Topla, ljepljiva noć. Vraćamo se iz grada, moja ruka na njegovom bedru…mazim ga. Ljubimo se u liftu, pa u hodniku…ruke su svugdje. Skidam suknju ..majicu…ostaju na podu dnevne sobe..ostalo skida on, sve.. al' čarape i štikle ostaju …cijelo vrijeme...glasna sam…susjedi su sigurno „sretni“ al' u tom trenutku ne mislim na njih...ne mislim ništa…ne mislim…jednostavno sam prepuštena trenutku…
Soba izgleda ko' bojno polje, doslovce…sve je odmah završilo u pranju., a on jutros važno napomenuo „prostro sam veš“ .
Dobro :-).
Post je objavljen 03.05.2005. u 08:12 sati.