Marketing
gledao bi , a ne možeš...
Život mladih obitelji ili općenito obitelji sa malom dječicom nije kao na reklamama gdje sve pršti od veselja i radosti, a za što je osnovni preduvjeti IMATI VREMENA 
. Nije da nema takvih trenutka ali to su doista trenuci , a treba biti zahvalan i na tome…
Veći dio dana pokriven je obavezama , obavezama, obavezama pa smo na kraju dana umorni, ako ne fizički onda mentalno.
Cijeli uvod je zbog nedostatka vremena/snage za izlaske, one prave, večernje/noćne. U kinu nismo bili mjesecima, dobro da koliko-toliko pratim što se zbiva pa barem znam koji bi film htjela pogledati.
„Maria Antoaneta“ Sofie Coppole nam je promakla i nikako da izađe na dvd-u.
U subotu uđem u videoteku i gle nje, čeka me. Sretna posudim film, ostavim ga na sred stola tako da ga mužić vidi čim dođe s posla, znam da će ga to razveseliti, film na koji se brusio, a za ručak omiljeno jelo 
(pohani picek , zapečeni grah, novi ledov sladoled) .
Oko 9 navečer kad je sve dovedeno u red, kad stanom vlada mir i tišina, zasjednemo na kauč, stavimo dvd, crno, ništa se ne događa, pa tako u nekoliko navrata 
. Probam sa dvd-em iz kućne kolekcije, radi.
Odnese on film u videoteku, tamo radi, pa kaže cura da se zna dogoditi da player jednostavno neće pročitati disk. Super .Drugi primjerak im je vani, dakle ništa od Marie Antoanete 
.
Donese „Izgubljeni grad“ Andya Garcie, jedan od onih filmova krasne muzike, fotografije , kostima, dobrih glumaca ali nikako da se počne nešto konkretno događati, razvučen.
Ja sam ga na pola prespavala, a on odustao negdje pred kraj…
Post je objavljen 04.06.2007. u 11:50 sati.