Jučer sam sa mužićem opet pričala o putovanjima, onima koja su u planu i prošlima.
Moje dosadašnje definitivno naj-putovanje bilo je u Novi Zeland prije 9 godina.
Bio mi je to prvi let avionom i odmah na drugi kraj zemaljske kugle ! 36 sati puta, od toga 26 sati u avionu….ruta je bila Zagreb-Prag-Abu Dhabi–Singapore-Bali-Novi Zeland. Išla sam solo, kod frendice koje je tamo odselila koju godine prije. Bio mi je to najdulji i najdalji godišnji u životu, koji je potrajao lijepih 8,5 tjedana .Skupila sam ih spajajući godišnji od dvije godine, što znači da sam dva ljeta čmrljila u uredu i znojila se u vrelom Zagrebu, dok su drugi bili na plavom Jadranu. Al' nadoknadila sam to hodajući vrelim bijelim pijeskom ili onim crnim, vulkanskog porijekla, već ovisno na kojem sam dijelu obale bila, dok je u Zagrebu bila ciča zima. Sjećam se kako su me jednom zvali iz ureda, ja se taman vratila sa plaže, a oni cvilili kako je taj dan bilo -10.
Bila sam u Aucklandu, najvećem gradu Novog Zelanda, koji je na dva mora. Baš u kvartu gdje je frendica ima kuću, postoji jedno brdašce sa kojeg se vidi Pacifik na jednoj i Tasmanijska obala na drugoj strani. A na toj drugoj obali je jedna od meni najdražih plaža na kojoj sam bila, ona na kojoj je sniman film „Piano“, crni pijesak, divlje, pusto i prekrasno. Nisam se bućnula u more, iako je bio krasan, sunčan dan, jer su valovi bili veliki ali i bosonoga hodanje po pijesku bio je poseban doživljaj, kad u pijesku ostaju samo tvoji tragovi, jer i onako nije bilo ljudi.
Tamo sam prvi put bila na jedrenjaku, bio je neki nacionalni praznik za kojeg je običaj da sve brodice i brodovi isplove iz luke, pa smo tako i mi sa tim jedrenjakom otišli na izlet i sreli (čak) tri ratna broda N.Zelanda , to im je i onako cijela ratna mornarica :-)…bila tada, možda je sada malo drugačije.
Tamo sam prvi puta i kockala :-) , onak, za ozbiljno, al' niš nisam zaradila. Tada (tek) se u Aucklandu otvorio prvi casino i na otvorenju je bilo puno zvijezda.
Tamo sam prvi put bila i na baseball utakmici i na konjskim trkama i stajala na vulkanu (ugaslom naravno :-) ) i vidjela uživo morske pse ( iza stakla) …
I prvi i jedini put proslavila jarčevski rođendan na +25 stupnjeva, u rotirajućem restoranu na vrhu (tada najvišeg, sada ima jedan još viši) tornja sa kojeg je pucao pogled na svijetla grada.
Post je objavljen 18.05.2005. u 09:23 sati.