fra gavun

Čekaj, polako!

Nebo pa-ra-ju avijoniii
more pa-ra-ju brodoviii,
pari se i moja dragaaaa sa komšijuu!

- Veselo susjed, veselo!
- Jašta nega veselo i vrijeme je.
- A što se lijepoga desilo?
- Ae sjedi i poslušaj!
- Ae.

U životu ništa nije stalno, ništa nije vječno, ništa nije stvarno.
Sve je iluzija, virtuala, magla i dim i ono što vidim ne vidim.
I ono što su mi ukrali ispada da su mi darovali i da valja reći fala
i klanjati se do zemlje, do zemlje popaljene.

I velika Amerika, obećana zemlja, može kleknuti a mala teško da će
uskrsnuti ali će ući u povijest po tajkunima, satovima, jahtama i autima.
Po skandalima i dikanima, po kruzerima punim pedera, po svima što se
bave politikom i političarima što se bave lopovlukom.
Jedna smo od najljepših zemalja Mediterana, samo smo tužni, nitko se ne smije
i okrećemo glavu od srama što smo tu di mjesto nam nije.

Načelo je i Ameriku. Nema tako davno da smo znali reći, kad smo u krizi
a izlaza nema. Objavimo Amerima rat i umjesto bruke predajmo se i dignimo ruke.
To bi bilo riješenje za sve naše nevolje.
No i njima je nizbrdo krenulo. Od zaljevskog rata, od Buševa i blizanaca,
od Osama i Sadama.
Neće dugo i eto njih na stupu srama, ma koliko da su pametni i vješti sreća im se baš
i ne smješi.

U sjeni ostade Osama a dođe Obama koji oće đamiju a raja popizdila oće da ga linčuju.
I kad se zbroje sve njihove nevolje, najebali su k'o žuti.
Privreda bježi u Kinu, sante leda mijenjaju klimu a požari i poplave ih deru,
sve im se muti.

I da im sad objavimo rat oni bi se smijali tresla bi se atmosfera.
Ali bi se i mi smijali jer znamo da su najebali,
poslali smo im Sanadera.
- I?
- I moja draga sa komšiju pošla je za Ameriku jebem li joj sliku!

Dragi moj nerođeni praunuče Jadranko!

Imam potrebu da ti ostavim ovo pismo da saznaš istinu iz prve, prave desne ženske ruke jer nedajbože možeš čuti svakojakih priča od kojekakvih povjesničara a ljudi svašta pričaju.
Kao prvo budi ponosan na svoju prabaku koja je najbolja i najljepša premijerka od svih premijerki u državama koje su nastale raspadom one trule Ju.....niti joj ime ne želim spomenuti.
Kad se samo sjetim da su me natjerali da pohađam onu kumrovečku školu....uf fuj.
Pa devedesete kad su me natjerali da se upišem u „pokret za Jugoslaviju“, uf uf.
Pa većina članova naše stranke bila su prisiljeni biti u savezu komunista i obnašali kojekakve poslove direktora i štatijaznam što sve ne. Jadni mi što smo sve pretrpjeli.

Hrabrost i znanje koje mi imamo i tebi želim. Ljubav prema domovini i ruku na srcu nikada ne zaboravi kako to i rade pravi domoljubi kao recimo moj predhodnik i svi oni stanovnici Remetinca koji su optuženi na pravdi Boga a samo su uzeli svoj dio...ali ima Boga.

S ponosom tebi i tvojoj generaciji ostavljam i ostavljamo (mislim na vladu i stranku koju vodim) dug koji ćete vi vraćati, radosni, zadovoljni i sretni.
Da nije bilo naše stranke tko zna da li bi se ti i rodio a da se nisi rodio ne bi imao tu veliku čast vraćati dug svojih predaka?
Da nije naše stranke tko zna bih li ja bila najbolja premijerka?
Da li bi vi, buduće generacije imale tu čast da nas, vaše djedove i bake, hranite i financirate sve naše potrebe i prohtjeve a moram priznati da su razumne i skromne zar ne.
Ovakve dugove napravili smo časno i svjesno jer tako znamo da nam ljudi u svijetu vjeruju. Zaduživati se bilo je domoljubno jer nas je čekao veliki posao kojega smo uspješno priveli kraju nakon raspada bivše trule države.
Nije bilo ni od kud pomoći (jest nešto malo od dijaspore ali to smo podijelili...taman za džeparac) a valjalo je sve porušiti (ostali su nekakvi stanovi) a naročito tvornice te zatvoriti radna mjesta što ih je taj prokleti socijalizam osmislio.
Ogroman je to posao, lavovski zalogaj, dragi moj Jadranko ali mi smo mu prišli hrabro i srčano i nema te prepreke koja nas može zaustaviti a sve za bolje sutra uz onu poznatu „idemo dalje“, pa i onda kad dođemo do provalije mi činimo korak naprijed.
Da smo nesebično radili za dobrobit države govori i činjenica da vlada može fino i dobro živjeti samo od kredita. Ali mi smo mislili na pučanstvo...tu nezahvalnu masu a uvijek su imali za kruh, uvijek.
Ovo je poštena i pravedna vlada i stranka koja je teret recesije ravnomjerno rasporedila tako da ne pate samo neki drugovi kako bi rekli većina naših cijenjenih članova stranke.
Mi smo našli spasonosnu formulu i dug raspodijelili na svakog stanovnika podjednako. Tako da će svatko, pa i malo dijete imati obvezu otplatiti oko 50 000 eura. Čim ga sumporaš unutra odmah si dužan 50 000 eura. (Što dižete obrve, čekajte još ćemo se mi zaduživati.)
To što je kod nas manji natalitet, zapravo su krive obitelji jer kalkuliraju sa djecom da ne bi dobili veću svotu za otplaćivati. Nisko zar ne i nije domoljubno.

Dragi moj budući praunuk Jadranko, pametno moje, znam da si razuman i shvaćaš moju poruku jer da nismo mi bili na vlasti ti bi danas bio siromah a odakle bi onda vraćao svoj dug?
I zato kao budući premijer nemoj dozvoliti da opet na vlast dođu komunjare jer bi oni opet napravili isto pa bi mi morali ponovno rušiti.

Tvoja prabaka Jadranka!

P.S.
Kad budeš premijer nemoj se čuditi onim velikim zahodskim školjkama jer mi smo veliki ljudi!

Pravda je spora ali nedostižna

Otvoriše se vrata i svi ustaše jer upravo ulazi sudsko vijeće suda države bananske pod presjedanjem njegove visosti gospodinom glavnim sudcem.
Državni tužitelj je poznati borac za pravdu, Eliot Nes nije mu niti do Čička, optužuje vrh odnosno rukovodstvo velike stranke za malverzaciju, korupciju, neopravdano bogaćenje, utaju poreza i nesavjesno poslovanje iste te su državu oštetili za milijarde novčića.

Inače vješti kakvi već jesu, mislim petokrakići, ubacili su svoje obavještajce, špijune, krtice i kontraobavještajce, u sam vrh inkriminirane stranke da je potkopaju i ruju. Zbog toga su oni iz velike stranke a na nagovor petokrakića i potkradali državu, inače ne bi to oni učinili niti u snu.
Ma dajte molim vas di će poć potkradat državu koju ljube i štuju. Koju nose na srcu i u žepu...ups, rekoh na srcu a to se jasno vidi po desnoj ruci.
Desno orijentirani a ruka na lijevo??

Optuženi su: Rizničar stranke, predsjednik, blagajnik i čistačica, pardon, spremačica and domaćica.
Čistilica Stanka je visoka suvonjava žena u ranim četrdesetim simpatično deformiranog lica i nagluha sa grbom na lijevom ramenu i kraćom desnom nogom. Ostali djelovi su bombon. Stranka je imala razumijevanja prema njoj i pokazala senzibilnost i socijalnu preosjetljivost pa je primila na posao i tako joj pružila životnu egzistenciju sa prihodom skoro ako ne i malo većim nego što je primala na burzi te se opravdano strahuje da se i ona ne obogati.
Ostala gospoda kao od brda odvaljeni sa dobrom bekinom (podbradak), mirno i dostojanstveno sjede do svojih fiškala obučeni u veštite odabrane marke sa lančugama, satovima i zlatnim iglama na kravati.
Fiškali su poznata lica u svijetu pravde kao recimo Drobilo ili Pavasonik, jer ni jedan predmet ne dođe na sud ako ga oni ne zastupaju..
Slađe polovice optuženih također su u publici iza reportera-novinara i snimatelja.
Za ovo suđenje vlada neopisivo veliko zanimanje javnosti i svi sjede kao na iglama pozorno prateći svaki pokret i riječ da ne bi što nedajbože propustili.

Sudac je lupnuo macolom dva puta i zagraktao.

-Izvolite gospodine tužitelju imate riječ.
- Hvala časni sudče. Na osnovu kaznenog zakona repub....
- Molim vas gospodine državni tužitelju vrijeme je novac a i oladit će mi se janjetina pa imajte to na umu.
- Jasno jasno. Dakle, zbog osnovane sumnje na malverzaciju, nopravdano bogaćenje, korupciju i nesavjesno poslovanje stranke, podigli smo optužnicu protiv ovdje prisutnih, predsjednika, rizničara i blagajnika kao i protiv spremačice-domaćice Stanke.
Tražimo maksimalnu kaznu za ovakvu vrstu nedjela i nadam se da ćete takvu presudu i izreći. Izvolite spis.
- Dobro, ako gospoda odvjetnici nemaju ništa protiv ja bih započeo ispitivanje, dakle?
- Nemamo!

- Izvolite gospodine predsjedniče na klupu za svjedoke...Zakunite se da ćete govoriti istinu i samo istinu, tako vam Blog pomogao.
- Kunem se.
- Okrivljeni ste da je vaša stranka sudjelovala u malverzacijama i tako namakla protupravnu novčanu korist od neeekoliko milijuna. Što imate reći u s vezi toga?
- Nisam kriv!
- Dobro. A jeli milijuna ima ili nema, dajte malo podrobnije..
- Ja s time nemam ništa časni sude. Mi u našoj velikoj stranci imamo toliko stručnih ljudi koji vode poslove stranke da nema potrebe da se ja kao predsjednik opterećujem sa sitnicama i miješam u bilo što takvo.
- To je sve što imate za reći?
- Za sada sve gospodine sudče.
- Hvala gospodine predsjedniče izvolite se vratiti na mjesto.

- Rizničar, izvolite vi na klupu za svjedoke. Zakunite se da ćete govoriti istinu i samo istinu tako vam Blog pomogao.
- Kunem se.
- Što imate vi za reći povodom ovog slučaja gospodine rizničar.
- Nisam kriv časni sude.
- Dobro to, imali još štogod.
- Časni sudče ja sam samo rizničar i čuvam blago naše stranke kao što su nakit, dragulji, zlato, srebro i umjetnine a ne novac. Novac je sredstvo plaćanja i ja s time nemam ama baš ništa.
- Odakle vam blago rizničaru?
- Gospodine sudče to su uglavnom darovi i pokloni naših obožavatelja i našeg naroda a moram reći i vjerskih zajednica koji su nam pomogli i ovim se putem zahvaljujem i nemamo ništa protiv da tako i nastave. Tako da je nemoguće znati tko je što poklonio jer toga toliko pristiže da mi ozbiljno razmišljamo uposliti još podružnih rizničara po gradovima naše bananske države.
Kao što vidite otvaramo nova radna mjesta.
- Hvala, izvolite se vratiti na mjesto.

- Blagajniče pristupite na klupu za svjedoke. Zaklinjete se da ćete govoriti istinu i samo istinu tako vam Blog pomogao.
- Kunem se jašta.
- Recite nam što vi imate za reći povodom ovog slučaja?
- Naravno, nisam kriv gospodine sudac svega mi, to su čista naklapanja i zavidnost onih protuha jebo ih tito da ih jebo...
- Znam to no jeli imate još nešto za dodati.
- Ja kao blagajnik časni sude, zadužen sam da plaćam strankine račune i dajem plaće a ne da vodim brigu o pristiglim sredstvima, tako piše crno na bijelo u našem statutu kojega ste vi potpisali. No koliko ja znam to je zapravo i nemoguća misija.
- Kako nemoguće, pojasnite nam to malo gospodine blagajniče.
- Pa nama bolan toliko uplata dnevno sjedne od anonimnih donatora da je to namoguće pratiti. A mnogi ljudi nas u putu zaustavljaju, mole i kume da uzmemo nji'ove donacije. Morali bi biti krajnje nehumani i drski a što mi nismo... mi smo jedna uljuđena proeuro orjentirana stranka i sve radimo po propustima...ovaj propisima, nije to bolan lako. Nama donacije pristižu i poštanskim uplatnicama, čestitkama, kurirskom poštom...ma matere mi odsvakud izvire, sliva se u našu blagajnu kao iz oluka i to sve kako već rekoh dobrovoljno i dobronamjerno.
- Dobro a čuvate li makar odreske od tih uplatnica, gospodine blagajniče.
- Ne, ma kakvi, to kako dolazi u svako doba dana i noći prima naša čistačica, pardon spremačica a ona je nepismena i što ona učini stime ne znam.
- Hvala, izvolite se vratiti na mjesto.

- Čistačica, pardon, domaćica Stanka pristupite na klupu za svjedoke molim.
Onda je policajac mune u rebra jer nije čula pa se diže i ode.
- Zakunite se da ćete govoriti istinu i samo istinu tako vam Blog pomogao.
- Aa, aha, kletem se evo, stranke mi.
- Gospodična Stanka, ovdje piše da stanujete na adresi stranke. Gdje je zapravo vaše mjesto prebivanja.
- Najčešće po rebrima gospodine sudče.
- Ne želim ulaziti u vašu intimu nego gdje živite to vas pitam.
- Aaa imam jedan sobičak u prostorijama stranke i tu vam ja živim...kao beg.
- Piše da ste nepismena.
- Jesam.
- Kako majku mu, makar u današnje vrijeme imate tih večernjih škola.
- Je aha, pa da opet čuvam ovce, ovako bar imam pos'o.
- Dobro. Da li je vama, spremačice Stanka, poznato iz kojih se izvora financira vaša stranka?.
- Molim
- Morate jače ona vam ne čuje dobro.- Reče mu zapisničarka Jaccccca.
- Pitam vas kako se financira vaša stranka?
- Fina kažete...onakvu kakvu me je Bog stvorio na sliku i priliku....
- Znate li što o papirnim i uplatnicama koje dolaze u stranku, što s njima radite?
- Papirima...ja sam vam pedantna gospodine sudac da nije tako nebi se ja ode zadržala niti dvaesčetri ure jer bi dobila nogom u bok. Sve ja to fino pustim kroz onaj mlin i unda u smeće. Nikad kod mene nije smeće od danas ostalo za juče...sutra, nikad.
- A novci...što snjima radite?
- Kako što? Pošteno predam kako mi je i rečeno, predsjedniku, blagajniku, rizničaru...šta ćete gos'n sudac njima treba, što će meni božesačuvaj, ja nemam ni jahte ni vile ni auta ni ljubavnicu....
- Hvala hvala puno ste nam pomogli pođite na mjesto.
- Odvjetnici i tužitelj priđite!
(Šu šu šu šu....majku mu ovo je izmaklo kontroli, zna se što ko ima za reći, što je imala spominjati da vama daje novac...što ćemo sad?
- Morate improvizirati nešto da ne okaljamo obraz pred biračima. Vadite nas kako znate.- reče predsjednik.)
- Izvolite poći na mjesta.

Bup, bup, oglasila se macola.
Ustanite povika činovnik.

- Sud je donio slijedeću odluku. Zagrakta sudac.
- Na osnovu manjka dokaza i iznimno vrijednom svjedočenju svjedoka ovdje prisutnih,
proglašavam da ovaj slučaj moramo preispitati te ćemo osnovati komisiju da istraži spomenute radnje. Gospodičnu Stanku (upači rukom) oslobađam krivice i proglašavam nevinom.
Bup, bup.

Čuo se glasni uzdah olakšanja kako od optuženih tako i njihovih slađih polovica.

Onda je skočila Stanka kao na federima, povrijeđena i ljutita stala je vikati.

- To nije istina gospodine sudac, kako možete o meni suditi a da niste vid'li, ja i ako sam ovakva kakvu me vidite....
Potežu je za rukav predsjednik, blagajnik i rizničar da sjedne i daju joj mot da šuti ali ona se uskokodakala, razjarila, bori kao lavica, oće pravicu.
... Ja jesam kriva...to mi je od rođenja.
Bog me ovakvu stvorio ali da znate kad vam na jednu stranu uzme na drugu vam da, tako vam to ide.
Evo ovdje živih svjedoka, učenih i pametnih ljudi pa neka reču jesam li nevina.

Ja jesam kriva ali bogufala nisam nevina, ne to ne!!

Nastade tajac u sudnici, prijeteći tajac jer su se optuženi okrenuli da vide lica svojih slađih polovica.
Bolje bi bilo da nisu.

Onda se oglasio sudac štemajući onom macolom kao da šnicele tuče pozvavši odvjetnike i tužitelja da priđu.
Nakon podužeg šu šu šu šu, gospoda se vrate na mjesta a sudac opizdi čekićem nekoliko puta o stol, nastade tišina i on počne.

- Gospodo ovo je sasma novi momenat u čitavom procesu, novo i iznimno važno svjedočanstvo i kao takvo pobija odluku od malo prije te mirne savjesti donosim novu presudu zbog toga što imamo priznanje čisto i jasno kao suza.
Kako je gospodična Stanka priznala da je kriva i da nije nevina čemu ste i sami svjedoci, proglašavam je krivom. Ostala gospoda su oslobođena krivice.
Optužena ustanite.
U ime države osuđujem vas gospodična Stanka kako to zakon i propisuje za ovakvu vrstu nedjela.
S ovim je slučaj okončan. Bup, bup.

U ispovijedaonici
(put za Los Arangelos)

- Oče griješio sam.
- Reci brate vjerniče slušam te.
- Oče nisam ispunio svoju obvezu i povjerenu mi zadaću do kraja, sada duboko žalim zbog toga.
- Da li iskreno žališ brate kršćanine.
- Da, Oče, ali to sada ne mogu ispraviti.
- Brate moj zaboravio si onu našu svetinju u koju se moramo uzdati sve dane života svoga. „...da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječi, djelom i propustom, moj grijeh, moj ....“ Propust je veliki grijeh, jedan od najvećih, da li to znaš?
- Znam bra...ovaj oče ali sad je kasno.
- Jeli još puno toga nedovršenoga ostalo?
- Puno!
- Brate moj sagriješio si, nabroji mi što je ostalo nedovršeno, što se još moglo a nije se sredilo.
- Oče...ostala je E-privreda, Šume, Vode, Otoci, Željeznica...ima toga još.
- Brate moj... veliki je tvoj grijeh... propust tvoj je golem...molit ću za tebe.
- Znam Oče, kad bi mi se opet pružila šansa sve bih propuste ispravio ali što sada da činim.
- Brate moj, svoje grijehe moraš okajati, pokora će biti grda.
- Oče priznajem zgriješio sam i spreman sam okajavati grijehe.
- Brate moj za pokoru ćeš kupiti stan u Njujorku i odmah uzmi kartu u jednom pravcu.
Drugo, ujutro kad metneš sat na ruku ne smiješ ga mijenjati čitav dan.
Treće, povedi i svoju obitelj sobom pa za pokoru skupa patite.
I četvrto, ostavi mi punomoć i oprošteno ti je. Pođi u miru, vrag te odnio neposlušnog.

Pjevanje

„Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim razinama, obično zahtjeva određenu količinu urođenog talenta i stručnog obrazovanja“.

Pjevanje je radost ili radosno stanje kada obično rimovane stihove prezentiramo kroz pjesmu, ugodnim češće treperavim glasom, skladnim, uhu dodvornim i srcu dragim.
Pjesma zauzima ili pokriva veliko područje našeg života (ako imamo sreće) i pojavljuje se najčešće u ljubavi prema dragom biću ili domovini.

Vjernici kroz pjesmu iskazuju svoju ljubav prema Bogu i da bi pjesma bila milozvučna postoji crkveni kor da bi puku vjerničkom bilo lakše pustiti svoj glas. Taj glas od puka-vjernika ne mora a niti može biti talentiran i školovan ali dolazi iz srca i zato jest pjesma.

Mjesto gdje se najviše čuje pjesma sigurno je svadba, pir.
E tu se pjeva iz petnih žila, iz srca, iz inata, iz guzice, iz trbuha, nije bitno odakle samo da se pjeva. Ako ste primjetili a sigurno jeste, na svadbi najmanje ili nikako svoju radost pjesmom ne izražavaju svekar i svekrva.
A zašto?
Jer su činom vjenčanja izgubili radost pješačenja.
- Gdje ti je svekrva/svekar?
- Odnio ih je/donio ih je vrag!
Mladenci kako-tako, pjevaju ovisno o tome koliko su iskusni i znaju li što se u „tegli“nalazi.
Svatovi su najradosniji jer uz ono nešto kuna što su potrošili mogu se opustit do mile volje i pjevati uz jelo i piće, a to je sukus svega.
Roditelji od mlade također pjevaju, hehe i to sa figom.

Jedna od većih ljubavi je ona prema domovini i ona se također izražava pjesmom.
Na tom području možemo čuti široku lepezu umotvorina a isključivo sa dva cilja i to su:
Ljubav prema domovini prava i iskrena iskazana neposredno i srdačno.
I ljubav prema novcu ušićaren od te ljubavi prema domovini iskazane posredno kroz mržnju prema drugome.
Ona prava neposredna ljubav kroz pjesmu se čuje milozvučna i draga koja slušatelju daruje trnce, izmami uzdah, iskamči suzu.
Ona kad slušatelju raste srce, kad je ponosan na svoju zemlju, kad bi od radosti poletio.
Ona što ujedini mase, što širi ljubav, što traži pruženu ruku.
Ona kad kod svakog pjevanog sloga imamo domovinu u srcu i oku.
To je pjesma!

Postoji, dakle i ona druga ljubav prema domovini koja se izražava kroz mržnju prema nekome.
Takva pjesma je ljutita, osorna, dešpetna, jalna i puna mržnje te se prezentira obično glasom koji podsjeća kao da pjevač četrnajest dana nije imao stolicu.

Da li je i to pjesma?
Pjevate li vi dok činite stolicu, ili vam dođe stoličiti kad čujete određenu pjesmu?

Lijepa Naša, razapeta

Čestitam ti dan Zahvalnosti, dan Oluje, dan Branitelja!

Pogledao sam prijenos mise iz crkve sv. Ante u Kninu, doduše nisam prispio na početak ali ono bitno mislim da sam pratio.
Vidio sam puno biskupa na čelu sa šibenskim Antom, svećenika, fratara...
Čitav državni vrh pa čak i Bandića. Klanjaju se ljudi, odobravaju riječi biskupa, mole...
To je bilo vidljivo s površine njihovih lica.
Dobro je da još nije pronađeno sredstvo za čitanje misli i fala Bogu na tome.
-...“Bože daj ljudima na položajima mudrosti a običnom čovjeku poštenje“.
Između ostaloga je rekao biskup.

Kad pratiš spomen-posjet na Blajburgu od strane državnog vrha onda ćeš čuti riječi zahvale žrtvama i osudu onih koji su bili vinovnici nevino pobijenih i stradalih.
Usput rečeno ovo je mjesto gdje sam vidio najviše okićenih crnim kapama i odorama...dobro ima ih i na koncertima.
Kad pratiš spomen-posjet Jasenovcu, ponovo osuda onih što su držali u logoru Srbe, Židove i ostale i nevino strijeljane i stradale.
Posjetitelji većinom starci učesnici drugog svjetskog rata sa ordenjima i pokoja petokraka.
U Srbu na obnovi spomenika predsjednik Ivo je rekao neka se ponose noseći zvijezdu na čelu i da su sretni i ponosni oni što je štuju.
U Dalju se dogodio skok u dalj jer je premijerka sa svojom svitom pobjegla. Za one žrtve tamo nitko nije kriv...bar se Ona nije izjasnila.
Jaca malo tamo malo vamo uglavnom sve glorificira i hvali ako s te strane dolazi miris glasačkog tijela i ako će privući što više glasova

I sad, biskup Ante između ostalog sa napovijedaonice osuđuje zvezdu petokraku (kasnije je rekao zvijezda) jer pod njezinom šapom počinjeni su zločini u oba rata a naročito u vremenu između drugog svjetskog i domovinskog. Petokraka je izvor svih zala dalo se isčitati iz govora
biskupovog.

U prvom redu među premijerkom i predsjednikom Sabora sjedi predsjednik Josipović i pomno prati gorljivu besjedu biskupovu bez i jednog tika na licu.
Toliko suprotni a opet blizu?
Isto tako Bebić i Kosor mirni, dostojanstveni i tajanstveni.
Istovremeno u Zagrebu prosvjedi dijela branitelja sa žalom da se do njih ne drži kao niti do lanjskog snijega?

Uglavnom blago rečeno svi imaju neku svoju istinu i osuđuju NEKE da krivotvore povijest.

Mali čovjek gleda malo lijevo malo desno...ništa ne kuži, smeten je, nesretan i žalostan.
Zato se vraćam na biskupove riječi:

-...“Bože daj ljudima na položajima mudrosti a običnom čovjeku poštenje“.

Lijepo rečeno od mudrog svećenika jer što će malom čovjeku mudrost...da je ima ne bi bio običan!
Što će onima na položajima poštenje jer da ga imaju ne bi niti bili tu di jesu!

Što ti je demokracija!?
Nudiš malom čovjeku svu mudrost svijeta i uvjeravaš ga da može okrenuti svijet naopose (jer je već naopačke) ako hoće, a On traži crni kruh?!