< | prosinac, 2017 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Na ovoj adresi sam od 21. 1. 2011. Sve što se ovdje nalazi, osim slika, videa i citata kojima sam navela autora (ili sam izričito napisala da to nisu moje riječi), moje je osobno intelektualno vlasništvo i molim vas da to poštujete.
Copyright © 2011.-2017. By Bell de Elys
Sva prava pridržana. Sadržaj na ovom blogu je zaštićen autorskim pravom i ne smije se kopirati bez dopuštenja ili navođenja autora.
Sva pitanja i prijedloge možete ostaviti u komentaru ili poslati na citacica@hotmail.com
Hvala na razumijevanju!
"Jer ja sam jedan od onih
što dižu ruke u nebesa,
cijeli život lovim tebe,
ja sam lovac na čudesa..."
S. K.
...ovih dana koječemu, ali jednome više nego svemu ostalom.
Nalazim se na mjestu koje mi se sviđa. U svakom pogledu. Dugo nisam bila ovako sretna.
Ali ipak ima nešto što mi smeta.
Sitnica, ali je veća od svih ostalih problema zajedno. Sitnica, ali dok ju ne maknem s puta ne mogu dalje.
Tu sam gdje jesam zahvaljujući četirima različitim osobama. I svima sam im neizmjerno zahvalna. Trima sam već rekla sve.
Ali četvrtoj, najzaslužnijoj osobi, trenutačno ne mogu prikladno zahvaliti, ni reći sve što želim i trebam reći. Ne zato što nije tu, tu je. Na drugom kraju grada, ali nije preko svijeta. Nije Zadar Zagreb, imam pola sata busom s jednog kraja na drugi. I imam mobitel. Ali ja ne želim o tome preko mobitela. Ne želim o ovako važnim temama nikako osim oči u oči.
A to trenutačno ne mogu. Zbog jednog vrlo određenog razloga, koji ću zadržati za sebe. Mi znamo koji je to, i to je dovoljno. Nitko drugi i ne treba znati. Ali ipak mi smeta činjenica da to sada ne mogu.
Ne mogu protiv sebe. Znam da mi je jedina opcija odmaknuti se na neko vrijeme, ali mi ipak zbog toga nije drago.
I zato se nadam. Nadam se da će ovo proći. Nadam se da ću, za nekoliko tjedana, moći nazvati. I otići na čaj. I reći što imam. Nadam se baš zato što vjerujem da nam je svaka osoba poslana u život s razlogom, bilo kao blagoslov, bilo kao lekcija. Nadam se da je ovo blagoslov.
Jer zaista ne želim izgubiti prijatelja.
Oznake: prijatelji
Ovaj post posvećen je jednoj maloj grupi meni jako posebnih osoba :) Posvećen je 10 osoba s kojima svakodnevno pričam putem poruka preko Facebooka, ali i preko jednog foruma, čiji smo svi zajedno članovi. I čak smo u istoj grupi na tom forumu, jednoj od glavne 4, jer je svaki član u jednoj od te 4 grupe. Ostale ovise o tome šta dotični član radi na forumu.
Da se vratim na temu.
Vi, koji ih ne znate, vjerojatno se pitate zašto "Kanarinci"? Vrlo jednostavno - tako se zove zajednički inbox u kojem smo svih nas 10 (11. osoba nema Face).
Pokal... Hah, ovo je trenutačno malo škakljiva tema, recimo samo da smo ga itekako zaslužili
Razglednice? Jedna članica, koju ću imenovati sa A., mi je neki dan poslala razglednicu s ekskurzije. Svima nam je poslala razglednicu :) I to mi je toliko popravilo dan da me više ništa nije moglo naljutiti ni uznemiriti :) Hvala ti, još jednom
Ne znam hoće li ovo pročitat i posljednja osoba, ona koja nema Face... Nadam se da hoće...
Jer, W., iako sam ti to već napisala, opet ću: nemaš pojma koliko ti se divim i koliko sam ti zahvalna zbog svega što si napravio za nas i što nas, nakon svega, još uvijek trpiš Ako bi itko na tom forumu trebao dobit medalju za strpljenje, to si onda definitivno ti
A što se tiče druge A... Nadam se da ćeš se ipak predmoisliti u vezi odlaska... :*
Naše dvije dame, još jedna A. (imamo ih puno, čak i moje forumsko ime počinje sa A) i P., hvala vam što me trpite i pomažete mi da ne ponavljam knjigovodstvo i da nađem dobre knjige za odmorit mozak
Jay... Šta da tebi, nesrećo jedna, kažem? Osim da dovučeš svoje dupe s tumblr-a na blog i dovršiš onu priču već jednom ˇˇ Ma znaš ti da ja tebe volim ;)
Ne, nisam napisala za svakog ponešto, jer ih ne poznajem sve onoliko koliko bih htjela... Ali ima vremena. Sasvim dovoljno za to.
Volim vas, ljudi, ne znate koliko. Iako pošizim kad me ujutro dočeka 500 nepročitanih poruka, gluposti koje pišete mi odmah poprave dan. I zaista... Ne znam što bih da vas nemam. Svih vas deset, jer mi je svatko u nekom trenutku pomogao.
I nemojte me ubit što sam ovo objavila na blogu
Voli vas
Bella
Oznake: forum, prijatelji
');