utorak, 31.05.2005.

Mislila sam jučer...

…imati mirno i opušteno popodne. Mužića sam očekivala oko 7 navečer, stan pospremljen, skoro sve oprano, ručak skuhan . Taman za zavalit se na kauč i čitati.
Dođem doma relativno rano ( s obzirom di radim…), stavim na stol vrećice iz dućana, izujem sandale, uđem u kupaonu i samo kaj ne padnem u nesvijest. Tepih skroz mokar, a pod prekriven pijeskom i prljavštinom, a malo toga je bilo i u kadi. Nije mi bilo odmah jasno što se dogodilo, a nisam ni razmišljala nego skinula (skoro) sve sa sebe, navukla gumene rukavice, iznijela sve iz kupone i krenula čistit, sa gađanjem na licu.
U međuvremenu sam tražeći stare ručnike svom snagom opalila čelom u nešto metalno u ormaru , pa mi je iz male rupice curkla krvca. Bolje to nego da imam šljivu.

Ručnici su završili u smeću, tepih sam oprala i sve dovela u red, uključujući i sebe , jer mi se znoj slijevao niz vrat i po leđima, bljak.

Taman kad sam sjela za stol da malo dođem k sebi, zvono na vratima. Mislila sam da je mužić al' sam za svaki slučaj ipak pogledala kroz špijunku, a kad tamo – očitanje plina. A ja samo u košulji i trk u sobu navući šos, da baš ne otvaram „plinaru“ polurazgoličena . Riješim njega, sjednem, jedem zadnje zalogaje salate, zvoni mužić, došao malo ranije.

10 minuta nakon toga zvoni telefon, a glas s druge strane iz nekih davnih vremena, osoba koju dugo poznajem i sa kojom (kojim zapravo) sam imala zanimljivih druženja „bez obaveza“, nekad intenzivnijih ,nekad manje intenzivnih.. a nije znao da sam se udala, jer se nismo čuli 10-tak mjeseci tj taman toliko koliko se meni preokrenuo život.

Napokon sjednem s mužem , kava, cigareta, , opet zvono na vratima. Susjeda, donijela poveću kovertu iz N.Zelanda koju je poštar ostavio kod nje jer nije stala u sandučić. I onda se razjasnilo kupaonsko stanje/sranje. Naime, bilo je nestalo vode prijepodne i očito je (prema teoriji mužića) bio prejak pritisak kad je došla, pa je sve šiknula iz odvoda. Bljaaaak.

A mislila sam jučer imati mirno i opušteno popodne….
- 10:18 - Tvoje rijeýi ( 9 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 30.05.2005.

Metropola ?

Ponekad se stvarno pitam zašto naš najdraži Zagreb nazivamo metropolom. Od metropole
se nekako očekuje da vrvi zbivanjima, događanjima i sadržajima. A kad tamo - uoči i za vrijeme praznika , skoro ništa.
Ima nekih (među njima i moj mužić) koji nisu imali duuugi vikend (ja jesam , vrijedno odradila taj petak već prije ) i odmaglili negdje izvan grada. On je bio slobodan 2 dana ali ne u komadu, nego jedan radio, drugi ne, pa opet radio, pa bio slobodan. Dakle, od neke veće kilometraže ili put mora - ništa , pa smo u zajedničkim slobodnim danima obilazili dvorce po Zagorju, malo roštiljali, proslavili svekrvin rođendan, vidjeli se sa kumovima i to je to.
Ali kako ni jedan ni drugi ne volimo baš čmrljiti doma, tako smo nastojali imati nekakvih sadržaja i u Zagrebu.
Srijeda navečer, ništa, grad se već skoro ispraznio i u pola 10 kad smo se iskobeljali iz kuće, sadržaja( zanimljivih našoj generaciji) gotovo da više nema.
Četvrtak – praznik. Mogli bi na izložbu „Francuska renesensa“ u Klovićevim dvorima. Nazovem informacije da pitam za radno vrijeme, a odgovor je „Muzeji i galerije danas ne rade“. Naravno, ni kazališta, a zašto bi …
U subotu prijepodne se nakon shopinga špeceraja , a prije roštiljanja dovučemo do Gornjeg grada, čak i parking uspijemo naći, dođemo do Klovićevih 10 min do 11, ups, otvara se u 11. Fino radno vrijeme za trenutno najjaču izložbu u gradu, od 11-19. Dobro da ne rade dvokratno…
Npr. „Mimara“ tijekom tjedna radi do 17,00 - uredsko radno vrijeme, ko da su neko ministarstvo , a ne muzej. Zanima me za koga je to otvorena do tada, za one koji rade do 4 ili 5 popodne sigurno ne , nas se valjda očekuje samo prek vikenda.
Francusku smo renesansu ipak pogledali ,a vrijeme do otvaranja proveli uz kavu i novine.

- 11:33 - Tvoje rijeýi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 26.05.2005.

definicija fjake

FJAKA = psihofizičko stanje prilikom težnje ni za čime. Učestala je greška zamijeniti fjaku s lijenošću. Za razliku od ove potonje, fjaka je uzvišeno stanje uma i tijela kojem teži cijelo čovječanstvo. Dok u Indiji i drugdje fjaku postižu dugogodišnjim izgladnjivanjem i meditacijom, u Dalmaciji ona je jednostavno Božji dar.

Ovo sam neki dan dobila mailom od kume (Dalmatinke) i odvalila od smijeha. Naravno da sam isprintala i pokazala doma mužu (Dalmatincu…no dobro , praktički je odraso' na kontinentu al' geni su geni :-) ).
I on je odvalio od smijeha uz komentar „ti to ne kužiš…“ hmmm.
- 08:00 - Tvoje rijeýi ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 25.05.2005.

Torta od jagoda

U subotu nije trebalo kuhati ručak (bilo je ohohoho hrane od petka), pa sam se bacila na tortu od jagoda. Svi ovih dana vrtimo jagode po frižideru . Najslađe su one prve, sa šlagom, mmmm, skoro pa orgazmički doživljaj. A nakon 10 dana, kad nam dosade u prirodnom obliku, bacamo se na kolače i torte.

Moja je bezimena, jer sam je radila bez recepta. tj iskombinirala sam nekoliko različitih i skroz je dobro ispala. Ni inače ne volim baš raditi strogo po receptu iako se neke stvari moraju , al' obično nakon prvog isprobavanja nešto promijenim, ako ništa , smanjim količinu šećera, jer ne volim preslatke kolače, za razliku od mužića koji voli baš te od kojih otpadaju plombe.

Jednu mi je ideju dao on, a drugo sam našla u jednoj kuharici koja se bavi samo slasticama. I tako se bacih na posao i skoro sam više vremena provela po dućanima nego u kuhinji ! Naime, kod nas je izgleda lutrija (osim u mega-dućanima koji mi u subotu nisu bili usput) pronaći sir mascarpone ili baš određenu vrstu šlaga. Pa sam tak obilazila dućane po cijelom kvartu ne bih li našla što mi je trebalo, da bi na kraju prevarila vlastiti recept i umjesto mascarpone upotrijebila ricotu al' skroz je dobro ispalo.

Za podlogu sam ispekla biskvit :
5 žumanjaka izmiksati sa 5 (ravnih) žlica šećera, 5 žlica brašna i 1 praškom za pecivo. Peći u namašćenom i pobrašnjenom modlu cca 60min,na cca 170 stupnjeva. Meni je zapravo mjerilo da je kolač pečen kad se odlijepi od stijenki. Ispadne tanko, pa se i brzo ohladi, tak da se brzo ide u daljnji postupak.

Za kremu izmiksati 2 žumanjka sa 2 vanil-šećera, u to dodati malo nekog alkohola, ja sam stavila „Grand Marnier“ (fini francuski liker) i u to dodati cca 300 gr mascarponea ili ricote.
Izmiksati cca 250 ml slatkog vrhnja (najbolje Hole biljni šlag + 1 šlagfix jer onda bude struktura baš kak treba). Šlag lagano nekom lopaticom ili kuhačom pomiješati sa prethodnom smjesom da se dobije jednolična masa i staviti u frižider.
Jagode (oko 80 dkg) narezati na ploške.
Na biskvit jednolično (jednu do druge) poslagati jagode, premazati polovicom kreme, na to još jedan sloj jagoda, staviti drugu polovicu kreme, a malo ostaviti za vanjski dio biskvita. Tortu posipati kokosovim brašnom, ukrasiti jagodama i staviti u frižider.

Što se dulje prožimaju sokovi i sastojci, to je boljeg okusa.
- 07:57 - Tvoje rijeýi ( 16 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 24.05.2005.

Časopisi

Kupih jučer novi Elle al' stigla sam ga samo prelistat. Ni jednog testerića, pih , koje razočaranje. Ne znam zašto me tak vesele ti testeri po časopisima, iako su najčešće od proizvoda koje na upotrebljavam. A ni nije nešto bogat stranicama,a u ljetnim mjesecima je još i gori, sve nešto tanušno.

Kupujem i Cosmo tj. kako ga ja zovem „popuši mu“ časopis, jer zna biti tako stupidnih savjeta o raznim seksualnim tehnikama, ko da se to može naučit čitajući :-)))). Il' znaš il ne znaš. Il' si talentiran il' nisi, nema tu puno filozofije.
Al svejedno ga kupujem, ako ništa zbog tekstova Rujane Jeger i člancima o kozmetici.

Ja sve to tretiram kao slikovnice, listam, odmaram oči na lijepim fotkama, zapravo mi je to za mozak na pašu.

Obavezno ih prelista i mužić al' se više ne da navući kao jednom na našim počecima , kad sam mu podvalila Cosmo tj ostavila ga na kuhinjskom stolu. Pili smo kavu, on ga krenuo listati i zaustavio se baš na članku na kojem je trebao hehe, počeo čitati i samo mu je na neke rečenice zatitrao osmjeh, pa se izdao oko nekih stvari. A i ja kad sam se počela smijati.
Sad preda mnom prvo pročita horoskop (a žena mu astrolog, cccccc…ma čitam ih i ja) i u Ellu putopis, a ostalo valjda pročita il' pogleda kad je solo :-).

Povremeno sam znala kupiti i neko strano izdanje Cosma , Ella ili Glamoura ali je to kod nas stvarno bezobrazno skupo, ono, britanski Cosmo košta najviše 3 funte, a kod nas oko 70-80 kuna ! Pa radije dodam još malo, pa si kupim knjigu..
Al' ponekad mi zna neko izvana donijeti koji primjerak, pa onda to bude sa svim poklonima i prilozima koji su upakirani zajedno sa časopisom , a u poklonima nisu samo obični testeri nego torbe, natikače, japanke i svakakve sitnice koje vesele iako ne moraju biti od koristi :-).

Neko sam vrijeme bila pretplaćena na francuski Vogue koji mi je dolazio poštom iz Pariza i začudo nikad se nije zagubio u transportu , a čak mi ga ni nitko od susjeda nije popalio iako ga je poštar ostavljao kraj kaslića , jer je bio prevelik da stane unutra.

Tu i tamo kupim i neki časopis za unutrašnje uređenje i dekor, pa onda sve to skupljam, skupljam , a to skuplja prašinu i onda mi obično jednom godišnje pukne film , pa sve bacim u smeće.

- 10:03 - Tvoje rijeýi ( 11 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 23.05.2005.

Neuspjeli babinjak

Nismo se dugo vidjele u tom sastavu, od mog rođendana. Družimo se intenzivnije koju godinicu, zapravo od dvotjednog putovanja jugom Francuske prije par godina. Babinjake smo imale kad smo uspjele uglaviti neku slobodnog večer tijekom vikenda. Nekad je to bilo jednom mjesečno, nekad rjeđe. Jedna je bila u dugogodišnjoj vezi koja je prije godinu dana završila brakom, druga nije i je u vezi, ja sam bila oficijelno slobodna tj vodila buran život u kojem sam savršeno kontrolirala svoje vrijeme tj. mogla sam se prilagoditi kad je kome pasalo ak' je tak i meni pasalo. I druženja su išla, uglavnom kod mene jer sam ja jedina imala solo stan. A onda je jedna počela spremati doktorat, pa se iz podstanarskog stana preselila kod svekrve, drugoj se zahuktalo na poslu, a meni se život preko noći promijenio ljubavnom pričom (zapravo smo nakon mjesec dana odmah počeli i živjeti zajedno) , pa koji mjesec kasnije i brakom. Babinjaci su se prorijedili, kad su mogle dvije, jedna nije mogla jer se završavao doktorat, zaredala službena putovanja , posao do kasno navečer, kupovina stana i bračno/obiteljske obaveze.

Prošli petak smo napokon uspjele sve tri uglaviti termin i sastale se kod M u novom stanu. . Mene je dovezao mužić jer je to naselje „bogu iza nogu“ tj. izvan zone tramvaja. Pitao me da li treba doci po mene, a ja rekla da ne (znala sam da se dize drugo jutro u pola 4) i da ce me dovesti H (druga frendica), kao sto je to bilo do sada.

U početku je bilo OK ali uskoro sam počela dobivati savjete kako bih se trebala postaviti u odnosu na muža, svoje starce, njegovu mamu itd. Zanimljivo. A onda sam u neko doba pitala H da li me može odvesti kad ćemo ići, a ona ni pet ni šest „ne mogu te voziti, sad si mi daleko, na drugom kraju grada. Mogu te odvesti do negdje pa onda neka te on dođe pokupiti.“

Da mi je rekla da je umorna, da nema snage, bilo što, pa čak i najiskrenije ono što je zapravo mislila tj da sad imam muža pa nek me on vozi, sve OK. Ili da sam dosta na drugom dijelu grada od nje ( a zapravo 10-15 minuta autom) i da to nije frendica sa kojom me veže više zajedničkih putovanja nego sa bilo kojom drugom i da si nismo ispričale stvari koje nismo nikom drugome itd.

I u tom sam trenu napravila glupost, pa nazvala muža (kojeg sam izvadila iz piđame) i pitala ga da li može doći po mene. Naravno da je došao ali ljut, jer njega nitko ne razumije, da kako sam mogla ne misliti na to da on ustaje u pola 4 ujutro,da radi cijeli vikend itd.

Sve stoji ali čemu dramatiziranje ? I tako sam sa babinjak otišla nervozno, na brzinu, a njima dvjema dala savršen materijal za nastavak večeri. Mora da su me tračale 100/h.

Drugo jutro (da, da, digla sam ujutro kad i on i pila kavu s njim) kad smo se mirili, sam mu rekla da se dogodilo upravo ono što se trebalo dogoditi (jer ništa nije bez razloga) da bih znala kako stvari zapravo stoje. Drugi put - taxi.

A kad se vratio s posla jako,jako me zagrlio , ljubio i rekao „Ja tebe volim ali si mi baš razljutila“ , a nakon ručka već „Stvarno sam grozan . Nekad znam biti odvratan“.

Kako god ali drugi put definitivno taxi.

- 11:39 - Tvoje rijeýi ( 12 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 20.05.2005.

Roba za po doma

Jazzieno pitanje „Ali zašto pobogu u suknji ležiš doma ???“ inspiriralo me na temu - kaj zapravo nosimo za po doma .

Ja sam u suknjama, košuljama, majicama ili haljinicama ljeti. Nisam tip od hlača, trenirki, tajica , ogromnih, razvučenih majica i sl. ali me ne smeta ak' nekome baš to odgovara.

Isto tako u hladnijim mjesecima mrzim hodati po doma u vestama, puloverima ili dolčevitama, to me nekak sputava. I sad se netko pita - a kak me suknja ne sputava hehehe, pa naravno, kad su sve bez ciferšlusa, gumbića i sličnih stezatora . Nego fino materijal sa dosta elastina, pa se prilagođava svim pokretima, ne razvuče se, prati liniju tijela, ne gužva se, nije zahtjevno za održavanje.

Al' zato košulje…treba peglat al kaj kad je tak' sexy bit u košuljici na preklop , koja se veže se strane, a mašlek baš mami da ga se odveže :-).

No da, u tome baš ne saugam, niti perem prozore ili pločice, nego obučem neku majicu koja odmah završi u pranju.

Ma moram se vratiti na suknju…sjediš poslije ručka ,večere ili uz kavu, u kuhinji npr. Staviš mu noge u krilo, čarapa nema , on automatski stavi dlan na stopalo ili gležanj, a dlan topao, ponekad samo stoji tako, a ponekad krene od gležnja na listove, pa od listova na koljena, pa na bedra i klizi..klizi, a ispod suknje ponekad ima još koji komadić „odjeće“, a ponekad nema…što se u našem malom svijetu zove „Ivan bez zemlje“ po nekom vladaru koji je bio bez zemlje tj bez ičeg :-).

A ne treba je ni skidat…ak ti se baš ne da ili nemaš vremena :-))).
- 10:31 - Tvoje rijeýi ( 18 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 19.05.2005.

Kako izgleda dobar bračni dan...

Dijalog u mom uredu prije nekoliko minuta:
Mladi kolega - „Kak si ?“
„Dobro“ sa osmjehom
„Vidi se, vidi, brak ti prija“
Pa naravno da mi prija kad je jutro iza lijepog, mirnog, slatkog i harmoničnog popodneva/večeri kao što je bilo jučerašnje.
Nakon posla, shopinga i nove hrpe turističkih prospekata koje smo dovukli doma, ja pod tuš, a mužić u kuhinju. Spremio je kontinentalno-dalmatinsku kombinaciju ,pastrve i blitvu sa kumpirima i opsceni desert koji je smislio u hodu. Narezao je jagode, na to biskvit na kockice, zalio sa finim francuskim likerom od mandarine i na sve sladoled. Kalorijska bomba al' koga briga :-).

I onda opet dva sata na trosjedu sa prospektima, kartom Europe, markerima, zbrajanjem, oduzimanjem, izdvajanjem naj-kombinacija. Uz puno usputnog maženja i sve više poljubaca i onda odjednom ruke ispod suknje, nestrpljivo otkopčavanje košulje , prepliću se moji i njegovi prsti na gumbima…sve je intenzivno, a opet tako umirujuće skladno…

Nakon toga, mora biti sjaj u očima i komentara da mi brak prija…a mužiću isto, sudeći po kilicama koje je skupio u ova 3 bračna mjeseca :-) ..ili ga predobro hranim ili ga premalo trošim…tko bi znao :-).
- 09:47 - Tvoje rijeýi ( 11 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 18.05.2005.

AOTEAROA - "zemlja dugog, bijelog oblaka"

Jučer sam sa mužićem opet pričala o putovanjima, onima koja su u planu i prošlima.
Moje dosadašnje definitivno naj-putovanje bilo je u Novi Zeland prije 9 godina.

Bio mi je to prvi let avionom i odmah na drugi kraj zemaljske kugle ! 36 sati puta, od toga 26 sati u avionu….ruta je bila Zagreb-Prag-Abu Dhabi–Singapore-Bali-Novi Zeland. Išla sam solo, kod frendice koje je tamo odselila koju godine prije. Bio mi je to najdulji i najdalji godišnji u životu, koji je potrajao lijepih 8,5 tjedana .Skupila sam ih spajajući godišnji od dvije godine, što znači da sam dva ljeta čmrljila u uredu i znojila se u vrelom Zagrebu, dok su drugi bili na plavom Jadranu. Al' nadoknadila sam to hodajući vrelim bijelim pijeskom ili onim crnim, vulkanskog porijekla, već ovisno na kojem sam dijelu obale bila, dok je u Zagrebu bila ciča zima. Sjećam se kako su me jednom zvali iz ureda, ja se taman vratila sa plaže, a oni cvilili kako je taj dan bilo -10.

Bila sam u Aucklandu, najvećem gradu Novog Zelanda, koji je na dva mora. Baš u kvartu gdje je frendica ima kuću, postoji jedno brdašce sa kojeg se vidi Pacifik na jednoj i Tasmanijska obala na drugoj strani. A na toj drugoj obali je jedna od meni najdražih plaža na kojoj sam bila, ona na kojoj je sniman film „Piano“, crni pijesak, divlje, pusto i prekrasno. Nisam se bućnula u more, iako je bio krasan, sunčan dan, jer su valovi bili veliki ali i bosonoga hodanje po pijesku bio je poseban doživljaj, kad u pijesku ostaju samo tvoji tragovi, jer i onako nije bilo ljudi.

Tamo sam prvi put bila na jedrenjaku, bio je neki nacionalni praznik za kojeg je običaj da sve brodice i brodovi isplove iz luke, pa smo tako i mi sa tim jedrenjakom otišli na izlet i sreli (čak) tri ratna broda N.Zelanda , to im je i onako cijela ratna mornarica :-)…bila tada, možda je sada malo drugačije.

Tamo sam prvi puta i kockala :-) , onak, za ozbiljno, al' niš nisam zaradila. Tada (tek) se u Aucklandu otvorio prvi casino i na otvorenju je bilo puno zvijezda.

Tamo sam prvi put bila i na baseball utakmici i na konjskim trkama i stajala na vulkanu (ugaslom naravno :-) ) i vidjela uživo morske pse ( iza stakla) …

I prvi i jedini put proslavila jarčevski rođendan na +25 stupnjeva, u rotirajućem restoranu na vrhu (tada najvišeg, sada ima jedan još viši) tornja sa kojeg je pucao pogled na svijetla grada.

- 09:23 - Tvoje rijeýi ( 12 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 17.05.2005.

putovanja, putovanja

Da razbijemo koncepciju posao-kuća i da početak tjedna ne bude dosadan, otišli mužić i ja poslije posla do grada na sladoled i prokrstariti putničkim agencijama. Za otprilike mjesec dana nam se smiješi godišnji, njemu dulji, meni kraći , taman za jedno putovanje.

Skupili smo prilično prospekata i navečer ih rasprostrli na kuhinjskom stolu. Listali, listali, gledali slike, utapali se u pješčanim plažama i uvalicama grčkih otoka, gledali neka (financijski trenutno nedostižna) krstarenja, pričali o dosadašnjim putovanjima i oduševili se programom za Andaluziju koji isto nije jeftin al' ajde, kartice, čekovi,rate.
I na tome smo visli 2 sata, izmaštali sve i svašta al' odluka nije pala. Ima još vremena ali barem smo izdvojili dvije opcije.
No, danas sam krstareći netom naišla na još dva meni jako primamljiva programa , Pariz (bili svaki nekoliko puta al tamo mogu uuuuvijek) sa Normandijom i Portugal. Popodne ću vjerojatno opet po kataloge i onda krene listanje…
„Treba vidjeti Siciliju“
„Da i Korziku“
„I Sardiniju“
„Trebali smo za Uskrs ipak ići u Baskiju…“
„Mogli bi u srpnju u Veronu na „Aidu“, to moraš vidjeti u Areni“

I tako to….
- 12:17 - Tvoje rijeýi ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 16.05.2005.

svi bi ljubavi i pažnje

Osjećam se ko' da su me vukli na sve strane. Nije ni čudno da sam sanjala da bedinam blizanke i troje muške djece kad su na javi svi u isto vrijeme tražili moju pažnju ili razumijevanje ili ljubav ili sve zajedno.

*
„Ignorirala si me i pustila samog u sobi“
„Pa morala sam zabavljati kuma (njegovog) i cure (njegove nećakinje) za večerom, uostalom dva put sam te zvala da dođeš, nisi htio pa sam mislila da si preumoran i da hoćeš malo doći k sebi“ (naravno da je bio umoran , jer se digao u pola 4 ujutro i odradio 13 sati )

*
Sjedimo svi u dnevnoj sobi, klinke u piđamama al' još im se ne spava. Pozovem mlađu i kažem mužu da se malo pomakne da mala može između nas.Vidim mu u očima da mu je krivo (?!) Malo se mazim s njom i ona s njim al' se njih dvoje uskoro počnu natezati, prepucavati i pametovati (?!).
Dijete od 8 godina i on. Ljubomora, posesivnost ? Zato što se ja bolje slažem s njom nego ona s njim.

*
Nedjelja ujutro. Uzmem stariju u zagrljaj, a mlađa istog trena „a ja ?“, ko' da je nisam mazila cijelu prethodnu večer .
A i pas je divljao po nama tražeći svoj dio pažnje.

A ruke samo dvije…
- 10:55 - Tvoje rijeýi ( 9 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 14.05.2005.

Radna subota

Viš vraga, radna subota, mislila sam da će biti zatišje a kad tamo, telefon počeo zvoniti točno u 8,00 i zazvoni svako malo…barem će brže proći vrijeme.
Probudila sam se u pola 4 „joj , nisam izvadila piceka iz frizera“ i cap,cap, bauljanje do frizera da mogu kuhat čim dođem doma, a ne da ga prisilno stavljam odleđivat..iako i s tim bih se snašla.
Al' i onak bi taman zvonio sat, jer se mužić morao dići za posao. Moje je drugo buđenje bilo 10 do 5, kad me došao ljubiti u krevet prije odlaska, nije mu se baš išlo, danas ga čeka naporan dan, Pa, kad je već sjedio na krevetu, naslonjen na mene, morala sam mu raskopčati košulju, onak, u jednom potezu, zzzzzzzzk , volim te košulje na drukere :-). Al samo sam se igrala…nisam se zaigrala.
„Daj mi navij sat 15 do 6“ (iako sam naravno i mob stavila na alarm)
„Zakaj?“
„Pa moram na posao , imam radnu subotu“
„Zaboravil sam. I još si mislim kak ti je dobro i kak buš slatko spavala do tko zna kad.“
Je,je, ovo će biti jedna od radnijih subota, ne samo zbog čmrljenja na poslu, nego i zbavljanja svega što treba prije nego što dođu gosti popodne/predvečer , već ovisno o tome kakva će im biti gužva ili ne na cestama.
Možda ali samo možda uspijem između posla i gostiju skoknuti do frendice koja slavi ročkas. Poklon imam sa sobom za svaki slučaj…tj. za slučaj da mi se sve posloži kak b htjela.

Oooo, upravo su nam javili da počinje vatrogasna vježba…da se ne bi slučajno zapalili od rada ove radne subote :-)))).
- 10:03 - Tvoje rijeýi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 13.05.2005.

Selektivno pamćenje

Jutros 5,45
Kuhinja, prva kava.
„Ja radim i u nedjelju“
„Zakaj, pa rekao si da ćeš biti slobodan ?“
„D i N ne pamte kad su imali slobodan dan, a ja sam bio slobodan prošli vikend“
„Znači ja ću biti sama sa kumovima ?“
„?“
„Pa odlaze u nedjelju ujutro“
„Nisam znao“…ma nemoj , nisi slušao.

6,30 obučeni, našminkana, namirisani
„Nešto ti je na suknji. Stalno nosiš te dvije crne, ovu dugu i onu kratku.“
Blink,blnik,blink !?!?
„Kak to misliš ? U ponedjeljak sam imala bež na zelene cvjetiće, u utorak crnu kratku, u srijedu crnu dugu, jučer onu na prljavo-roza cvjetove. Kam ti gledaš ? I još si mi rekao u ponedjeljak kak sam se prelagano obukla, jer je zima, dakle vidio si koju sam imala na sebi. Uostalom, nosim 5 različitih crnih suknji, 3 kratke, 2 duge.“

Al naravno , to što su različitih krojeva i materijala nema veze, sve je to isto…
- 12:43 - Tvoje rijeýi ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 12.05.2005.

Vrijeme za Ljubav

Jedan je post jedne od najčitanijih blogerica (sudeći po komentarima) podigao priličnu prašinu. Možda mu je to i bila svrha…tko zna. Pročitavši tekst i meni se digao tlak , pa sam ga isprintala i kroz sat-dva pročitala još jednom , mirnije .

Ono što moram/želim reći je da ljubav doista ne bira godine ,da se ljubav ne traži, ona se jednostavno dogodi. Da ne treba ljudima pripisivati etikete ovakve ili onakve, zato što nisu imali sreće ili hrabrosti upoznati i prepoznati svoju ljubav. Ne dolazi vrijeme ljubavi svakome u istom životnom dobu. Nekome je vrijeme za brak sa 20, nekome sa 50, nekome nikada Nije svatko za sve i nije sve za svakog.

„Što to ona bira i što to ona sa trideset i kusur više uopće može birati osim boje pločica u kuhinji?“ Može birati ljubavnike,može birati putovanja, može birati prijatelje, može birati obrazovanje, može birati poslove, može birati poslodavce, može birati svoj život, može birati sve, a i ne mora ništa. Možda ni ne želi birati ili prebirati.

Bilo je ljubavi u mom životu, velikih, bilo ih je i u njegovom, sigurno, no ni nijedna od tih nije bila dovoljna da bi prerasla u životno partnerstvo. Dok se nismo sreli nas dvoje, promatrali, promatrali (ne procjenjivali ni ocjenjivali) neko vrijeme ,a kad smo krenuli, pokrenulo se sve. Bila je to duboka i intenzivna potreba za pripadanjem, za davanjem sebe drugoj osobi. I nakon samo 20 dana me zaprosio. Bilo je to prošle jeseni, ja sam imala 38, on 45 godina. Svi nam od prvog trenutka govore kako smo zgodan par, čak je i svećenik na zaručničkom tečaju rekao „prekrasno“, samo nama :-).

Zašli smo u četvrti bračni mjesec i sretni smo, nekad malo više ,nekad malo manje, kako to već u životu biva...ali smo sigurni da je to ta Ljubav.
- 14:55 - Tvoje rijeýi ( 9 komentara) - Tvoj papir - #

just a perfect day...

Kad pjevušim tu stvar, mašta mi se zalaufa 100/h pa krenem sanjati otvorenih očiju, kako bi to izgledalo u savršenom danu, bez prostornog i vremenskog ograničenja.
Probudila bih se u Parizu, zapravo, probudio bi me on.. poljupcima i nastavio tako buđenje u francuskom stilu…
Kava i pecivo punjeno čokoladom mmmm ili možda ipak pužić za grožđicama u zgodnom, malom cafeu kraj Seinne.
Prekrasan je dan ispunjen suncem, mami u Provansu i već smo u Avignonu , šetnja kraj Rhone..ručak u Arlu..arena, galerije… popodnevna kava u Nici, a navečer u Cannes pogledati koji filmić , piti šampanjac nakon projekcije ….zvrrrr, telefon me vraća u stvarnost...idem se primit posla :-)))))
- 09:54 - Tvoje rijeýi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 11.05.2005.

planovi, planovi...

Sve što se moglo zgurati u nadolazeći vikend, zguralo se ! Najprije je frendica odlučila slaviti rođendan u subotu , a ne nedjelju kad joj i je ročkas. OK, valjda bolje u subotu , da se u nedjelju svi uspijemo oporaviti.
Par dana nakon toga osvane obavijest da je subota RADNA, odrađivanje petka, da bi se mogao spojiti četvrtak (praznik) sa zadnjim vikendom i da dobijemo 4 slobodna dana. Što bi mi pasalo da negdje idem al' bojim se da niš od toga jer će muž raditi.
I taman isplaniram da ću onda na roštilj koji će krenuti već u prijepodnevnim satima, odmah nakon posla . Kad jučer popodne stiže sms iz Muenchena da kum sa djecom dolazi u subotu (baš tu subutu) iako je ranije rekao da dolazi idući tjedan.

Mislim da ću se ostaviti planova za ovaj vikend, jer sve što isplaniram padne u vodu. Prilagodit ću se postojećim okolnostima i svojoj paroli da za sve postoji neki razlog….
- 09:16 - Tvoje rijeýi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 10.05.2005.

Muška posla

U nedjelju navečer kao da mi se pričinilo da su se tata i mužić postavili kao rivali. Jučer mi se to potvrdilo. Dobri su si njih dva, komuniciraju OK, imaju zajedničkih tema al' primjetih neko sitno nadmetanje.
Tata je došao na 2 dana u Zg nekim poslom i bio sav sretan kad smo ga zamolili da nam montira razne plafonjere, reflektore i lampe. Naravno, to se mora raditi nakon što se umoran vrati s puta, a mi umorni s posla. Mislila sam da ćemo se poslije ručka najprije malo odmoriti ali ne, on se živahno digao i krenula radna akcija. Najprije u spavaćoj sobi, tamo je sve išlo glatko,a onda se zapelo u wc-u gdje je po zamisli dragog mužića montirao neki fenjer sa čime se zezao sat vremena. Mi smo naravno pomoćna radna snaga, te dodaj ovo,te dodaj ono. U jednom trenu su obojica stajala na jednom stolcu (lojtra je valjda negdje u podrumu) i proučavala žice i naravno da svaki je mislio kak je baš njegovo rješenje najbolje.
Na kraju plafonjera u hodniku, to je išlo brzo al' vidim da mužić već lagano baulja, a i tata mu je rekao da vidi kak mu se spava. To mu je valjda bio prevelik udarac na ego, da kak sad stari može, a njemu je već dosta. Pa naravno, on se digao u pola 5 al' ne bi to rekao ni za boga, nego sam ja rekla, a onda mi je nasamo grintao u kuhinji da kaj mu glumim advokata.
Nakon rasvjetnih tijela, tata sjedne na trosjed i veli „dobro, to ćemo drugi put pogledati zakaj se ne da razvući“. Al naravno , muž se morao dokazivati sam sebi valjda , pa su onda još razvlačili i trosjed, dok ja nisam rekla „e sad je dosta“. I onda su mudro sjedili i kao gledali televiziju, ne bi se ni jedan digao i rekao da ide spavat, ma kakvi. Dok ja nisam otišla u kupaonu , e onda su odjednom obojica shvatila da je vrijeme za spavanje. Inače bi valjda sjedili i dalje i glumili frajere.

- 10:14 - Tvoje rijeýi ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 09.05.2005.

Vikend filmovi

Nekim slučajem sam u kinu propustila Almodovarov „Pričaj s njom“ pa mi je baš fino sjeo u petak navečer na telki. I mužić voli Almodovara , pa smo ga gledali zajedno, no on je negdje na sredini filma završio s glavom u mom krilu i otišao u svijet snova. Propustio je zapravo skoro cijeli dio gdje se stvari događaju i raspliću, što sam mu naravno prepričala drugo jutro uz kavu. Al' je zapamtio jednu rečenicu iz WC-a i to vrtio cijeli vikend ; rečenica je naravno bljak . Zakaj muški tak vole pričati o radnjama iz WC-a ?! Dapače, on je naš pretvorio skoro pa u galeriju , tak da na zidu visi crni mačak iz Pariza i dvije sličice nedavno kupljene u Neuswenstainu, a sa stropa na metli jaše vještica . Naravno, daska je sa ribicama i školjkicama. Meni je važno samo da je čisto i mirišljavo.

U subotu navečer „Kraljevstvo nebesko“, velika očekivanja, a na kraju spavanje u neudobnim stolcima. Išli smo u „Europu“ (barem nije bilo gužve na blagajni) , jer on kao ne voli sterilna kina. Pa nek mu bude jednom , jer stvarno gotovo uvijek idemo u Cinestar ili Brodway, a baš je to jutro izjavio kak ja uvijek na svoj miran i staložen način izguram svoje ideje i stavove. Pa da, ne volimo svi galamiti i svaditi se :-))))).
Nakon filma je shvatio zakaj su nova kina prednost, ne samo da su platno i zvuk neusporedivi, nego ak ti film baš nije sjeo, a prelijen si da bi po mraku bauljao do izlaza, fino se zavališ u stolac i dremneš bez da ti glava mlatari sim ili tam.
A u filmu osim dobre glume, ah, sve mračno, sivo i mučno. OK, znam da srednji vijek sam po sebi nije bio neka sreća i veselje ali u filmu kao da je sva koncentracija bila na tome da se što bolje prikažu bitke, pa su se pogubila bit i odnosi među likovima..
Naravno, to je samo moje viđenje, jer jutros mi kolega kaže da ga je i on gledao ovaj vikend , a njemu se svidio.

- 10:53 - Tvoje rijeýi ( 6 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 06.05.2005.

pokloni, pokloni...

Došlo je vrijeme Bikova i Blizanaca tj. svibanjskih rođendana. Idući vikend frendica J, tjedan iza toga frendica S., 2 dana iza nje svekrva, pa frend iz školskih klupa, pa bivša kolegica. Ups, skoro zaboravih vjenčanog kuma, pa zapravo bi njemu već danas trebalo poslati čestitku da stigne na vrijeme.
Izbor poklona za svekrvu prepusti ću mužiću, valjda on najbolje poznaje svoju mamu hehehe, a ja ću smisliti za frendice.
Kod mene je izbor poklona uvijek proces, rijetko kupujem stihijski. I tako sad već danima razmišljam što pokloniti J ,a što S.. Da to bude nešto što će ih razveseliti, zabaviti, uljepšati, sjesti na dušu i sl.
I onda kad se nađe poklon treba sve to lijepo zapakirati, naravno u boje koje ta osoba voli i naći neku zgodnu čestitku, pa cvjetić ili buketić …te me dodatne sitnice više vesele nego traženje poklona.
Imali smo razrađen plan za J, dakle uz poklon napraviti i tortu kao iznenađenje, a muž stvarno radi fine i maštovite torte, no bojim se da niš od toga, jer je meni osvanula radna subota (grrr odrađivanje ) pa ću na roštilj direktno s posla, a i njemu će izgleda upasti nešto.
Hm, možda će umjesto torte dobiti solarni horoskop, to svi ipak najviše vole , pa čak i najveći astrološki skeptici :-).
- 09:08 - Tvoje rijeýi ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 05.05.2005.

Spava mi se

Zima mi je, cmoljava sam, neispavana, solo u uredu, svira Cohen, u mislima zbivanja u protekla 24 sata :

• zvao jedan bivši, 2x, „ti si moja najveća životna greška, trebao sam sve drugačije, ti znaš da te volim na poseban način bla,bla, pa kaj si se stvarno udala, bla, bla“ a ja si mislim – sereš, samo bi me prasnuo…
• zove mužić da ne trebam ništa kuhati, nosi on ručak , super
• zvoni, pusa, umoran je, doplazi za mnom u kuhinju i daje mi vrečicu „nisam ti dugo ništa kupio…“ lijepo zapakirano sa svilenom trakicom i rozim cvjetićima. Otvaram, novi parfem Caroline Herere, poslije kaže da je zapravo htio novog Gaultiera (vidio u Ellu, svidjela mu se bočica) al' još nisu dobili. Fini miriši, odmah se našpricam.
• Razvlačimo se ispred telke, komentiramo novine, aha, super , dolazi izložba koja nas zanima, počeo se vrtit film koji je čekao.
• Krenu sitna podjebavanja, malo sa jedne , malo sa druge strane i onda dvije nepromišljene rečenice, gotovo, uvreda, spava na kauču, a ja nonšalantno krenem u kupaonu, voda me uvijek smiri.
• Ovaj put ga ne budim , samo ga pokrijem, znam da se duri
• Odlazim u spavaču sobu, mirno spavam al' samo do pola 1, a onda krenu šetnje do wc-a, pa malo piti vode, pa kao gledam televiziju, sat vremena čitam knjigu, pokušavam zaspati, ne ide , a i on se vrti. Oko pola 3 se diže sa kauča, odlazi u kuhinju, ja za njim, šutimo al vidim mu smiješak u uglovima usana. Razjasnimo (kao) što je koga povrijedilo jedino što on ne bi ni za boga priznao da se naljutio na nešto, ne, on je samo kao bio umoran i trebalo mu je malo mira. Ahaaaa
• Pola 4, odlazimo spavati, zajedno, uzme me u zagrljaj, priljubi se usnama uz moj vrat i zaspi ko beba, a ja još dugo ne mogu
• Dala bih sve na svijetu da sam jutros mogla ostati u krevetu i spavati , spavati

Prva jutarnja kava na poslu, kolega donese neke papire i pita „Kak to da ti nikad nemaš podočnjake ?“

Imam dobar korektor :-)
- 12:06 - Tvoje rijeýi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 04.05.2005.

Jučer, danas, sutra...

Težak je dan bio jučer, mislim atmosferski , sparno, nervozno, grintavo, sa nizom malo pomaknutih događaja. U običnim situacijama. Nagle promjene planova, neočekivani sastanci, zaboravljene narudžbe itd. Baš sam čula i komentare u uredu „danas je nešto čudno, jel' da ? „
A bio je i mali potres oko Plitvičkih jezera, a i neke druge vijesti su bile šarf.
Obično me u takvim situacijama bombardiraju pitanjima „kaj se to zbiva na nebu ?“ i tako otvorim Efemeride i vidim da Mjesec pluta kroz Ribe, gdje plovi Uran (već dugo i polako) i Mars odnedavno. Huh, kombinacija je nabrijana i nekontrolirana , zapravo zahtjeva više koncentracije , strpljenja i razumijevanja u našim malim životima.

- 10:26 - Tvoje rijeýi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 03.05.2005.

Dobar početak tjedna

Topla, ljepljiva noć. Vraćamo se iz grada, moja ruka na njegovom bedru…mazim ga. Ljubimo se u liftu, pa u hodniku…ruke su svugdje. Skidam suknju ..majicu…ostaju na podu dnevne sobe..ostalo skida on, sve.. al' čarape i štikle ostaju …cijelo vrijeme...glasna sam…susjedi su sigurno „sretni“ al' u tom trenutku ne mislim na njih...ne mislim ništa…ne mislim…jednostavno sam prepuštena trenutku…

Soba izgleda ko' bojno polje, doslovce…sve je odmah završilo u pranju., a on jutros važno napomenuo „prostro sam veš“ .

Dobro :-).
- 08:12 - Tvoje rijeýi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 02.05.2005.

Vrućina

Vruće mi je. Klima u uredu još ne radi, prozor je na istoku pa se taman prijepodne sve „fino“ zagrije . Ne pomažu baš previše ni spuštene rolete.
Znam, znam, Dalmatinci jedva dočekali ovak toplo vrijeme, imam jednog takvog doma :-). On uživa, a ja stenjem „vruće mi je, joj kak mi je vruće“. Al' zato je on cijelu zimu cvilio da kad će više prestat taj snijeg, a ja sve to čist dobro podnosila. Nedavno mi je rekao da sam „alpski tip“, pa zapravo skoro i jesam po mjestu rođenja :-)
Naravno da i ja volim sunce,jako, al' bi mi idealno bilo da je temp cca 20-22 C, sve iznad toga mi je tlaka.
Jučer smo malo štrapacirali po Zagorju. Sve je bilo krasno,livade prepune tratinčica i maslačaka, šumice, potočići, leptiri, a i štrukli su bili finiiiii. Al' meni je bilo vruće, rashladila sam se tek u dvorcu "Golubovec" iza debelih zidova, divoooota.

- 12:54 - Tvoje rijeýi ( 1 komentara) - Tvoj papir - #