|
Pjevanje
„Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim razinama, obično zahtjeva određenu količinu urođenog talenta i stručnog obrazovanja“.
Pjevanje je radost ili radosno stanje kada obično rimovane stihove prezentiramo kroz pjesmu, ugodnim češće treperavim glasom, skladnim, uhu dodvornim i srcu dragim.
Pjesma zauzima ili pokriva veliko područje našeg života (ako imamo sreće) i pojavljuje se najčešće u ljubavi prema dragom biću ili domovini.
Vjernici kroz pjesmu iskazuju svoju ljubav prema Bogu i da bi pjesma bila milozvučna postoji crkveni kor da bi puku vjerničkom bilo lakše pustiti svoj glas. Taj glas od puka-vjernika ne mora a niti može biti talentiran i školovan ali dolazi iz srca i zato jest pjesma.
Mjesto gdje se najviše čuje pjesma sigurno je svadba, pir.
E tu se pjeva iz petnih žila, iz srca, iz inata, iz guzice, iz trbuha, nije bitno odakle samo da se pjeva. Ako ste primjetili a sigurno jeste, na svadbi najmanje ili nikako svoju radost pjesmom ne izražavaju svekar i svekrva.
A zašto?
Jer su činom vjenčanja izgubili radost pješačenja.
- Gdje ti je svekrva/svekar?
- Odnio ih je/donio ih je vrag!
Mladenci kako-tako, pjevaju ovisno o tome koliko su iskusni i znaju li što se u „tegli“nalazi.
Svatovi su najradosniji jer uz ono nešto kuna što su potrošili mogu se opustit do mile volje i pjevati uz jelo i piće, a to je sukus svega.
Roditelji od mlade također pjevaju, hehe i to sa figom.
Jedna od većih ljubavi je ona prema domovini i ona se također izražava pjesmom.
Na tom području možemo čuti široku lepezu umotvorina a isključivo sa dva cilja i to su:
Ljubav prema domovini prava i iskrena iskazana neposredno i srdačno.
I ljubav prema novcu ušićaren od te ljubavi prema domovini iskazane posredno kroz mržnju prema drugome.
Ona prava neposredna ljubav kroz pjesmu se čuje milozvučna i draga koja slušatelju daruje trnce, izmami uzdah, iskamči suzu.
Ona kad slušatelju raste srce, kad je ponosan na svoju zemlju, kad bi od radosti poletio.
Ona što ujedini mase, što širi ljubav, što traži pruženu ruku.
Ona kad kod svakog pjevanog sloga imamo domovinu u srcu i oku.
To je pjesma!
Postoji, dakle i ona druga ljubav prema domovini koja se izražava kroz mržnju prema nekome.
Takva pjesma je ljutita, osorna, dešpetna, jalna i puna mržnje te se prezentira obično glasom koji podsjeća kao da pjevač četrnajest dana nije imao stolicu.
Da li je i to pjesma?
Pjevate li vi dok činite stolicu, ili vam dođe stoličiti kad čujete određenu pjesmu?
|
