fra gavun

Kmezi kmezi

Ma nema veze što se rodi samo neka je živo i zdravo i da je muško!
Ili... „A rodilo mi se dite“, to bi kao značilo (a šta ćeš) eto, rodilo se žensko.
Uglavnom, mahom će biti odgovor da je sasma svejedno što se rodi i to te tako uvjerljivo farbaju pa ne možeš povjerovat i da oćeš. Činjenica je ova. Di je neimaština i potreba tu ima najviše djece, to mu dođe kao sirotinjska zabava na koju ne plaćaju pretplatu nego još nešto i dobiju.

Nakon dvije ćerke malo tko da ne ide na treće dijete pogotovu u ruralnim područjima s nadom da će sad sigurno biti muško.
Onda u s vezi tog malog poduzetništva ili kako Jaca reče, privrede, ima se čuti mudrih savjeta kao: „Moraš obuti čizme ako misliš napravit' sina“?
Ili: „Moraš biti ozbiljan“, „mora biti muški mjesec“, „žena ne smije biti plačljiva dok to radi“,
(Iruda ti a 'ko to plačući radi?) „žena ne smije uživati“. Pa do oglasa: „Sin ili 'ćer po želji, garancija“, „garanitirano pravim sinove za ruke ne uzimam ništa i tako dalje i tako bliže.

Radost nade drži se za sebe a naročito u onim vremenima kad nije bilo ultrazvuka a s time ni mogućnosti da se spol djeteta sazna prije rođenja.
Nakon poroda, ako bi bio sin, tek se zapravo vidjelo koliko mu je svejedno. To su veselja, pijanke i orgije ravne svadbi.
Ako bi pak opet bilo žensko činilo bi se kuco, nikome ništa... lišina bez punta.

Moj ujac (pok.) ostavio je iza sebe šest ćeri, šest cura, šest majki, šest baka. Nije mu išlo za rukom (ili za nečim drugo) da učini sina, nije mu se ispunila želja a doista ga je želio, o da, čeznuo je, ali....

Njegov mještanin bio je isto tako nezadovoljan ali iz suprotnog razloga. Imao je pet sinova, pet jablanova, dike i ponos obitelji ali...On je želio 'ćer.
Makar jednu malu curicu.
Najstariji mu sin imao je 22 godine, Oni, „starci“ još u snazi i zaigrali se...jeli se omaklo ili je „stari“ namjerno još jednom potegnuo sreću za rep tko zna. Uglavnom malo im je bilo kao nelagodno pored već odraslih sinova a naročito majci pa stoga Ćaća odluči popričati sa sinovima. Ono jedan muški razgovor za priopćiti im novost.

- Sinovi moji...eto ima jedna novost pa želim da je čujete direktno od mene, iz mojih usta i naravno volim čuti vaše mišljenje.
Da ne okolišam...dobit ćete brata ili sestru... eto, vaša majka je trudna.

Muški su se značajno pogledali jer mladići u tim godinama smatraju da te stvari rade samo oni, mladi, da na to „starci“ nemaju pravo i niti ne pomišljaju. To je zabava za mlade i tu prestaje daljnje elaboriranje.
Pogledi su se zaustavili na najstarijeg brata a to je zapravo bila suglasnost i poziv da on nešto reče u ime svih. Najstariji se usiljeno nakašljao, osjetio se važnim, značajno se isprsio i progovorio.
- Na koga sumnjaš Ćaća?

Usnula pjesma


Često me s ovog kamena
oprlji vrelina sjećanja
i popuste brane
pod naletom mašte
tad iz svakog procjepa
kao miševi pred potopom
naviru slike ljepilom
uhvaćene za dušu
a zgrčena u slobodi
opijena muza
zaplovi u beskraj.

pjesma je odabrala
i uzela ljepotu
a ljepota je našla konak
usnivši u tvojoj pjesmi
a ti zaigrana u jeseni
usnama mrmoriš kao
sigurna si da zimus
nećeš mojih ruku šal
sjećanje će te grijati
i topli pečeni kesteni?

Neka ti mirna i slatka,
bude ova nestvarna noć
ili kao vrtirepka patka
zaplovit ćeš brazdom
plavom i zauvjek poć,
a mene manta san
kutenat k'o siti gudin
opirem se al' tvoja moć
je jača pa se budim
da ti prozborim laku noć!

Od viška glava boli

Što stariji to bogatiji! (ovo nije isto što i biti imućan ali ću riječ rabiti jer je srasla s našim poimanjem spomenute pojave)
Dakle biti „bogat“ zapravo je stanje kad se stvori obilan, sasvim izvjesan višak.
Kad imaš više nego ti je potrebno. Kad se bahatiš pokazujući svijetu ono što drugi nemaju.
Kad su vrijednosti iznad uobičajenih količina nečega za normalne potrebe, a bez čega se može. To je višak. A shodno tome bilo koji subjekt kada ima viška je bogat...šta nije?
Evo samo primjera radi da spomenem vlasnika „DM-a“ koji je skužio da ima viška love i zaključio da mu to nije potrebno pa je donirao, pardon vratio lovu tamo odakle je i uzeo, od naroda.
Dakle ako je imati viška jednako što i biti bogat onda su umirovljenici najbogatiji pojedinci na baloti. Ti naizgled skromni i samozatajni penzići su zapravo bogata kasta koja krije višak kao zmija noge.
Godinama se to sakuplja, akumulira, taloži, štedi, škrtari...i naravno kad se dođe u mirovinu, puf, najedanput bogat čov'k, ima viška ej i to ne jedan nego svi redom čov'če.
Okle mu? Okači to mačku o rep, višak je višak pa se ti misli.
Nerijetko uz njih i praunuci se oblizuju. Mali Jole ide u peti osnovne i svaki dan pun žep novaca. Ostaloj djeci krivo pa ga pitaju okle mu. Prvo se pravio važan a onda je i njih naučio kako da dođu do love.
On didu nađe pornić na internetu a da to ne dozna baba malome zine žep.

- 'Bro jutro Mate kako je, koliki ti je jutros?
- A koliki, dvadeset.
- 'Nti bogami velik, i?
- A što i, inzulin ka' da ne znaš a tebi jel' se smanjio štagod?
- A je kad uzmem iruzid.
Tako razgovaraju slatkiš i visokotlačni.

Žilavi naši penzići sa japanskom penzijom, (kod japanaca je sve nešto miće) imaju viška za dva života. Uzalud harači, smanjivanja, podizanje cijena i ostali bakrači, penzić stoji stamen ka' „omiška stina“.
Naši penzići od viškova imaju, višak kolesterola, višak mokraćne kiseline, višak sala, višak kože, višak kreča, višak bora, višak kila, višak vena, višak dioptrije, višak godina...
Sve višak do viška pa zar to nije bogastvo...hodajuća banka viškova.

Jedino što ovako bogatim penzićima smeta je vjetar, jer kad otpuše kvačicu sa „š“,(to je ono „š“ iz viška) ostaje visak a visku svaki qrac smeta pa i on sam.

Ta pojava je toliko ražestila jednog Lalu da je odredio svoj visak odrezati sikirom.
Viš ti kako to zna čov'ku bacit na živac.
Dođe Lala do panja, sikirče u desnici, izvuče osuđenika van i položi ga na panj...jadničak.
Gleda ga milo, ono za rastanak, ipak mu žao bilo, šta ćeš.
Onda podigne sikirče, odluka je pala, poleti sikirče prema doli ali kako mora gledati di gađa napravi gib u pasu i guzica pobjegne unazad a za njom i visak i sikirče se zabije u panj neobavljena posla.
Pokušaj drugi...isto, treći...ništa i odustane Lala, „ta neće celi dan raditi“.
- A bežiš a...bojiš se, sad znaš 'ko je gazda i ne teraj šegu već me budi zorom! Ozbiljno će Lala.

Dizalica za mandarinu

Zanimljivost koja dolazi iz splitskog škvera doista to i jest. Čovjek je proveo radni vijek kao dizaličar i nagovarao svoju kćer (nije mogla naći posao u struci) da se uposli kao dizaličar. Nakon što je probala pa položila ispit za dizaličara uhvatila se džojstika ili kod onih starijih, upravljačkih volana ili poluga i krenula u avanturu života. Stari ode u mirovinu a ćer nastavi i tu upozna sadašnjeg muža, dakle isto dizaličara. (emisija More)
Sretne li obitelji kod njih nema problema sa dizanjem.

A malo niže na jugu u dolini Neretve počela je berba mandarina. Naravno početak se mora obilježiti na svečan i dostojanstven način pa je Stipe pozvao u goste, ae pogodite koga?
Tako je pogodili ste. Magistralom je pičila kolona automobila onih otmjenih, crnih. Pa policija sa svjetlima u boji pa novinari, televizija, osigurači skriveni iza crnih oćala...cijela svita. 'Ko će to naranit majketi mile?

Na svojoj maloj plantaži do stipine Antiša je obilazio svoje biljčice gledajući koji su plodovi spremni za branje.
- Jadranka ae ovamo ove su zrile.
Čuje to Jadranka, stipina gošća, pa se trzne „a ko me zove...koje su zrele?“
- Jadranka 'bente gluvu jel' ti čuješ mene...vamo dolazi.
Neugodno Stipi pa će na uho.
- Ma to je jedan prostak, samo vi nastavite gledati i kad novinari budu spremni odrežite jednu.

Kamere su upačene, blicevi spremni, sekretarica Marica drži boršu. Jadranka uzima zlatne škare (valjda su zlatne) i strizne. Blicevi bliciraju, blješti kao da je rat svjetova, kamere zuje, lica se krevelje, zubi se sunčaju, ruka visoko podiže plod mandarine....
- Jadranka mater ti tvoju 'vamo dolazi čuješ ti.
Nije više mogla izdržati i naredi policajcu da nađe toga drznika i dovede ga do Nje da ga vidi.
Ne prođe dugo a policjot vodi Antišu i ženu mu. Antiša zbunjen poluotvorenih usta gleda ih u čudu.
- A gdje je dobar dan...ti si taj što mi dobacuje i provocira odnekud jelda....
- Ali ja sam...
- Znam ja dobro što si govorio, policajac odvedi ga pa ćemo vidjet što će sud reći.
- Gospođo i njegova žena se zove Jadranka on je nju zvao. (prišapne policajac)
- A tako zamagljivanje ha, onda ćemo ovako. Jesi li u stranci?
- Ali ja....
- Nema ali ali, Marice odmah ga izbriši.
- Ali ja nisam u stranci.
- Nisi u stranci? Šta reče nisi u stranci...Onda ćemo ovako.
Pošto sam ja tvoja demokracija, da da dobro si čuo...dajem ti na volju da sam odlučiš. Ili ćeš na sud ili se učlani u stranku!
Jadni Antiša ni ovako ne može prehranit obitelj a di će još sebi natovarit sudske troškove, bolje se bacit u bunar... pa se misli. Ali koliko god mislio svi putevi u stranku vode. I On prihvati.
Marica (sekretarica) iz borše vadi knjigu sa puno isparanih listova, nasloni na antišina leđa i piše...dade mu da se potpiše a onda zalita pečat.
- Eto ga, gotovo.
- E, a sad me slušajte...novinari molim pozornost.
Zbog nanošenja neprocjenjive štete stranci i rušenja njenog ugleda ista je donijela jednoglasnu odluku da se dotični Antiša nečasno izbaci iz stranke. Marice odmah postupi po riješenju. Ende!
Tako je Antiša na pravdi Boga nečasno izbačen i vratio se u svoj mali mandarinski raj.

Sad se vi pitate kakve veze imaju ove dvije pričice? Koja im je dodirna točka, što ih povezuje?
Puno toga ali i da je samo jedno mnogo je.
Odgovornost!
Dizaličarka svakodnevno podiže i smješta teret težak i po nekoliko tona na delikatnim mjestima za spojiti sekcije broda. Pod sobom gleda ljude poput mravi koji rade svoj posao na tim sekcijama ili drugim elementima a pod svojim prstima ćuti njihove živote i sve to za vjerojatno nekih 4000 kuna mjesečno. Kad dođe kući valja obavit' kućanske poslove, pobrinuti se za djecu i okućnicu....I što je najokrutnije stalno joj visi otkaz kao omča iznad glave.

Jadranka je došla ubrati jednu mandarinu i napravila državi toliki trošak da bi dizaličarka mogla sa svojom obitelji godinu dana bezbrižno živjeti.
A radi čega? Radi pompe, radi prisutnosti u medijima, radi toga da bi ostala u sedlu jer što bi bilo ako sjaše?
A što se odgovornosti tiče...svedoci smo da sami priznaju kako niti ugovor koji potpisuju ne pročitaju a kamoli što drugo. A oni vode državu, brod koji polako ali sigurno tone i kojega oni jedan po jedan napuštaju dobro potkoženi i s nekretninama po amerikama, egzotičnim otocima, i ostalim destinacijama.
Škver stvara brodove on ih ne potaplja!

Dok Ona visoko podiže mandarinu prema Bogu južnog voća, dotle radnom čovjeku ta mandarina stoji u grlu, gorka i opora kao i život koji ga je dopao.

Koliko može visiti pitanje je sad?



Jadnog šišmiša najviše brine strah od inkontinencije jer kod prirodnog položaja istina...pardon, pišaka se sliva u usta!
Zato reci istinu i letit ćeš. (iz stranke)

A što ako je i onaj snimljen na carini kako traži i uzima mito stranački šišmiš?

Logika.
Kad se uvlačiš u guzicu moraš zamolit govno da se pomakne!

Viša matematika

25% + 1 DIONICA = 26%

(Boris Kunst, Hdz!)

HDZ + MATEMATIKA = DUŽNIČKO ROPSTVO!

Poučak.

Kokoš pojede crva! Čovjek pojede kokoš! Crv pojede čovjeka!

Zabava u Šibeniku


Original Video - More videos at TinyPic
Pa se ti igraj s vlasti?


Original Video - More videos at TinyPic
Gađa se rupica onda on padne pa se digne pa opet se gađa rupica pa padne...mladi su oduševljeni ovom igrom.


ove godine je kovao broševe!


Ovi su procijenili da im je bolje ode nego na skupu mladeži.


Naša zbilja, pitanje je vremena!


Ak delam u Zagrebu mogu i tu kaj ne?


Stražarska mladež!


Kupio sam tri srčeka i tražio da napišu imena.
- Gospon, ovo ne bu odma suho, morate sačekat pol vure.
- Aaaa c...
- Dobro dajte ruku pa ćemo ovako...eto.
I tako sam ja kroz grad do parkinga nosio srčeke da se suše a ljudi su me
gledili...dopadaju im se srca garant.

„Bartolomejska noć“

Taman su dovršavali večeru i Perina je počela dizati posuđe sa stola kad Pere promrmlja:
- Daj mi još fetu kruva da potoćam teke!
- Ma batali više, mužu moj, nije ti dobro toliko ist a posebice navečer.
- E ti znaš, daj mi bokun kruva čuješ.
- Ma ostavi se čov'če moj, vi'š kak'i stojiš, k'o bik koji sjedi.
- Ne daš li mi mrvu kruva stoja' ćeš ti k'o krava koja leži, jes' čula.
- Evo ti na. Ja ne znam što je ovo i dokle će ovo 'vako? Evo i rođeni muž viče na me'
i maltretira me a da za ostale i ne govorim.
- Šta ti je matere ti, što ti ne valja?
- Kako što mi ne valja? Ne mogu više trpit ove parazite što žive na mojoj grbači. Ovu bandu lopovsku koja se naslađuje na znoju mome, bagri koja iz potaja satare trud moj i muku moju.
- A Perina moja...a svima je tako nismo mi sami e.
- Briga me za druge svak ima svoj život pa nek' se češe.
- A je u pravu si, ma nećemo valjda revoluciju dizat.
- Ne moramo revoluciju ma nešto moraš poduzet, ovako više ne ide i fertik.
- Ja...zašto ja?
- Pa 'ko je muško ti ili ja?
- Bogami ne zna se.
- Eto, tebi je sve sprdačina, jebe se tebe.
- Nešto si pogodila a nešto nisi.
- Znaš šta, ako mi ne'š pomoć ja ću i sama pa kud puklo da puklo.
- Perina zaboga, a znaš i sama da ih ima puno?
- Ma taman da je čitava vojska ja krećem. Di su ti muda, muški?
- Evo ih.
- Znaš šta, uzmi bateriju, oružje u ruke i idemo pa kom' opanci kom' obojci.
- Ts, umjesto da fino ležeći gledam tv moram slušat ženu...ajmo ae ali da znaš moramo biti tiho jer idemo na prepad. Faktor iznenađenja je na našoj strani, ovo je gerila razumiješ...ne.
- Ne znam ja što je ali ovako više ne ide, puna mi je...kapa, tila sam reć.
Ti sidneš za stol i drekneš: „Daj ist“ a ne pitaš se odakle, ima li? Još do malo, ako 'vako nastavi, nećemo imat' ni za u oko metit a kamoli u usta.
- Dobro dobro, ajmo, obuj se kako valja i nemoj se strašit ja sam uz tebe...oćemo li ubijat' namrtvo?
- Nego šta. A zašto ti meni pripetaješ da se ne strašim a, ja branim svoje, ma neće se ni okrenit' a već će bit' gotovi.

Iziđoše tiho iz kuće. Odnekud je derala mjuza, po glasu bi se reklo da je Coce.(čuo se i trombon ili je Coce opalio koji put, 'ko će ga znat' sve prođe pod svirku)
Mračina je, ne pale baterije do mjesta sukoba.
Lagano gamižu.
Primiču se neprijatelju.
Adrenalin skače.
- Ae ti otamo a ja ću s ove bande.- Prošapće Pere Perini na uho.
Tako i bi, opkolili su bandu.
- Ajme koliki jeee.- Nije izdržala Perina da ne cijukne.
- Čiji...ko je s tobom?
- Pa ti bogati 'ko će bit, o božesačuvaj.
- Aaa i ja rekoh...Evo ih, evo ih...uu koliki je ovaj...k'o Čobanković...a vid' ovoga pari Šeks. Da ih ukokam a?
- Koga?... Uu ček' ček', nu ovoga stoji k'o Vojko Obersnel, ccccc.
Tamani bandu dašta, satari ih ćaću im parazitsku i spužima, pogledaj cilu salatu su mi izili.


Dodatak.
Danas je predsjednik Josipović odveo diplomatski kor na početak jematve
što oće reć trganja ili branja grozja.
Novinar ga pita:
- Berete li crno ili bijelo?
- Znate, predsjednik ne smije biti pristran!

Zahladilo je. Vrijeme je dugih rukava!

Jebivjetar

Postoji jedna lijepa narodna izreka koja glasi:
“Što vam uzmu kučak i država ne trebate više tražit“!
A vjetar? I on zna napravit dešpet ma ovaj put nije. Ovaj put je JA izgubilo A i ostalo je
J kao jad, kao jahanje, kao jengleski.
Ovaj put je jebivjetar poševio narod jer kako drugo nazvati ovaj karneval, ovu maskaradu što je režira naša vlada čitaj Sekš.
Već nekoliko mjeseci troše se, bacaju se novci, zabavlja se narod, bolje reći pali se narod i sad kad isti taj dio naroda koji su potpisali, koji su svoje jadikovanje stavili na papir, sad se to jednim potezom prekida.
Nema, nije ništa ni bilo, gotovo neću se više igrati!
Mučno mi je ali ću upitati:
Gdje će sad onih 170 milja svršiti?
Nije li sve ovo bilo potrebno da bi se začepila neka šporka rupa sa finim kitom? Nije li sanaderova ustoličenica naveče zaboravila što je ujutro govorila?
Vjeruje li ona samoj sebi?

Shodno događajima i praznoj blagajni očekujem da će, kako je i red, poseći za jednim realnim i sigurnim ali i efikasnim načinom vraćanja dugova a samo radi toga da bi ONI mogli dizati nove kredite. Jer oni sasma lijepo mogu živjeti od kredita bez ovoga što sitna raja privređuje, čista računica.

Dakle ovaj državni dug će raspodijeliti po glavi stanovnika što je red jer i tako je naš kao što je naša i država.
Naša država, naš dug, tu nema dileme.
Onaj tko ne može vraćati dug a bogami to će biti bar 3/4 pučanstva, ovrhom će mu se oduzeti kuća ili stan. Sasvim legalno i po zakonu, tu se nema što prigovoriti.
Neka institucije rade svoj posao!
E kad je prvi korak učinjen onda će, da bi bili solidarni i socijalnoosjetljivi, velikodušno pružiti ljudima mogućnost da stanuju u tim prostorima ali će plaćati podstanarstvo, naravno.
Sasvim korektno zar ne? Ljudi neće ostati bez krova nad glavom a u državnu blagajnu će se slivati lova kao kišnica sa krova u oluk pa u gustirnu.

E sad kad je problem riješen i kad sve ide kao po loju to valja i uživati. A kako?
Lako, dr Radman će postati najbogatiji čovjek u regiji jer njegove sekretarice neće imati vremena niti pišati od narudžbi. Telefonske žice će se usijati ali u kotliću će se kuhati napitak i dostave će trčeći isporučivati narudžbe.
Naravno prednost imaju naši vlastodržci što je red i način pa će Sekš, nalakćen na pultu laboratorija odsječno naručiti:
- Daj duplu.- Neka nam požive što dublje, pardon, dulje jer uvijek postoji mogućnost da dođe bolji.
Jedina moja želja je da nauče taj ruski jezik, jer na ruskome PRAVO znači DESNO!