Zapiši brukvom
Pošto sam u srijedu prošetao do zagore na „Mihovila“, bolje reć' na klopu (k'o da bi ja iš'o tek tako) i gudin i lešo i kolači i još nešto, čak i piće, uf...
Ostalo još goriva i rekoh ja juče, nedjelja lijep dan, ajmo mi malo do druge rod'ce, do penzionera u bodule.
Najavim se brzoglasom a ono zbunjoza...
- A ti si, e.
- Jel' smetam, da ne dolazim?
- Ma ne kakvi odma dođi isti čas, ae odma'.
Ura vožnje, ne mo'š prije da si tica.
Ona snuždena, On dimi, doduše i Ona puši. Ona njemu a On njoj kradu duvan, vidim ja bilo je gusto.
Šta Vam je koji klinac. Onda započnu istovremeno oboje govorit pa se pogledaju, onda oboje umuknu. Tako nekoliko puta dok se ipak Ona izborila za riječ.
- Ma zamisli ja nesmijem malo jače udahnut on otvori paljbu na mene.
- Ae ne pizdi, jesi kriva si što se ne skuliraš malo nego radiš k'o muha bez glave, sto puta kažem zapiši, zapiši, je da ne bi poslušala.- ubaci se On.
- U ovome našemu dućančiću skupe namirnice i sve suhomesnato i ja rekoh ajmo do Kaštela pa ćemo tamo opremit svu spizu, i pošli smo.
Vraćamo se i ja samo učinim ono „ts“ a On kao da to jedva čeka. „Eto ti pameti tvoje što ćeš sad, što ti sad nevalja...šta... oćemo li nazad, samo reci, gorivo trošimo k'o blesavi?“
- Pa jeste li što zaboravili kupiti ili je ista cijena.
- Skuplje je puno skuplje.- pripetaje On.
- Kako to?- pitam ja.
- Fino, sad sve moramo to isto kupiti o'de nismo niti morali ići tamo i tošiti gorivo.
- Rod'ce, šta je bilo?
- Evo šta je bilo. Pošli smo, kupovali smo, napunili kolica i onda na po puta do auta sjetili se da smo zaboravili duvane, prašak, krompir....i još tih stvari. I ja to rekla da se moramo vratit a On paljbu na mene da našto mislim, što ne zapišem, da smo mogli odma dvoje kolica...bla bla bla. I onda veli On, ae ti to odvezi a ja te čekam za šankom, i okrene se i ode.
Ja došla do auta, otvorila gepek i ono istovarila vraćam se nazad, On pije. Onda smo opet ušli unutra i nakupovali još jedna kolica. Cijelu penziju smo potrošili čovječe.
- E, i?
- I ništa, idemo do auta ja stala...nema auta.
- Šta si stala?- pita On.
- A viš da nema auta.
- Kako će bit kad sam ga parkirao onamo...jel vidiš.
- Idemo dalje...došli, On otključa gepek a ja mu kažem: pa kad si ga zaključao....a On pobijesnio.
- Di su stvari?
- Tamo, ja sam stavila dok je tamo bilo auto....Ajmeee,...a ista boja časna riječ i ovako čisto i golf i sve eto.
- A mikser? I on je bio unutra.
- A je....e ali račun i garancija su kod mene.
Post je objavljen 04.10.2010. u 18:23 sati.