Kratko, kratko

Čestitam Ostaru svima koji ju danas slave (paganski blagdan u današnjem svijetu poznat kao 1. dan proljeća ili proljetna ravnodnevnica). Neću reć da slavim Ostaru ili bilo koji drugi paganski blagdan, ali mi se u svakom slučaju Samhain, Ostara, Imbolc, itd. sviđaju više nego ovi kršćanski, uz koje sam odrasla. A znam i razlog - nedostaje mi te naravna povezanost s prirodom, koja je u paganizmu vrlo naglašena sretan

Još uvijek nema one priče koju sam obećala Damianu, ali doć će i ona na red, bez brige sretan

Ovih dana su nam u školi natrpali sve živo i neživo, imam sreće što sam u petak oslobođena nastave zbog priredbe u kojoj sudjelujem (što me podsjetilo da moram naučit tekst za dotičnu priredbu belj ) pa se ne moram za taj dan brinuti.

Ali, da ne ispadne da pišem bez veze, imam ja nešto za reći wink
Neki dan sam gledala Kronike iz Narnije: Kraljević Kaspijan i opet me uhvatila nostalgija za tim magičnim svijetom iz mašte, svijetom u kojem je sve moguće... Neko sam vrijeme razmišljala o tome i, u jednom trenutku, "shvatila" (za koji tren će vam biti jasno zašto navodnici) da će sve što sam proživjela sa svim likovima iz knjiga koje sam pročitala/filmova koje sam pogledala ostati samo u mojoj glavi i na papiru/filmskom platnu. Da nikad neću imati priliku otkriti što bih ja napravila u nekoj situaciji, kako bih se ja osjećala i kako bi to sve izgledalo.
A onda sam to rekla najboljoj frendici. Znate šta mi je rekla? "Bella, prestani. Ti si jedna od rijetkih osoba koje poznajem, a koja i sa 16 godina vjeruje u magična bića. Jednom si mi rekla da ćeš vjerovati dok god ti netko ne da čvrst i neosporiv dokaz da vile, vještice i ostala mistična bića ne postoje. A to se, do sad, nije dogodilo, nit će se dogoditi, jer ne možeš dokazati da nešto ne postoji. Stoga, molim te, prestani bulazniti."
I poslušala sam ju. Ma recite mi šta hoćete, ja sam takva i taj stav neću promijeniti, znam. Dok god sam živa, vjerovat ću u vile, vještice, čarobnjake, duhove (okej, u duhove vjerujem valjda otkad znam za sebe, al kad živiš 50 metara od groblja to je valjda neupitno)... I imam jako dobar razlog za to, ali mislim da bi me proglasili ludom kad bih vam ga rekla, stoga ću ga radije prešutjeti.

Priču prepišem sljedeći tjedan, pod praznicima, jer ću imati dovoljno vremena da sredim sve što se mog pisanja tiče (napokon, nakon gotovo dva mjeseca!) cerek

Oznake: Ostara, nostalgija, vjerovanje

20.03.2013. u 09:48 · Penny for your thoughts? (6) · Isprintaj · #

');