Čekaj, polako!
Nebo pa-ra-ju avijoniii
more pa-ra-ju brodoviii,
pari se i moja dragaaaa sa komšijuu!
- Veselo susjed, veselo!
- Jašta nega veselo i vrijeme je.
- A što se lijepoga desilo?
- Ae sjedi i poslušaj!
- Ae.
U životu ništa nije stalno, ništa nije vječno, ništa nije stvarno.
Sve je iluzija, virtuala, magla i dim i ono što vidim ne vidim.
I ono što su mi ukrali ispada da su mi darovali i da valja reći fala
i klanjati se do zemlje, do zemlje popaljene.
I velika Amerika, obećana zemlja, može kleknuti a mala teško da će
uskrsnuti ali će ući u povijest po tajkunima, satovima, jahtama i autima.
Po skandalima i dikanima, po kruzerima punim pedera, po svima što se
bave politikom i političarima što se bave lopovlukom.
Jedna smo od najljepših zemalja Mediterana, samo smo tužni, nitko se ne smije
i okrećemo glavu od srama što smo tu di mjesto nam nije.
Načelo je i Ameriku. Nema tako davno da smo znali reći, kad smo u krizi
a izlaza nema. Objavimo Amerima rat i umjesto bruke predajmo se i dignimo ruke.
To bi bilo riješenje za sve naše nevolje.
No i njima je nizbrdo krenulo. Od zaljevskog rata, od Buševa i blizanaca,
od Osama i Sadama.
Neće dugo i eto njih na stupu srama, ma koliko da su pametni i vješti sreća im se baš
i ne smješi.
U sjeni ostade Osama a dođe Obama koji oće đamiju a raja popizdila oće da ga linčuju.
I kad se zbroje sve njihove nevolje, najebali su k'o žuti.
Privreda bježi u Kinu, sante leda mijenjaju klimu a požari i poplave ih deru,
sve im se muti.
I da im sad objavimo rat oni bi se smijali tresla bi se atmosfera.
Ali bi se i mi smijali jer znamo da su najebali,
poslali smo im Sanadera.
- I?
- I moja draga sa komšiju pošla je za Ameriku jebem li joj sliku!
Post je objavljen 31.08.2010. u 09:31 sati.