Na povratku s posla kolegica spomene kako je u Stubici ovaj vikend viteški turnir i kako planira otići s djecom. A ja se odmah sjetila kako smo mužić i ja prije dvije godine išli na isti, al ne toliko zbog turnira koliko zbog plandovanja općenito
.
U subotu dakle bili na turnir u Stubici i to preko Sljemena gdje smo se zaustavili na ručku
, jer tko bi doma kuhao po vrućini .
Drugi dan kod mojih na ranč (80 km od Zagreba), a u ponedjeljak u Pariz. Sjećam se da sam se pakirala što znači i sve opeglala (on je svoje dan prije čini mi se) negdje oko ponoći.
Ah, to su bili dani
.
A ove godine nas snašla uglavnom putovanja zbog bolnica i sprovoda iako su bile i 2-3 ljepše prigode.
U 10 dana smo u dva navrata bili u hotelima na obali. Kategorizacija nam je malo jača, jer hoteli sa 3 zvjezdice jedva da zaslužuju 2.
U onom Trogirskom doduše „samo“ liftovi nisu valjali tj od 4 je radio jedan, mali, jedva se stisnuli mi i kolica, al je soba bila velika, sa velikim balkonom, dobili i kinderbet koji je normalno stao bez da smo se morali sudarati ili preskakati namještaj. A namještaj iz valjda ranih/srednjih 70-tih, baš ono, teški socijalizam, kao i restoran koji izgleda kao radnička menza a takva je bila i hrana.
Cijena previsoka u odnosu na ponudu, pogotovo što je bio kraj svibnja, dakle debelo izvan sezone.
Al nije to ništa u odnosu na onaj Korčulanski. Iz prvog hotela gdje smo uzeli ključ smo izašli još prije nego što smo uspjeli naći sobu, jer smo se smucali po nekakvim mračnim hodnicima gdje je sve djelovalo pomalo zastrašujuće, recepcije nema nego je zajednička recepcija sa hotelom do tog
.
Pa otišli u drugi, veći i u tom relativno velikom hotelu jedva uspjeli pronaći odgovarajuću sobu. Ne zato što je bio pun, nego zato jer nisu bile pospremljene !
Kao „danas je otišlo 200 dice,znate koliko je to, moraju se sobe pripremiti“. Da ne povjeruješ, šta nisu stigli počistiti barem 10 soba
?
Soba relativno mala, bez klime, tv-a, mini-bara, namještaj prastar u totalno rasklimanom stanju, a kupanica bože sačuvaj. Tople vode ni za lijek. Pitamo na recepciji što se događa - a da je kotao na drugom kraju hotela, pa treba „malo“ duže da dođe, a to malo duže je značilo otvoriti pipu pola sata prije nego što se namjeravaš tuširati
.
Jedina dobra strana tog hotela bila je prekrasna terasa sa divnim pogledom na more, pa je pravi gušt bio doručak na istoj. Al ne bilo gdje, samo tamo gdje su postavljeni stolovi (prvi red do restorana), jer dalje je konobaru (sa cvijetom iza uha
!) predaleko hodat valjda da skupi suđe. Za šećer-doze ili nisu čuli ili nemaju novaca, jer šećer za kavu ili čaj stoji u malim zdjelicama (za salatu) na sred svakog stola.
Hotel ima dobro uređenu plažu i na lijepom je mjestu i to je sve.
Baš sam mužu rekla da lako za nas dvoje, došli na 3 dana, al' što kad u takav hotel dođe netko na ljetovanje iz npr, Austrije, Francuske (baš na Korčuli ima puno Francuza svake godine i sada ih je bilo), Italije itd., uplati u agenciji 10-tak dana i onda dobije takav "prekrasan" smještaj.

Nikako na zelenu granu sa našim turizmom.
Post je objavljen 14.06.2007. u 09:31 sati.