fra gavun

Usnula pjesma


Često me s ovog kamena
oprlji vrelina sjećanja
i popuste brane
pod naletom mašte
tad iz svakog procjepa
kao miševi pred potopom
naviru slike ljepilom
uhvaćene za dušu
a zgrčena u slobodi
opijena muza
zaplovi u beskraj.

pjesma je odabrala
i uzela ljepotu
a ljepota je našla konak
usnivši u tvojoj pjesmi
a ti zaigrana u jeseni
usnama mrmoriš kao
sigurna si da zimus
nećeš mojih ruku šal
sjećanje će te grijati
i topli pečeni kesteni?

Neka ti mirna i slatka,
bude ova nestvarna noć
ili kao vrtirepka patka
zaplovit ćeš brazdom
plavom i zauvjek poć,
a mene manta san
kutenat k'o siti gudin
opirem se al' tvoja moć
je jača pa se budim
da ti prozborim laku noć!