade postane apatično i prilazi poslu skoro s ruganjem ili nekom vrstom crnog humora. Kako je sve manje nade da će se naći posla bilo kakvog a pogotovu u struci koju voli, apatija raste i počne se rađati mržnja prema voljenom pozivu. Htjeli mi to priznati ili ne ali vrijeme nam je svjedok da ovakva teza i te kako stoji.
Raspustila je dugu crnu kosu niz leđa, ušla u školu i pokucala na vrata direktora . Kad je začula poziv ušla je i sramežljivo se stisla gledajući u pod.
To muški vole jer odma-nama dobiju osjećaj nadmoći pa je direktor dignuvši guzicu sa kožnog stolca prišao bliže.
- Ne bojte se…kako ono rekoste da se zovete?
- Đanina se zovem, Đanina Đamilović!
- Niste romkinja?
- Aha, jesam…šta, ne primate romkinje?
- Ma primamo naravno ali…radi čega ste došla, mi čistačicu imamo…
- Ja sam profesorica Hrvatskog jezika.
- Opaaa…profesorica.
- Aha.
- Profesorica Hrvatskog kažeš…i vi bi posao jelda.
- Da.
Diša se zagledao negdje kroz nju sa uključenim kalkulatorom u glavi i mada se činilo da je gledao mladu 'romkinju' taj pogled je bio prazan, znak stop, barikada, pogled koji je nije okrznuo.
Nakon nekog vremena kad je valjda 'kliker upao u rupicu', trzne se i progovori.
- Sjednite tu i sačekajte me idem obavit jedan telefonski razgovor, može.
- Samo vi radite.
Diša je izašao vani tražeći na mobitelu određeno ime. Kad ga je pronašao stisnuo je tipku, malo sačekao a onda ispričao dotičnom što je na stvari. S druge strane 'žice' bio je lokalni stranački šerif koji vedri i oblači u ovom dijelu svemira. Uglavnom da ne duljim svidjela mu se ideja da uposli romkinju jer upravo sad u izbornoj kampanji to će biti jedan od jačih aduta.
Uposliti pripadnika manjine uz to još romske nacionalnosti i to kao profesoricu Hrvatskog jezika…pa to je genijalno. Ovo ima da pobere ovacije da narod konačno shvati kako je demokracija u našem vrtu dosegla sazrijevanje. Na ovo ima da se nakote glasovi birača.
Diša se vratio u svoj ured gdje ga je skupljena na stolcu čekala profesorica.
Razvuko je usta od uha do uha i veli kako ima dobre vijesti.
- Nećete vjerovati ali upravo ste primljena na posao…imate posao ne čujete.
Šok. Nakon toliko zamolbi, uzalud potraćenih godina sad kao od šale dobije posao. Nasmiješila se da bi već u slijedećem trenutku lice prekrila sjenka sumnjičavosti.
Diša se oglasio.
- Molim vas vaše papire.
- Nemam ih kod sebe, zanate toliko puta sam odbijena da više i ne nosim papire sa sobom.
- Dobro onda sutra donesite papire i možete početi raditi, ok.
Oduševljena uljudno se zahvalila puštajući da mekana šaka nestane u direktorovoj šapi sa naglašenim stiskom. Obećala je da će sutra donijeti papire i otišla.
Sutradan ponovo na istom mjestu.
'Đanina' pruža direktoru diplomu, rodni list, domovnicu i osobnu. Nastao je jedan trenutak zbunjoze a potom reakcija.
Direktor je razrogačio oči da bi potom stisnuo kapke u uski prorez što je označavalo ljutnju.
- Šta je ovo? Zar niste rekli da se zovete Đanina?
- Da, jesam to mi je umjetničko ime…ono od milja.
Iz njega je kipio bijes, to se ne vidi kao kad kipi mlijeko po špakeru ali je tako realno i prisutno da ga se ne može previdjeti. Ne pronalazeći pravu riječ rukama je šarao neke čudne pokrete po zraku.
- Curo da li ste svjesna što mi radite?
- Ne!
- Da, to sam si i mislio. Da vam pojasnim! Ja sam juče povukao jednu jaku vezu što ne bih učinio ni svom rođenom samo zato da bih vama izašao u susret. Ja sam razgovarao sa glavnim u stranci i kazao da imamo romkinju te ste zbog toga i primljena…a gledaj sad ovo.
- Da li ste svjesna kakve posljedice mogu proizaći iz ove vaše igre? Je li znate da se sad o mojoj koži radi. Da li ste svjesna toga da moja pozicija u stranci radi ovoga pada na nulu.
Ako sad kažem glavnome da je to bila šala izgubit ću stolicu a ako sazna od nekoga drugo onda ima da izgubim stolicu dva puta. Što sad da uradim, recite mi što?
- Jasno mi je da, ako mislim dobiti posao moram biti Đanina jel tako.
- Kolegice vi od sada morate biti Đanina radi mene, radi stranke i radi sebe ako mislite zadržati posao, ostalo ću ja već nekako pokriti.
- Jasno mi je da…nego kako ću na glasovanje izaći kao Hrvatica ili kao Romkinja?
- I jedno i drugo i zna se za koga morate glasovati jel tako.
- Da znam, za svoje!
Post je objavljen 14.11.2011. u 07:59 sati.