fra gavun

Rrrrr
(nastavak)

- Jaja?
- Je moj tata, aha.
- A kažeš mama je bila u kupaoni?
- Je moj tatice.
- Uf vruće li je...sad ćemo mi nju pitati što su jaja radila u kupaoni. Ček' malo, a jes' ti stvarno vidio mamu u kupaoni.
- Aha, ali do pola.
- Do pola?
- Aha i drrržala se rrrukama za perrrilicu.

- Dobri dan... pusa mojoj ženici.
- O, evo mojih mušketira, šta je vruće ha, ajde rashladi se pa da ručamo. Bio nam je majstor za perilicu.
- Je, i što veli?
- Promijenio je motor ali nije novi, kaže puno su skupi pa je stavio polovni ali radi.
- Oće oni oće, brzi su.
- A je se izmučio.
- Jeli bio sam?
- Je, sam.
- A mama i ti si bila vidio sam te.
- Ma je.
- Aha i barrrbi sam vidio jaja.
- Moolim.
- I vidio sam kako se drrržiš za perrrilicu.
- Hehe, dektivo moja, pa javila sam ti se kad si vikao rrrrrr, vidila sam i ja tebe mišiću.
- Ja mislio da mali izmišlja a ono stvarno, pa šta si radila?
- A što misliš? Držala sam nagnutu perilicu dok je stari Ante klečao na koljena guzicom prema vratima u kratkim hlačama...aa zato je mali vidio loptice.
- Na koljena?
- E, i mijenjao motor, ne meni nego perilici.
- Ma daj, ko da sam pomislio nešto drugo, ts.
- Hehe, učinilo mi se.
- A tata oćeš mi sad kupiti igrrice.
- Sine kad bude plaća, ne sad.
- Hmee, a obećao si ako ti kažem što mama...
- Šuti dripac...
- A, tako ti mužiću.
- Sad ću te rreći mami da znaš.
- Reci ti dektivo moja ae sluša te mama.
- Tata piški u lavandin, eto ti.
- Mužuuu nisi valjda..?

Da, skoro da zaboravim...mali se zove Vladimir!

Rrrrr

- Tata, tata...brrrod, rrriba, morrre, tata rrradi...
- Vidi vidi, što ja to čujem...ma brrravo sine!
- Tata jes'i se umorrrio...vjetarrr, drrrvo, vrrrata...
- Jesam malo, evo ti pusa mmmrrrrr...a što si ti danas radio?
- Ja sam se igrrrao kod Mate na igrrrice.
- Na igrice?
- Aha i kad sam naučio rrrr onda sam trrrčao doma da rrrečem mami.
- Haha, a šta je mama spremila za ručak?
- Nije rrriba, ima krrruh, krrrompirrr, mrrrkva...
- A ima li još štogod?
- Aha, majstorrr.
- Koji majstor?
- Za perrrilicu.
- Aha!
- Bilo je auto već u dvorrrištu kad sam trrrčao rrreći mami za rrrrr.
- Haha, a što ti je mama rekla?
- Ja sam na hodniku vikao rrrrr a mama je iz kupaone rrrekla: „brrrrraaaaavoooo siiiiiineeee“!
- Mama je pomagala majstoru?
- Aha, vrrrata su bila malo o'škrrrinuta pa sam ćirrrio.
- Ma bravo sine, ajmo sad ručat mama nas čeka.
- Ajmo...oćemo trrrčat.
- Ma ne, polako ćemo.
- Oće mi sad narrrast brrrk kad znam rrreći rrrr?
- Hehe, kad još malo porasteš.
- A tata...
- Reci sine.
- Očeš mi rrreći nešto?
- Naravno samo ti pitaj.
- Dok majstorrr poprrravlja perrrilicu zašto mu se vide jaja...ovako velika?

Kriva pruga

George Stephensone! I bolje ti je da nisi živ jer da znaš što je sve ova tvoja pruga učinila i engleski remetinac bio bi ti mali. Ljuti su čovječe...lako za barba Luku ali mještanin ovoga naselja je prodimio.

Ova dva prigradska naselja dijeli željeznička pruga pa je ono prema brdu, na sjeveroistoku
Gornje a ovo s druge strane pruge prema moru Donje R.
Prije nekoliko mjeseci u Donjim R. čovjek je kupio građevnu parcelu, platio sve ptistojbe kako to zakon propisuje, uključujući i ono ispod stola.
Tako je to kad nemaš babu ili tetku kao naprimjer Drivo pa da ti pokloni par kućica.
Doduše Tetka država nije samo njega darovala ima ih debeli broj a debelo je ono zaobljeno e.
Što više nula- broj je deblji.

Radovi su napredovali ne može se reći, iznikla katnica ciglom zidana, pokrivena i sad valja žbukati. Ma?
Meni nešto ne štima. Doduše nije moje da se petljam, ma ko može izdurat. I onako šetnjom prolazim ja ulicom kad, merdžo je tu i čovjek do njega, promatra! Bauštelci rade, on zadovoljan, pun sebe, prebire džepove...
Stao ja i poželim dobar dan, čovjek okrene glavu prema meni i odzdravi. Naglaasak bosanski.
Rekoh ja, „lijepa kuća“!
- Nije loša, nije loša.- zadovoljno uzvraća.- Bolan moja firma samo dobre stvari radi.
- A što veli vlasnik?
- Nije tu u Njemačkoj je, moj jaran, bolan ima da se iznenadi kad dođe.
- Jel ima građevinsku?
- Bolan sve je platio u zlatu, nema, pošten doboga.
- Ja isto imam kuću ovdje pa rekoh da malo pogledam...ne smeta vam?
- Jok bolan, neka te samo gledaj, a imali što bauštele kod tebe kad ovo završimo.
- C, nema.
- Rekoh kad smo već ode ako što ima.
- A imate li projekt-nacrt?
- Jašta neg' imamo.
- 'Ste prema njemu radili...mislim locirali?
- Ja ja kako ne, bolan ja lično lociro ima na nacrtu i strelica ne možeš falit.
- ?
- Što, bićeš ti svoju okrenuo a?
- E, jesam. Ja sam lice kuće okrenuo prema suncu. Volim kad ima sunca u dnevnom boravku a naročito zimi a i pogled je ljepši.
- Ček' bolan... što oćeš reć?
- Kod ove kuće do sunca su skale za kat i prozorčić od zahoda a ostale prostorije gledaju u buru pa mi neobično.
- Ma sve je bolan po nacrtu evo pogledaj.- iz merdže izvadi nacrt i rastvori ga.
- Vjerujem ti, ma samo je trebalo zarotirati za 180 stupnjeva.
- Jok bolan. Ja kad sam došo ovdje, jebo ga ti, kako god se okrenem duva mi pozadi i naišo čovjek, ispalo i on moj jaran a živi u Gornjim R. i pito ja njega. On veli ovako: „Kad sam ja radio kuću meni su rekli da lice kuće okrenem prema prugi jer je to prema jugu, prema suncu.“
Neće mene moj jaran slagati budi siguran, nemašanse.
- I nije te slagao ali tebi je, nama je, pruga na sjever u tome je stvar.
- ??
- Tamo je jug, sunce, more...vidiš ostale kuće...jebiga naopako si je okrenuo.
- Ma ne vjerujem, a jok...nemašanse...ček' malo...kako jebomutitomater...pruga...kuća...a sunce...strelica... Ajde bolan ovo je samo jedna od desetine kuća koje sam napravio, što ima veze nije to država šta ti je.
- Je prijatelju, je...na krivim temeljima stoji...a dom je kao i država, isto...potpuno isto!


Lice kuće u sjeni, prema buri i prugi!


Skale za kat, ulazna vrata i prozorčić od zahoda...okupani suncem!

Kudivo Tudija

Dvosmisleno vrijeme u boji
astrolozi kažu Venera je retroaktivna
vrijeme je rezervirano... nekima
ostali trpe kao retardirani
sve je rektalno u državi!

A carstvo je cvrkutalo
kad se rodila bajka i sretne su bile
majka i zvijezde pa su ridale,
od sreće mjesec je brisao suze
samo su ruže bile tužne.

Na krilima lepršave sreće
mašta je dovela kućnog ljubimca,
vjeverica?...Ne, to je kuna i
svezala ih je jače od kravate
ta prefrigana mala beštijica.

I postade to ili ta, organizam
bijaše lijep, pametan, omiljen
i slavan, sladak kao orgazam
dijeleći obećanja i zvijezde s neba
točeći osmjehe u svako doba
a onda se rascijepi kao ameba.

Koliko figa u džepu u rukavu
u kosi u nosu u uhu u ustima
u svakoj pozi zmija ostaje zmija
ma skini mi se s bokunića tijela
Kudivo Tudija !

Dekumenti

- Đetiću, đe trčiš jadan, ada sćedni malo ođe kod čoeka, počini.
- Vala dobro zboriš, evo me i špuh preteka kako trčim...a ti, jesi se umorio sćedeći sam.
- Vala nije lijepo bogomi, nema ko ni kafu da mi plati, a ti, što se uvijaš tako jadan, esi bolesan što?
- Jok jadan, ovo sam bio malo ušetnju do Dalmacije pa mi nešto lebra otekla, a bogomi su me lijepo primili, ka kralja su me nosili. No, bolje ti je sam sćeđet ovako dvojici pogotovo neće niko platit kafu.
- Što jadan, da nijesu što izgubili u tvoj džep? Jesi što treba platit kome?
- Ne ja bogomi, sve dobih besplatno.
- Ada reci dade li im što da te tako iskrive jadan, za penziju dušu dalo. Čuš, što ti nijesi ima ruke.
- Jesam bogomi, ma mišljah samo su dvojica pa rekoh oni se šale onako drugarski, znaš kako to mi činimo. „Đe si kako si, što činiš“, pa malo drugarski po ramenu pa po plećima i tako to...a oni udri. Ja rekoh đe ću da bijem svoje zemljake, i trpim ja kad u neko doba jedan pita: „Reci sad što tražiš“!
Ja ponovim isto a oni opet po meni, a ona ženska što mi je trebala to dat gleda i trese se. Ona ih zvaše upomoć, vriskala da je napadam i doigraše isti čas.
- Reče li to zemljake? Ada eno konobara pa si moga zvat dvije kafe.
- Mogu bogomi a ko će platit oca mi jebi ako znam.
- Ada ništa, pričaj dalje.
- Jes bogomi, tamo me otac ujeba, taman 89-e se rodih i nakon dvije godine oni se rastadoše i mene moj pokupi i dođosmo ođe.
- A tamo si ti rođen? Nijesam znava bogomi, i biće da si poša za dekumente...đe pođe sam i goloruk, jado.
- Poša bogomi, da mi dadnu tu domovnicu, putovnicu i to.
- Eli to o pasošu zboriš?
- Jes ma se ne zove tako, sve sam ja dozna prije nego sam kod majke doša. A ona se udade opet za nekakvu rđu od čoeka koji neće ni pare da mi da, avetinja. Nedade joj niti da ide samnom po tijeh kancelarija, kaže bolje da ja to sam sredim.
- Ada dobro i veli,. što će ti majka...čuš ka da si dijete jadanebio. I sredili to?
- Jesam bogomi, poslije je to lako odilo. Čekao sam ti ja to petnaest dana i zamalo me ne zaposliše, bjež tamo. Evo ih viđi...sad valjam za dvojicu.
- Ada vrni se malo jadan, vrni, kako završi ono milovanje po lebrima?
- A to... pitahu oni opet što oću...Vidim ja oni nakostrušeni pa ovi put rekoh da sam doša za dekumente a oni meni: „moga si tako i odma reć“?
- Jes bogomi moga si odma reć.
- Nijesam ja zna da sam falio jadan, dobro sam i pasao, a što da sam odma pitao putovnicu i domovnicu da nijesam po redu odio, kad su me ovako na samom početku izpreskakali.
- O kakvom početku zboriš. Reče li da si tražio putovnicu i domovnicu?
- Rekoh.
- Pa što si trebao tražiti prije toga, jado.
- Prvo rodni list, bez njega se ništa ne može.
- Ne bogomi?
- Računao sam ovako: imaju šahovnicu, putovnicu i domovnicu...čuj, sve je na „cu“, te ja nju pitao da mi dadne rodnicu!

Suza za rudarske brige

Čovjek je čovjeku, čovjek! Kako ovo gordo zvuči! Rijetko se sretnemo sa ovakvom rečenicom, neobičnom, nestvarnom i nevjerojatnom jer je puno realnija i prisutnija ona: „čovjek je čovjeku vuk“
Rijetko ali ipak se dogodi pa to čovjeka dirne do bola, strese kao struja.

Čile, rudari, spasitelji, obitelji, novinari...cijeli svijet.
Nema onog koji danas sa posebnim osjećajima ne prati akciju spašavanja, izvlačenja rudara-krtica iz utrobe zemlje, iz dubine od 700 metara.

Sretan Vam rođendan rudari! Sretan Vam prolazak kroz zlatni prsten! Sretan Vam ponovni susret sa najdražima... Sretan Vam novi život.

Bilo je tragedija i bit će ali se ne sjećam da je itko ovoliko brige i truda uložilo za spasiti 33 muškarca.
Što li drugome znače 33 čovjeka kad ih šalju u rat, u smrt?
Što su očekivali mornari u ruskoj podmornici koja je legla na dno Sjevernog Mora?
Što li očekuje naš radni čovjek koji nema za kruh dok se u isto vrijeme Sanader poziva na onu narodnu: „Tko pod drugim jamu kopa....“
Što očekuje naš radni čovjek dok se naša elita bahato razbacuje sa blještavilom i šuškanjem novčanica uzetih od tog istog „rudara“ koji danas pati glad.
Gladan pristojnog života.
Jeli naša Vlada spremna njih, te radnike, izvući sa dna?
Hoće li Oni jednoga dana pustiti suzu radosnicu kad dođu doma i priopće najdražima: „Naši su problemi riješeni, evo love i kupite si bolji život“!

„Naš rudnik“ je imao zlatnu žilu, zlatnu, najzlatniju ali smo je prošli gazeći u krivom smjeru.

Ja pričam samnom

Penkala na benzin!
Javnobilježnički glavar je izjavio da se javnobilježničke pristojbe već godinama nisu podizale
a za to vrijeme benzin je nekoliko puta poskupio.

O lijepa, o draga, o slatka slobodo...!
Rudari zarobljeni u utrobi Čilea polako ali sigurno ugledat će svijetlo dana...kad ćemo mi?

Kardinalna!
Kardinal je posjetio Jacu i pitao je, šta se to dešava na graničnom prijelazu Kamensko?

Goli rođendan!
Putinu Putinoviću Putinoskom sretan rođendan poželjele su njegove mlade, lijepe i jedre zemljakinje. Kako on u svakoj prilici voli pokazivati svoje mišiće tako su i one pokazele svoje „naoružanje“ izrazivši želju da i on pored mišica, pokaže i svog mišića.

Sretnik i gotovo!
Opet sam na lotu u Engleskoj dobio milijun funti (mail) ... Pokloni mi sto eura-poklanjam ti dobitak!

Živi za umjetnost!
U Šibenskom kazalištu je nakon 97 godina izvedena opera Đan Karla Menotija pa su bili i ugledni članovi stranke ...šta, ne zna se? Nakon podužeg zijevanja jedan je upitao: „A kad tomson piva“.

Zna znanje!
- Pa šta, i ja govorim engleski.- rekla je naša Jaca pomalo uvredljivo sugovornici.
- Ma je, ne kažem...samo Ovu razumijem!

A je!
Rekla bi moja prija Mara: „Ne daj Bože gore...samo doli!

Za naše dobro

Dok nam dimi pod petama kako bi bilo dobro da predsjednik Josipović, Mladen Bajić, Karamarko, Bebić, premijer...ne on, on je već razvedena, i ostali koji drmaju i tresu ovu Lijepu Našu, nisu oženjeni.
E, služili bi svojoj domovini „punim plućima“, neopterećeni i slobodoumni. Sve ostalo je farsa i događa se što bi se i Kolumbu dogodilo da je bio oženjen.
Jadr...ups, Mare fala! I ako je ovo dosta stara stvar ipak se valja podsjetiti.

„Kristofer Kolumbo je mogao otkriti Ameriku samo zato jer je :

BIO NEOŽENJEN!!!!
Da je Kristofer Kolumbo imao suprugu, čuo bi sljedeće:
- A što moraš ići ti?
- A što ne pošalju nekog drugog? Šta si ti: jedini - bez tebe se ne može?
- Jesi li ti lud ili glup?
- Zar ne vidiš da te iskorištavaju?
- Ne znaš čak ni moju familiju a ideš da otkriješ novi svijet!
- Šta skrivaš? Ne znaš ni gdje ideš! Kakva bolan okrugla Zemlja?
- A šta, samo će muškarci putovati? Ma nemoj?
- A što ne mogu i ja ići ako si ti šef?.... mene nikada ne vodiš na
putovanja!
- Nesretniče, ne znaš više šta bi izmislio samo da nisi kući?
- Ako izađeš na ta vrata ja se iste sekunde vraćam mami ! Bestidniče!
- A 'ko je ta Marija? Šta ona 'oće? Kažeš djevojčica?... Ma jedi govna!...
Pedofilu!
- Sve si isplanirao, lopove! Ti si se to davno dogovorio sa tim kurvama
indijankama - Tu misliš da sam ja s grane pala?
- Šta kažeš? I kraljica će prodati svoj nakit da bi ti putovao? Šta ti
misliš da sam ja glupača? Šta ima između tebe i te babe?
- Ne možeš ići i gotovo!
- Ništa se neće desiti ako svijet i dalje bude ravan ko ploča .
Nemoj mi se ništa oblačiti jer ti ...
NE IDEŠ!!!!!!!!!“

Eto ti na! E da je nama jedan Kolumbo pa kako je sklon otkrivanju on bi čim otkrije deku ili lancun umjesto gole guze otkrio afere, tajne račune, korupcije, mafiju, Ivu Kaponea,banditića...
Otkrio bi tajnu vezu HDZ-a i Milana Bandića a najsvježije su Kumice sa sirčekima.
Da bi skrenuli pažnju javnosti sa pravih problema oni po tko zna koji put stvore aferu iz ničega i javnost zadovoljna. Koja afera? Nema je! Hladnjake valja postaviti jer nije na Kumicama da to pribave. Ali!
E moj Kolumbo, nemaš ti pojma što su Indijanci...trebao si Hrvatsku otkriti!

Pogled na vrata



Ne volim onaj kič ova su jednostavna i praktična...još da je El Kaleta tu
da ih pofarba.

Bolje imati psa nego kokoš...on sigurno nosi dva svaki dan!

Priljepak



"POZDRAVLJAM predsjednika Republike Hrvatske Ivu Sa...", započeo je Bebić no odmah se ispravio i rekao prezime pravog predsjednika Hrvatske Josipovića.

Aa seksaaaa, ugasite ventilator da ne padne stranka!

Zapiši brukvom

Pošto sam u srijedu prošetao do zagore na „Mihovila“, bolje reć' na klopu (k'o da bi ja iš'o tek tako) i gudin i lešo i kolači i još nešto, čak i piće, uf...
Ostalo još goriva i rekoh ja juče, nedjelja lijep dan, ajmo mi malo do druge rod'ce, do penzionera u bodule.
Najavim se brzoglasom a ono zbunjoza...
- A ti si, e.
- Jel' smetam, da ne dolazim?
- Ma ne kakvi odma dođi isti čas, ae odma'.
Ura vožnje, ne mo'š prije da si tica.

Ona snuždena, On dimi, doduše i Ona puši. Ona njemu a On njoj kradu duvan, vidim ja bilo je gusto.
Šta Vam je koji klinac. Onda započnu istovremeno oboje govorit pa se pogledaju, onda oboje umuknu. Tako nekoliko puta dok se ipak Ona izborila za riječ.
- Ma zamisli ja nesmijem malo jače udahnut on otvori paljbu na mene.
- Ae ne pizdi, jesi kriva si što se ne skuliraš malo nego radiš k'o muha bez glave, sto puta kažem zapiši, zapiši, je da ne bi poslušala.- ubaci se On.
- U ovome našemu dućančiću skupe namirnice i sve suhomesnato i ja rekoh ajmo do Kaštela pa ćemo tamo opremit svu spizu, i pošli smo.

Vraćamo se i ja samo učinim ono „ts“ a On kao da to jedva čeka. „Eto ti pameti tvoje što ćeš sad, što ti sad nevalja...šta... oćemo li nazad, samo reci, gorivo trošimo k'o blesavi?“
- Pa jeste li što zaboravili kupiti ili je ista cijena.
- Skuplje je puno skuplje.- pripetaje On.
- Kako to?- pitam ja.
- Fino, sad sve moramo to isto kupiti o'de nismo niti morali ići tamo i tošiti gorivo.
- Rod'ce, šta je bilo?
- Evo šta je bilo. Pošli smo, kupovali smo, napunili kolica i onda na po puta do auta sjetili se da smo zaboravili duvane, prašak, krompir....i još tih stvari. I ja to rekla da se moramo vratit a On paljbu na mene da našto mislim, što ne zapišem, da smo mogli odma dvoje kolica...bla bla bla. I onda veli On, ae ti to odvezi a ja te čekam za šankom, i okrene se i ode.
Ja došla do auta, otvorila gepek i ono istovarila vraćam se nazad, On pije. Onda smo opet ušli unutra i nakupovali još jedna kolica. Cijelu penziju smo potrošili čovječe.
- E, i?
- I ništa, idemo do auta ja stala...nema auta.
- Šta si stala?- pita On.
- A viš da nema auta.
- Kako će bit kad sam ga parkirao onamo...jel vidiš.
- Idemo dalje...došli, On otključa gepek a ja mu kažem: pa kad si ga zaključao....a On pobijesnio.
- Di su stvari?
- Tamo, ja sam stavila dok je tamo bilo auto....Ajmeee,...a ista boja časna riječ i ovako čisto i golf i sve eto.
- A mikser? I on je bio unutra.
- A je....e ali račun i garancija su kod mene.