| < | prosinac, 2017 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Na ovoj adresi sam od 21. 1. 2011. Sve što se ovdje nalazi, osim slika, videa i citata kojima sam navela autora (ili sam izričito napisala da to nisu moje riječi), moje je osobno intelektualno vlasništvo i molim vas da to poštujete.
Copyright © 2011.-2017. By Bell de Elys
Sva prava pridržana. Sadržaj na ovom blogu je zaštićen autorskim pravom i ne smije se kopirati bez dopuštenja ili navođenja autora.
Sva pitanja i prijedloge možete ostaviti u komentaru ili poslati na citacica@hotmail.com
Hvala na razumijevanju!
"Jer ja sam jedan od onih
što dižu ruke u nebesa,
cijeli život lovim tebe,
ja sam lovac na čudesa..."
S. K.
Užasno mi idu na živce reakcije ljudi kad im kažem kako više vjerujem u Prirodu nego u Boga - "Pa kako možeš, ti si sotonistica, ne vjeruješ u Boga, kako možeš ne vjerovati u Boga, pa on te stvorio..." i da ne nabrajam dalje.... Jasno vam je kud to vodi, jel?
Kako me samo nerviraju takve predrasude - ako ne vjeruješ ni u kojeg Boga (a ima ih cijela hrpa za biranje), odmah si sotonost, štuješ vraga/đavla/kako god, odmah ne valjaš, s tobom nešto nije u redu... Dođe mi da našamaram takve osobe istog časa! I to prvenstveno zato što većina njih nema blagog pojma o činjenici da su neke prirodne religije, koje su i danas aktivne, postojale puno, puno prije nego je kršćanstvo bilo makar i ideja u nečijoj glavi. Mrzim tako zatucane ljude koji smatraju da ima samo jedan ispravan put i da ništa, što je drugačije, ne valja -.-'
Kao što je jedna blogerica, čiji blog nisam uspjela ponovno naći (ili to ili je obrisala taj post), rekla (nije točan citat iz navedenog razloga) : "Pitaju me jesam li se, prelaskom na paganizam, odrekla Boga. Kršćanskog Boga se svakako jesam odrekla, ali ja imam svoga Boga, svoju Božicu. (...)" Ja se nisam odrekla ničega, barem ne još. I neću, ne u tako skorije vrijeme. Tako da, vi, koji idete sa mnom u razred i čitate ovo, ne trebate se brinuti za moju vjeru, krizmat ću se ja. Ali samo zato što moram. Znate da Crkvi ne vjerujem ni slovca, ali to nije ništa čudno, niti sam jedina takva, ima nas još. Ali, ja sam, očito, jedna od rijetkih koja to otvoreno kaže... Pa čak i naša profka iz vjeronauka zna moj stav prema paganizmu... I razumije zašto je kod mene to tako.
Nisam dovršila naslov posta (završetak bi bila određena psovka) jer sam se ispovijedala prije dva dana i, koliko god meni neke stvari u kršćanstvu išle na živce, nekih se navika ne mogu tako lako riješiti, pa tako ni one da, makar do blagdana (u ovom slučaju - Uskrsa) se potrudim što manje "griješiti" i psovati...
Mislim da sam rekla sve što sam namjeravala, a ako i nisam, opcija "edit" čini čuda. Što još reći? Ništa, osim one poznate "Ne sudi osobu dok ju ne upoznaš."
Voli vas
Bella
Oznake: vjera, predrasude