četvrtak, 28.06.2007.

a sad jedan kulinarski

Volim gledati kuharske emisije , zabavne su, nepretenciozne (osim kad netko od kuhanja i hrane pravi nauku ima i takvih rolleyes), a može se dobiti i pokoja dobra ideja .

Sviđa mi se „kuhanje kod Ane“ (Ugarković) iako što se koncepcije tiče nije ništa što već nismo vidjeli. Red kuhanja, red poznatih gostiju koji pozvone na vrata i to fino popapaju. Jedino što još ni jedan gost nije oprao ruke prije jela, nego direkt s ulice za stol nonorofl. Valjda to naprave dok ih ne snima kamera. zujo
Sviđa mi se Anino kuhanje sezonskih namirnica , jer se i doma tako hranimo. Ne jedemo čvarke i krvavice na +34 u srpnju npr., niti paradajz na -1 u siječnju, iako ima i jednog i drugog za kupiti tokom cijele godine.

Povremeno pogledam 10-15 minuta produkcijski lošije „kuhanje za 5“. Ideja doduše nije loša, a to je da amateri kuhaju i međusobno se ocjenjuju . Imaju zadanu formu, predjelo, glavno jelo i desert , a upravo u desertu su prilično nemaštoviti. Uglavnom se sve svodi na palačinke i voćne salate sa sladoledom.
Ovaj tjedan se vrti emisija humanitarnog karaktera u kojoj po istom sistemu kuhaju poznati.
Neki kuhaju a neki glume da kuhaju. Od do sada viđenog je jedino D.Dvornik skuhala sve kak se šika,
Mister turizma nema pojma o kuhanju al se hrabro upustio u spremanja ni manje ni više nego škampa na buzaru, a ne zna ni pire od paradajza stavit u lonac…nono
Tu negdje je i onaj operni pjevač (Braus čini mi se ) koji je stalno po televiziji al nikak da ga se čuje u nekoj operi… I on se samouvjereno prihvatio kuhanja nečeg što nikad nije kuhao, npr mousse au chocolat uz što je trebalo stajati – tak se to ne radiiiii i ako je mousse /pjena onda je pjenasto njami a ne tekuće party.
Glavno jelo su bili odresci na provansalski način, što su obje plavuše pročitale – provanski…naughty

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-06-28

Vrijeme je da prestanem kritizirati i stavim (po želji Lipe Mare) recept za kolač sa ribizlom :

Umutiti 2 cijela jaja sa šalicom (2 dcl) šećera i jednim vanil šećerom. U to dodati malo ulja , zatim 1 dcl kiselog vrhnja (ja najradije stavim ono Vindijino sa narančastim poklopcem) i 1 dcl mlijeka. Kad je dobro umućeno ide šalica oštrog brašna sa jednim praškom za pecivo i na kraju 10 dkg kokosov brašna. Smijesa se izlije u lim (obložen maslacem i posipan brašnom) i kolač obilno posipa ribizlom koji će tijekom pečenja pasti na sredinu tako da će površina kolača ostati glatka. Peći na 180 C cca pola sata al zapravo ja nikad ne gledam na minutažu nego izvadim kolač kad se odvoji od lima/protvana/pleha. Posipati štaub šećerom.

njami
- 11:05 - Tvoje rijeýi ( 20 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 26.06.2007.

nakon vikenda

Ispit položila i prvi put da mi je usmeni bio puuuno bolji od pismenog thumbup.
Obično je obrnuto iako je mužić prokomentirao da ja na usmenom nemrem pasti ….naughty rofl
Tako da je raspoloženje uoči dugog vikenda bilo jako dobro. Čak mi ga nisu uspjeli pokvariti ni rođaci (njegovi) koje je on razvažao u petak (nakon posla) kod svekrve, pa se vratio doma, pa smo predvečer svi zajedno opet išli po njih, pa s njima u grad na sladoled. Ovaj put je svekrva bila u punom pogonu, jadna, čak je ručak morala skuhati njami party i odbedinati goste cijelo popodne, svoje, jer obično se mi tj mužić pobrinemo za sve goste. Tak su je izmorili (očito) da 2,5 dana nije nazvala, a inače zivka barem 2x dnevno.

Osim tog izleta, ostale smo dane proveli u Zagrebu jer je mužić radio. A ja se dobro odmorila, naspavala i uživala u tome da smo sami zijevsmokin . A i grad je bio ispražnjene i tih, tako da su se ujutro čule ptičice bez buke tramvaja i automobila.
Otišli smo napokon navečer u grad i samo nas troje, što nismo odavno, napravili dugu šetnju , sjeli u Millenium i malo uživali. Smanjili su porcije sladoleda ali im se izbor i izvedba kolača drastično popravio, barem sudeći po tome kako izgledaju, probali nismo. Jer smo doma baš to popodne maznuli skoro cijeli (mali okrugli) protvan kolača od kokosa i ribizla. Načeli ga dok je bio još mlak i tak je bio fini da je samo išlo njami, što prije ručka što poslije ručka koji je i onako bio lagan, oslić na lešo sa kumpirima tak da smo se mogli malo više osladiti.
Nakon dugo vremena sam bila i na placu što mi je doživljaj jer idem rijetko,ne stignem ili ne stignem od mame i mužića (svi volimo šalabazat po placu) . A nema ljepšeg nego sada, sve se šareni, kao i u našem frižideru : ribizla, maline, smokve, kruške, breskve, marelice. Vito voli svo voće al trenutni hit su breskve.
Od novih vještina je upravo otkrio kako se sam popeti na kauč, a s obzirom da je silazak sa istog još uvijek problematičan, ni sekundu ga se više ne može ostaviti bez nadzora. A kako se nešto mora i napraviti po kući a ne samo paziti na njega, onda završi u vrtiću. Ujutro čak i voli biti unutra, zaželi se svojih igračaka valjda, samo ga tada i interesiraju, jer ga inače interesira sve što nisu igračke :daljinski, računalo, novine, časopisi, vlažne maramice, obične maramice, tube sa kremicama, plastične posude, beštek itd….rolleyes

Stigla sam napraviti i dvije mini čistke. Najprije sam sredila dio ormara sa donjim rubljem, čarapama, majicama – napunila vreću za smeće.
A jučer i jednu policu gdje su bili uglavnom papiri sa francuskog i još ponešto iz drugih područja. I tu sam napunila vreću za smeće. Ispada da čega god se primim napunim cijelu vreću rolleyesyes. A nije da to ne čistim godinama, nego valjda i kad spremam ne napravim temeljitu čistku nego hrpu papira čuvam iz sentimentalnih razloga. Ovog puta sam pregrizla i pobacala 80% stvari, ostalo je samo ono što ću stvarno još koji put koristiti.
Vito je za to vrijeme cvilio na ogradi vrtića jer se uporno htio baciti u tu hrpu papira i malo napraviti reda po svome. Al pustila sam ga tek kad je većina bila u vreći za smeće. wink

Skroz sam zadovoljna ovim danima, bili smo opušteni, sretni i zadovoljni, bilo je svega čega nema kad nas je doma više od troje….thumbup
- 11:01 - Tvoje rijeýi ( 15 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 21.06.2007.

"Quand j'etais chanteur"

Image Hosted by ImageShack.us

Napokon smo otišli u kino nakon dugo, dugo vremena, vjerojatno su mjeseci u pitanju. Imali smo privatnu projekciju jer u kinu osim nas dvoje nije bilo nikog rolleyes.
Moguće zbog kasnog termina (22,00 h) i izbora filma. Očito u poplavi američkih ne prolazi francuski film iako je prošle godine bio u službenoj konkurenciji Cannesa.
Filmić nije loš iako pomalo razvučen pa mi je pri kraju mužić zaspao zijev na ramenu (umjesto obrnuto) .

U glavnoj je ulozi sveprisutni Gerard Depardieu koji glumi ocvalog pjevača u provinciji , kojem se unutrašnji svijet preokrene kad se zaljubi u lijepu, mladu ženu. A na nju trza i njezin šef itd.
Nema smisla prepričavati sadržaj, tko hoće će ga pogledati. Najbolji dio su poznate šansone i gluma, a najvažniji što sam dobila temu za današnji ispit. Ne bih sa toga ni sjetila nego je mužić rekao „pa možeš na ispitu pričati o filmu“ i tako ću danas popodne : „C'est un film de Xavier Giannoli, avec Gerard Depardieu et Cecile De France qui était présente en Sélection Officielle au Festival de Cannes l'année derničre .
Le genre est comédie dramatique et il durée vers 2 heures……

- 12:30 - Tvoje rijeýi ( 11 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 19.06.2007.

dajte malo zraka

Ima ljudi koji se vole družiti s rodbinom, a ima ih koje to zamara nut. Ja spadam u ove druge. Čak i kad se radi o najbližoj rodbini. Takva sam, što mogu. Imam među njima neke sa kojima volim provesti vrijeme i neke sa kojima to pristojno odradim kad se baš mora. Dok sam živjela solo prihvaćala sam minimum od minimuma takvih obaveza ali sada su druga vremena…blabla
Upravo zbog toga sam se neki dan posvadila sa mamom,nikak da shvati da nama treba MIRA i da nam i to što netko bude samo pola sata uzurpira naše tako dragocjeno slobodno vrijeme. Oboje radimo daleko od kuće, pa dok se dovučemo na posao i s posla više nam je dosta svega.
A kako sa bračnim partnerom sve dolazi u paketu, tako dođe i njegova rodbina. A i moje i njegove mi je zadnjih mjesec i pol toooooo much. namcor I mislila sam da će se ne nakon boravka na Korčuli stvari malo stišati ali ne, ne, gungula se nastavila, svaki drugi dan puna kuća nut. Samo je subota bila slobodna, a i to je skoro bilo popunjeno ali sam odjebala svekrvu i njene planove i rekla joj da mi zbog koncerta na stadionu ne možemo nikud jer ako dođemo doma navečer, nemamo se gdje parkirati. A tukani nismo slušali kad će biti novi obzirom da je subotnji bio odgođen, pa smo cijelu nedjelju popodne bili na izletu sa svekrvom i jednom rođakinjom, došli doma u pola 10 i kružili oko zgrade 20 minuta. Nije bilo druge nego se ja s Vitom pokupila doma, a mužić ostao krstariti po kvartu i tražiti parking headbang.

Briga njih za moje ispite iz francuskog ovaj tjedan. Učit sam stigla preko vikenda ravno 45 minuta i nešto malo na poslu, rezultat će biti u skladu s time….Sinoć imala pismeni usred kojeg je nestalo struje…a u četvrtak imam usmeni za koji nisam još ni temu smislila a kamo li pripremila se rolleyes.

Srećom pa sve u životu ide u ciklusima, pa je sad već lagano vrijeme da dođe jedan miran period bez cirkusa.

- 09:20 - Tvoje rijeýi ( 23 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 14.06.2007.

što nudi hotel ***

Na povratku s posla kolegica spomene kako je u Stubici ovaj vikend viteški turnir i kako planira otići s djecom. A ja se odmah sjetila kako smo mužić i ja prije dvije godine išli na isti, al ne toliko zbog turnira koliko zbog plandovanja općenito yes.
U subotu dakle bili na turnir u Stubici i to preko Sljemena gdje smo se zaustavili na ručku njami, jer tko bi doma kuhao po vrućini .
Drugi dan kod mojih na ranč (80 km od Zagreba), a u ponedjeljak u Pariz. Sjećam se da sam se pakirala što znači i sve opeglala (on je svoje dan prije čini mi se) negdje oko ponoći.
Ah, to su bili dani naughty.

A ove godine nas snašla uglavnom putovanja zbog bolnica i sprovoda iako su bile i 2-3 ljepše prigode.
U 10 dana smo u dva navrata bili u hotelima na obali. Kategorizacija nam je malo jača, jer hoteli sa 3 zvjezdice jedva da zaslužuju 2.
U onom Trogirskom doduše „samo“ liftovi nisu valjali tj od 4 je radio jedan, mali, jedva se stisnuli mi i kolica, al je soba bila velika, sa velikim balkonom, dobili i kinderbet koji je normalno stao bez da smo se morali sudarati ili preskakati namještaj. A namještaj iz valjda ranih/srednjih 70-tih, baš ono, teški socijalizam, kao i restoran koji izgleda kao radnička menza a takva je bila i hrana.
Cijena previsoka u odnosu na ponudu, pogotovo što je bio kraj svibnja, dakle debelo izvan sezone.
Al nije to ništa u odnosu na onaj Korčulanski. Iz prvog hotela gdje smo uzeli ključ smo izašli još prije nego što smo uspjeli naći sobu, jer smo se smucali po nekakvim mračnim hodnicima gdje je sve djelovalo pomalo zastrašujuće, recepcije nema nego je zajednička recepcija sa hotelom do tog namcor lud.
Pa otišli u drugi, veći i u tom relativno velikom hotelu jedva uspjeli pronaći odgovarajuću sobu. Ne zato što je bio pun, nego zato jer nisu bile pospremljene !
Kao „danas je otišlo 200 dice,znate koliko je to, moraju se sobe pripremiti“. Da ne povjeruješ, šta nisu stigli počistiti barem 10 soba bang?
Soba relativno mala, bez klime, tv-a, mini-bara, namještaj prastar u totalno rasklimanom stanju, a kupanica bože sačuvaj. Tople vode ni za lijek. Pitamo na recepciji što se događa - a da je kotao na drugom kraju hotela, pa treba „malo“ duže da dođe, a to malo duže je značilo otvoriti pipu pola sata prije nego što se namjeravaš tuširati nono.
Jedina dobra strana tog hotela bila je prekrasna terasa sa divnim pogledom na more, pa je pravi gušt bio doručak na istoj. Al ne bilo gdje, samo tamo gdje su postavljeni stolovi (prvi red do restorana), jer dalje je konobaru (sa cvijetom iza uha eek!) predaleko hodat valjda da skupi suđe. Za šećer-doze ili nisu čuli ili nemaju novaca, jer šećer za kavu ili čaj stoji u malim zdjelicama (za salatu) na sred svakog stola.
Hotel ima dobro uređenu plažu i na lijepom je mjestu i to je sve.

Baš sam mužu rekla da lako za nas dvoje, došli na 3 dana, al' što kad u takav hotel dođe netko na ljetovanje iz npr, Austrije, Francuske (baš na Korčuli ima puno Francuza svake godine i sada ih je bilo), Italije itd., uplati u agenciji 10-tak dana i onda dobije takav "prekrasan" smještaj.

Image Hosted by ImageShack.us


Nikako na zelenu granu sa našim turizmom.

- 09:31 - Tvoje rijeýi ( 19 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 12.06.2007.

Korčula

Očekivana loša vijest je stigla, pa smo završili na Korčuli. I kad nešto dođe do kraja, počne se raspetljavati sve što je što je bilo prikriveno, skriveno, zataškano i sl tako da je bilo raznih šokova nono , scena burninmad, očekivanih i neočekivanih situacija. rolleyes
U muževoj familiji je inače svakakvo stanje , a sad je kulminiralo tako da je nastao dar-mar pola sata nakon što smo sišli sa trajekta. Maske su pale, prostora za glumatanje više nema, svak na svoju stranu, pa smo se nas dvoje distancirali, pojavili na sprovodu (koji je bio čista lakrdija) i otišli svojim putem.

Odsjeli u hotelu iako nas je kod rođaka sa svekrvine strane čekala soba al kao što je mužić objasnio, nas dvoje smo jednostavno željni malo mira. Stalno nam je promenada kroz kuću, ovdje je nastala tarapana, puna glava svega, trebalo nam je biti u miru, tišini i sami sa sobom.
Svekrva nije išla jer su se oni rastali prije 45 godina, moji nisu išli jer je tata tek izašao iz bolnice, a Vito nije išao jer ga nismo htjeli maltretirati sa dugim putom nakon što je nekoliko dana imao temperaturu.
To je bilo prvi put da je proveo noć bez nas tj 4 noći. Trebalo je i više al' mama je stalno bila u nekakvoj panici jer je dobio osip, pa su završili na zaraznoj, a dr rekao da je to posljedica temperature, a onda je za dva dana bila u panici jer je dobio proljev (pa koje ga dijete ne dobije), a između osipa i proljeva je ona skoro zapalila kuću ludbang što smo saznali tek sinoć kad smo se vratili. Pa smo shvatili da ga može čuvati samo pod nadzorom tj kad je i netko od nas u Zagrebu. nut

Ja sam skoro rasplakala kad sam čula prve večeri da nas Vito traži po stanu, da stalno gleda od kud ćemo doći no, šmmmmrc, al onda sam se skulirala jer sam morala biti podrška mužiću.
A mi smo nakon odrađenih obaveza malo i opustili smokin, kupali se (mislim da je to najranije što sam se okupala), izgorili na suncu iako se nismo sunčali ali nas je vjetar prevario, na plažama predivno, jako malo ljudi, tek tu i tamo koji turist i domaći sa djecom.
Najeli smo se fine ribe i ostalih morskih delicija. Na plaži Bilin žal u Lumabardi ima jedan restoran, onako pravi ribarski, ništa pretenciozno, a papica mmmm njami. Pa čaša vina party, pa pogled na pučinu, stvarno trenuci za uroniti u ništa, samo gledati i biti, bez ikakvih misli.
I zbog takvih se trenutaka danas ne osjećam umorno iako smo jučer na putu bili skoro cijeli dan. A i na povratku u Zg je muževa rođaka koja je išla s nama postala baka šesti put. Najstariji sin je dobio prvo dijete yes.
Ritam Života, Smrt i Rođenje.

- 12:51 - Tvoje rijeýi ( 12 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 06.06.2007.

živci na tregerima !

Došla voda do grla, dođe mi da ih doma sve postrojim i zašamaram burninmad, osim Vitice naravno. Puna kuća, organizacija zaqrc ! Živci na tregerima, oni nikak da se zborje tj svak vodi svoju politiku .
A stanje je trenutno ovakvo:
Svekar na kraju, stepemo se svaki put kad zazvoni telefon , čeka se još samo najgora vijest.
Moj tata danas na operaciji, ništa strašno, rutinsko skidanje mrene sa oka al' svejedno, brinem se malo.
Djetešce opet kuri, još od ponedjeljka, jako slini pa mislim da opet raste novi zubić jer drugih simptoma nema. Ovaj put nisam otišla na bolovanje, mama se dobro brine o njemu, a i mužić radi popodne pa je dio prijepodneva s njim.
Ali noć je moja, nit me tko pita da eventualno uskoći nit je to meni teško i onak bi trebala davati instrukcije dal da mu se da čepić ili sirup, jer baš noću kuri najviše.
Na sve to će danas doći svekrva, ja mislila da pričuva Vitu dok mama ode tati u bolnicu al' ne , kažu oni mama ide u bolnicu kad ja dođem doma, jer tko zna kad će svekrva doći. Kaže mužić „znaš da na nju ne možeš računati, oni ide sebi u grad pa će doći ovamo“. Ma nemoj lud mad.
I još mi naručili da na povratku s posla kupim nešto da se riješimo pčela koje su svile gnijezde negdje oko naših roleta pa ulaze u spavaču sobu.
Njih dvoje su ujutro razvijali strategiju kako ih se riješiti, umjesto da se netko spremio i otišao po neko sredstvo. Pa zašto bi kad će to Champs na povratku s posla, kao i na poštu platiti račune, kao i na roditeljski u jaslice, pa daj ak ideš u DM kupi to, to i to. Pa je sve to meni usput al jebi ga, dođem doma u 6, pola 7 krepana eek mad, umjesto 15 do 5.
Pa kad sam pitala zašto svekrva ne dođe ranije da pričuva Vitu, a ne da mama čeka mene da dođem doma, oni rekli „daj je ti nazovi“ eek. Ja sam na poslu mulci jedni i neću kraj svih vas doma ja organizirati popodnevni plan. lud
Onda je on rekao da će je on nazvati.

- 12:09 - Tvoje rijeýi ( 20 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 04.06.2007.

gledao bi , a ne možeš...

Život mladih obitelji ili općenito obitelji sa malom dječicom nije kao na reklamama gdje sve pršti od veselja i radosti, a za što je osnovni preduvjeti IMATI VREMENA rolleyes. Nije da nema takvih trenutka ali to su doista trenuci , a treba biti zahvalan i na tome…
Veći dio dana pokriven je obavezama , obavezama, obavezama pa smo na kraju dana umorni, ako ne fizički onda mentalno.
Cijeli uvod je zbog nedostatka vremena/snage za izlaske, one prave, večernje/noćne. U kinu nismo bili mjesecima, dobro da koliko-toliko pratim što se zbiva pa barem znam koji bi film htjela pogledati.
„Maria Antoaneta“ Sofie Coppole nam je promakla i nikako da izađe na dvd-u.

Image Hosted by ImageShack.us

U subotu uđem u videoteku i gle nje, čeka me. Sretna posudim film, ostavim ga na sred stola tako da ga mužić vidi čim dođe s posla, znam da će ga to razveseliti, film na koji se brusio, a za ručak omiljeno jelo njami (pohani picek , zapečeni grah, novi ledov sladoled) .
Oko 9 navečer kad je sve dovedeno u red, kad stanom vlada mir i tišina, zasjednemo na kauč, stavimo dvd, crno, ništa se ne događa, pa tako u nekoliko navrata mad. Probam sa dvd-em iz kućne kolekcije, radi.
Odnese on film u videoteku, tamo radi, pa kaže cura da se zna dogoditi da player jednostavno neće pročitati disk. Super rolleyes.Drugi primjerak im je vani, dakle ništa od Marie Antoanete namcor
.
Donese „Izgubljeni grad“ Andya Garcie, jedan od onih filmova krasne muzike, fotografije , kostima, dobrih glumaca ali nikako da se počne nešto konkretno događati, razvučen.
Ja sam ga na pola prespavala, a on odustao negdje pred kraj…
- 11:50 - Tvoje rijeýi ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 01.06.2007.

nažuljala me nova taška ...

Zaradila sam krvavi žulj namcor.

Image Hosted by ImageShack.us

A sve je krenulo od nove torbe. Nije me ona nažuljala nego pasent cipele.
U šetnji Trogirskim uskim kalama (ulicama) u jednom od izloga ugledam zgodnu torbu, mali odmak od klasike kojoj sam sklona. Zastanem i prokomentiram bez ikakvih namjera „gle kak je zgodna taška“, a mužić odmah u dućan i kupi. Ja mu sa vrata sufliram „nemam na što nosit, nemoj kupovati“ misleći na obuću, al' on se nije obazirao.
Torbi i onak imam dosta, tak da mama i svekrva već i zaborave kolekciju pa kad neku ne vide nekoliko mjeseci, obavezno pitaju „to ti je nova taška?“ zujo. Začudo, ovu nosim već drugi dan , a mama još ništa nije pitala… naughty wink

I tako sam mislila da je nemam na što spasirati, a onda se sjetila „sapunica“ polucipela (skoro ko sandale izgledaju). Bijele sa crnim tankim rubom i majušnom crnom mašnicom na rubu, tanka, tanka štikla. Jako mi lijepo stoje, a kupila sam ih isto stihijski, u nekoj popodnevnoj neobaveznoj šetnji sa mužićem, prije dvije godine, još Vite nije bilo ni u trbuhu. On ih je spazio u izlogu i predložio da ih probam i tako sam ih kupila wink .
E al' tada za njih nisam imala pasent tašku tako da ih nisam ni nosila dok nekoliko mjeseci kasnije nisam u Parizu kupila jednu lijepu bijelu sa roza ručkama .
Nekak su tvrde, ne znam zašto , pa su bile samo za izlaske na kojima se nije puno hodalo (kino, koncert i sl) tj samo za kratko nošenje.
Iz nekog sam razloga na to zaboravila ili "zaboravila" , pa se jučer odvažila u njima otići na posao (morala sam aktivirati novu tašku, neće valjda stajati u ormaru smijeh), na poslu i onako imam rezervnu obuću, za ovakve slučajeve, tako da se nisam patila. Ali nakon posla još na francuski , a cipele sve više i više žuljaju, a kad žuljaju cipele ni izraz lica nije bog zna kakav, tako da je za tip-top izgled ipak najvažnije da je sve na svom mjestu i UDOBNO.

Nema druge nego u potragu za novim sandalama, a ove samo za slikanje lud rolleyes.

- 09:27 - Tvoje rijeýi ( 16 komentara) - Tvoj papir - #