Od viška glava boli
Što stariji to bogatiji! (ovo nije isto što i biti imućan ali ću riječ rabiti jer je srasla s našim poimanjem spomenute pojave)
Dakle biti „bogat“ zapravo je stanje kad se stvori obilan, sasvim izvjesan višak.
Kad imaš više nego ti je potrebno. Kad se bahatiš pokazujući svijetu ono što drugi nemaju.
Kad su vrijednosti iznad uobičajenih količina nečega za normalne potrebe, a bez čega se može. To je višak. A shodno tome bilo koji subjekt kada ima viška je bogat...šta nije?
Evo samo primjera radi da spomenem vlasnika „DM-a“ koji je skužio da ima viška love i zaključio da mu to nije potrebno pa je donirao, pardon vratio lovu tamo odakle je i uzeo, od naroda.
Dakle ako je imati viška jednako što i biti bogat onda su umirovljenici najbogatiji pojedinci na baloti. Ti naizgled skromni i samozatajni penzići su zapravo bogata kasta koja krije višak kao zmija noge.
Godinama se to sakuplja, akumulira, taloži, štedi, škrtari...i naravno kad se dođe u mirovinu, puf, najedanput bogat čov'k, ima viška ej i to ne jedan nego svi redom čov'če.
Okle mu? Okači to mačku o rep, višak je višak pa se ti misli.
Nerijetko uz njih i praunuci se oblizuju. Mali Jole ide u peti osnovne i svaki dan pun žep novaca. Ostaloj djeci krivo pa ga pitaju okle mu. Prvo se pravio važan a onda je i njih naučio kako da dođu do love.
On didu nađe pornić na internetu a da to ne dozna baba malome zine žep.
- 'Bro jutro Mate kako je, koliki ti je jutros?
- A koliki, dvadeset.
- 'Nti bogami velik, i?
- A što i, inzulin ka' da ne znaš a tebi jel' se smanjio štagod?
- A je kad uzmem iruzid.
Tako razgovaraju slatkiš i visokotlačni.
Žilavi naši penzići sa japanskom penzijom, (kod japanaca je sve nešto miće) imaju viška za dva života. Uzalud harači, smanjivanja, podizanje cijena i ostali bakrači, penzić stoji stamen ka' „omiška stina“.
Naši penzići od viškova imaju, višak kolesterola, višak mokraćne kiseline, višak sala, višak kože, višak kreča, višak bora, višak kila, višak vena, višak dioptrije, višak godina...
Sve višak do viška pa zar to nije bogastvo...hodajuća banka viškova.
Jedino što ovako bogatim penzićima smeta je vjetar, jer kad otpuše kvačicu sa „š“,(to je ono „š“ iz viška) ostaje visak a visku svaki qrac smeta pa i on sam.
Ta pojava je toliko ražestila jednog Lalu da je odredio svoj visak odrezati sikirom.
Viš ti kako to zna čov'ku bacit na živac.
Dođe Lala do panja, sikirče u desnici, izvuče osuđenika van i položi ga na panj...jadničak.
Gleda ga milo, ono za rastanak, ipak mu žao bilo, šta ćeš.
Onda podigne sikirče, odluka je pala, poleti sikirče prema doli ali kako mora gledati di gađa napravi gib u pasu i guzica pobjegne unazad a za njom i visak i sikirče se zabije u panj neobavljena posla.
Pokušaj drugi...isto, treći...ništa i odustane Lala, „ta neće celi dan raditi“.
- A bežiš a...bojiš se, sad znaš 'ko je gazda i ne teraj šegu već me budi zorom! Ozbiljno će Lala.
Post je objavljen 22.09.2010. u 23:32 sati.