Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč,ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.
30.12.2008., utorak
S-trpljen
Teško je biti strpljiv u današnjem nestrpljivom svijetu. U svijetu koji ne
priznaje propuštenu priliku. U svijetu koji sav treperi i stremi prema novome,
znatiželjno traga za novim licima i novim događajima, nestrpljivo za novim
iskustvima i novim uzbuđenjima, novim informacijama i novim vijestima.
Tko još u tom svijetu može deset minuta strpljivo čekati, ako netko kasni
na dogovoreni sastanak? Tko može strpljivo čekati prije braka kad sve o
bračnome životu mora saznati prije njega, pa u njega ulazi nestrpljivo umoran?
Tko ima vremena rasti i razvijati se u svom poslu, kada je društvenim
»konvencijama« nametnuto da do tridesete mora postati »top manager«, jer
vremena za strpljivi osobni i profesionalni razvitak nema?
Ima li itko na svijetu vremena strpljivo slušati: svoju nutrinu, druge koji
mu se povjeravaju, Boga? Strpljivo slušati sina ili kćer, muža ili ženu, prijatelja,
kolegu s posla, učitelja ili profesora? Tko ima strpljivosti? Doista, je
li svijet i u »strpljivo doba« - u doba došašća, u doba koje zna čekati - i dalje
nestrpljiv i ne pita li prečesto: Isuse, zašto još nisi došao, kada ćeš doći?
Strpljiv je čovjek sposoban ustrajno i smireno podnositi nešto teško ili
neugodno, odlikuje se sposobnošću za obavljanje dugotrajnog i preciznog
radnog procesa. Zahvaljujući strpljivosti, podnosimo nešto što je mučno
ili iritantno. Ona je osobina onoga koji razumije riječi »budi malo strpljiv«,
»strpi se«, »pričekaj!« Strpljivost je ustrajnost u kakvom dugotrajnom pothvatu,
ona je mirnoća, hladnokrvnost u čekanju ili očekivanju.
Nije li nestrpljivost jedan od grijeha modernoga društva, koje na svome
»igralištu« ne zna - poput sportskih znalaca - »stati na loptu«? Nisu li
današnji ljudi poput onih sportaša koji nestrpljivo srljaju iz obrane u napad,
neorganizirano, traljavo, bez glave i repa, svatko za sebe, tužni kada
»prime gol iz kontranapada«? Ne traži li takvo ponašanje promjenu smjera -
obraćenje?
Jer, vjernički gledano, možemo reći da je strpljiv čovjek onaj koji zna
- za nešto i nekoga - trpjeti, s-nekim-trpjeti. A to znači da zna biti-s-drugim
i da želi biti-s-Drugim, s čovjekom i s Bogom i onda kada je teško, kada nije
ugodno čekati. Strpljivom je čovjeku uzor Isus, koji se suočio s neugodom, s
progonstvom, s kušnjama i u postojanoj vjernosti ostao strpljiv, svakoga podnosio
u blagosti i ljubavi. Kroz Stari zavjet, Bog zna čekati, zna biti strpljiv.
Njegova strpljivost s izraelskim narodom nije znak slabosti, nego je poziv na
obraćenje Bogu koji je »spor na srdžbu, bogat dobrotom«. No, Bog ne ljubi
samo Izrael, već sve ljude, sve narode: povijest o Joni jasno podsjeća da je
Božje milosrđe otvoreno svim ljudima koji čine pokoru. Isus pak kori svoje
nestrpljive učenike, učenike koji su - poput svetoga Petra - osvetoljubivi. On
pokazuje strpljivost prema smokvi koja ne donosi roda. Koliko bi ljudi danas
sačuvalo smokvu o kojoj govori prispodoba iz Lukina evanđelja (13, 6-9)? Ne
bi li je većina ipak posjekla? Koliko bi ljudi zagrlilo rasipnoga sina, bilo tako
rasipno u strpljivosti i ljubavi prema njemu kao što je Otac, tako da bi se ta
prispodoba - nazvana »prispodoba o raskajanom sinu« ili »prispodoba o milosrdnom
ocu« - bez oklijevanja mogla prozvati i »prispodoba o rasipnosti u
strpljivosti i ljubavi«.
Upravo ta Očeva i ta Isusova ljubav i strpljivost moraju nadahnjivati
čovjeka. U patnji i progonstvu, u krizama i recesijama, u svakodnevnim
čekanjima i nestrpljivostima što ih Bog dopušta, čovjek mora crpiti snagu
iz Boga koji mu daje nadu i nudi spasenje. U svakidašnjem životu - na putu,
u obitelji, na poslu - njegova strpljivost prema braći bit će jedno od obličja
njegove ljubavi prema njima. Strpljivost se zato rado zaodijeva licem ljubavi:
ljubavi koja pazi na vrijeme i mjesto, na izgovoreno i prešućeno, darovano i
(privremeno) uskraćeno. Vjera i kada čeka, zna biti strpljiva, kako piše sv.
Terezija od Djeteta Isusa: »Neka te ništa ne buni / I ništa ne plaši / Sve prolazi
/ Bog se ne mijenja / Strpljivost postiže sve / Tko ima Boga / Ništa mu ne
manjka / Sam Bog dostaje.«
Očekujući Kristov dolazak, kršćanin zato treba slijediti Isusovu
strpljivost prema učenicima i grešnicima; da bi živio u skladu sa svojim
pozivom podnosit će druge s ljubavlju, sa svakom vrstom krotkosti i strpljenja.
Upravo tako bit će sin Boga strpljivoga koji ljubi, oprašta i dolazi spasiti.
Tako će u adventskom očekivanju Božića biti više mira i više ljubavi - pa i
na semaforima, a manje bučne halabuke automobilskih truba nestrpljivih
kršćana koji hrle kupiti božićne darove svojim najmilijima... Čekati - slušati -
podnositi - ljubiti: biti strpljiv. Kao što je strpljiv Otac naš koji je na nebesima
i šalje svoga Sina na zemlju. Da bude strpljiv s nama. Da nam da strpljivosti.
Posipal bi snegom
vse pute
i spunil z veseljem
vse kute,
da smeh i popevka zvoni,
da brigah i tugah
ni,
da suza već oko ne muti
da vsaki v srcu
oćuti:
Božić je došel nam vesel,
vsakomu sreće
donesel
v sela i grad
meni takaj.
Predbožićna strka vezana uz božićne poklone je završila. Badnja večer je prošla. Proslavljene su prve božićne mise. I što sada? Kako istinski slaviti Božić?
Na postavljeno pitanje mnogi bi dali najrazličitije odgovore. Nekima će glavno obilježje ovih dana biti upravo razmjena darova na kojima je potrošena velika svota novca, drugima će pak biti glavno obilježje stol bogat hranom, trećima bogatstvo božićnih ukrasa. No, što je uistinu vrijedno? Otkriva li se Božić baš u tim simbolima i događajima, ili se pak sakrio iza svega toga?
Razmišljajući o tome, pokušavam doći do logičnog odgovora. Dakako, teško je sada i napisati nešto novo i suvislo nakon tolike hrpe božićnih reklama, čestitki, sms-poruka i sličnog, no mislim kako je traženje odgovora na pitanje - kako slaviti Božić? - uvijek novi izazov, svake godine aktualan i zanimljiv.
To pitanje često zna odvesti i na krivi ili manje uspješan put. Mnogi tako padnu u napast osuđivati i upirati prstom u 'nesretni' kapitalizam, koji je svojom snagom ugrabio Božić te ga postavio simbolom i blagdanom neke druge religije - religije novca. Ne želim učiniti isto i prozivati one koji sadržajem novčanika i peglanjem kartica slave ovaj tako predivan blagdan. Isto tako ne želim pasti u napast i pisati o tome koliko je novca i ove godine potrošeno na slanje različitih prigodnih sms-poruka. Želim sve to pokušati razumjeti i u svoj toj raskoši, igri financijskih brojki te šarenilu božićnih ukrasa, pronaći kršćanski blagdan očitovanja Božje slave koja se objavila u rođenju Isusa Krista.
Dakako, ne želim ovdje dati ni jasan odgovor kako istinski slaviti Božić. To prepuštam svakom pojedinom čitatelju. No, moram naglasiti kako slavljenje Božića ipak nije tek stari narodni običaj, popraćen dugotrajnim i financijski iscrpnim pripremama. Božić nije samo bogat stol hrane. Božić nije ni samo obiteljski blagdan, blagdan ljubavi i mira, druženja s bliskim ljudima. A rekao bih kako Božić nije ni tek puko prisustvovanje polnoćki i ostalim božićnim misama. Božić je sve to, ali i puno više.
I tek kada ovi blagdanski dani prođu, sami ćete osjetiti u srcu jeste li zadovoljni proslavom. Još više od toga, ljudi oko vas osjetit će na vama jeste li iskreno proslavili Božić. Utjelovljenje, rođenje malog Boga - Božića - i istinsko slavljenje istog, ne može za sobom ne ostaviti traga. Božić izaziva na promjenu, napredovanje, zalaganje, promišljanje. Tako će oni kojima je Božić kupovina, bogat stol, raskoš ukrasa, čestitanje i prijateljevanje, ostati na neki način na pozitivnoj nuli, obogaćeni tek zgodnim uspomenama. A kršćanin, vjernik, Božić će, ukoliko ga iskreno slavi, morati ostaviti u svom srcu puno duže i kvalitetnije od onih prvih.
Reevangelizacije, ponovno naviještanje Radosne vijesti, u sekularnom i kapitalističkom društvu moguće je samo svjedočanstvom. S tim u vezi, istinsko slavljenje Božića moguće je samo vraćanjem istinskih vrijednosti vezanih uz taj blagdan. Zadatak je to prije svega osviještenih vjernika, onih koji su pomalo razočarani današnjim slavljenjem Božića, ali pomalo i lijeni za osobnu božićnu promjenu. Promjenu koja će u mom i tvom srcu zasjati poput zvijezde koja je pokazala put Mudracima do Betlehema. No za to je potrebno povjerovati i krenuti na put.
Ponovno povjerovati i krenuti na put - zadatak je svih nas vjernika. I, budimo iskreni, nije dovoljno otići u crkvu i nakititi bor. Zadatak vjernika je mnogo izazovniji. Prečesto zaboravljamo kako slavljenje Božića nije tek puki vjerski folklor već odlična prilika za promjenu srca, stava i prakse u pozitivnom i kvalitetnom smjeru. Potrebno je nakititi svoje srce vrijednostima koje je upravo nama ljudima donio Isus Krist, isti onaj čije rođenje tako svečano slavimo.
Upravo s tim mislima čestitam vam od srca sretan i blagoslovljen Božić. Otvorite svoje srce, kako bi bili spremni krenuti na put, u avanturu kršćanskog svjedočenja za onoga čiji rođendan slavimo. Nosite poruke utjelovljenja kroz cijelu godinu i nakon godinu dana truda i rada u duhovnom smislu znat ćete odgovor na pitanje koje stoji u naslovu teksta. Slavljenje Božića tada će postati istinsko slavljenje, a uloženi duhovni trud razlog za novu, iskrenu radost.
odosmo s plamenom krijesnica i svijeća
a blaga nas je noć grlila'
i reče mi
sjećat ćeš se ove noći
(1990.)
Ivan Golub
Dobro jutro, care!
Dobro jutro, care!
Što li si sanjao.
Jesi li sanjao Kneza mira, care?
Čuješ li kako hodočasnik iz Hrvatske
čita u crkvi sv. Jeronima Evanđelje
nadomak tvoga graba, care:
» U ono vrijeme izađe naredba cara Augusta da
se provede popis pučanstva svega svijeta. Josip
uziđe u Betlehem da se podvrgne popisu
zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja
bijaše trudna. I porodi sina svoga, povi ga i po¬loži u jasle.«
Sjećaš li se te naredbe, care?
Care, nisi znao da se one noći
u dalekoj pokrajini rodio
Knez mira - Princeps pacis.
On Isus Krist
sada gleda na tvoj grob s mozaika
naslikana na čelu zdanja sv. Jeronima
rukom Joze Kljakovića umjetnika
iz Hrvatske hodočasnika.
Božić je, care!
Nativitas Domini nostri Iesu Christi
Auguste care!
Rim, Božić, 25. prosinca 2007, Piazza Augusto Imperatore 4, Hrvatski papinski zavod sv. Jeronima, soba 219, nadomak grobnice, mauzoleja, cara Augusta
Božićno razdoblje vrijeme je kad svi,
stari i mladi, crni i bijeli, spori i brzi,
jednako hrle do Isusove štalice. Svi su
radosni, nekako bolji, svi se pretvaraju
u malu djecu, želeći se stisnuti uz
novorođenog Isusa na slamici. Zbog
te silne radosti vrijeme od početka
Došašća, preko Badnjaka i Božića,
pa do Sveta Tri kralja – razdoblje je
najbogatije raznim božićnim narodnim
običajima u cijelom kršćanskom
svijetu. U našoj »Božićnoj abecedi«
opisan je tek mali dio toga. Čitajući
osjetite da ste u slavljenju Božića
povezani s cijelim svijetom, a usput
naučite kad su napravljene prve
jaslice, napisane prve božićne razglednice...
AUSTRIJA: »STILLE NACHT«
Na njemačkom to znači »Tiha noć«. U austrijskom mjestašcu Obemdorf, blizu Salzburga, godine
1818. pokvarile su se orgulje. Tada je Joseph Mohr, župnik, sastavio pjesmu i zamolio učitelja
Franza Grubera da je uglazbi. Melodija se svidjela vjernicima, ali ne samo njima: za kratko vrijeme
zavoljeli su je i počeli pjevati svuda u svijetu.
BOŽIĆ I BADNJAK
Nije točno poznato kad se počeo slaviti Božić. Tek u IV. stoljeću, oko 330. godine, određen je datum
25. prosinca, možda zato da bi taj blagdan zamijenio pogansko slavlje. U ono vrijeme, naime, u
Egiptu se tog dana slavilo rođenje boga Horusa, u Grčkoj boga Dionizija, a u Rimu bio je to blagdan
Sunca. Po Božiću dobila je ime jedna pokrajina u Južnoj Africi (Natal), koju je upravo na dan Božića
otkrio moreplovac Vasco de Gama, godine 1497.
Badnjak, u našim krajevima, naziv je za dan uoči Božića. Riječ »badnjak« dolazi od riječi »bdjeti«,
jer tu smo večer budni i čekamo Isusa. No, »badnjak« se naziva i panj hrasta ili masline koji se nekad
stavljao na otvoreno kućno ognjište da tamo gori cijelu noć, kao simbol svjetla i topline koju nam
donosi Isus. U nekim krajevima oko Zagreba uz ognjište i badnjak stavljala se i posuda s toplom
vodom, da se »mali Isus ujutro okupa«.
CHRISTKINDL
Na njemačkom ovo znači »DJETEŠCE ISUS«. To je naziv jednog austrijskog seoca kamo za Božić
dolaze tisuće i tisuće pisama naslovljenih na »Djetešce«. Od 1950. godine tamošnja pošta odgovara
svakome tko piše, šaljući mu omotnicu s posebnim žigom, koji ja svake godine drugačiji. Ako je želite
dobiti pišite na adresu: »Dijete Isus – Christkindl«, Postamt, A-4411 Christkindl, Austrija.
ČETIRI SVIJEĆE
Lijep njemački običaj proširio se u ostali svijet. U došašću (adventu) svaka obitelj napravi vjenčić
od grančica jele sa četiri svjećice, koje se pale jedna za drugom u četiri nedjelje došašća i tako se na
slikovit način, unošenjem svjetla, dočekuje Isusov dolazak.
ĆUK VOLI MRAK
A mali Isus voli svjetlo! U kršćanskom svijetu je običaj da se u Božićnoj noći pale svijeće ili druga
svjetla pa stavljaju na prozore. Ovim svjetlima želimo pokazati put Malom Isusu koji dolazi posjetiti
dobru djecu, reći mu da ga čekamo. Poznat je i stari hrvatski Božićni običaj da se 3 svijeće
stavljaju u čašu punu pšenice ili u posebni Božićni kruh, »badnjakušu« ili »badnjaču«. Te tri
svijeće simboliziraju Presveto Trojstvo. U nekim krajevima Bosne običaj je da svijeće u kuću unosi
najmlađi član obitelji, izgovarajući riječi »Hvaljen Isus, čestitam vam porođenje Isusovo!«, a cijela
mu obitelj odgovara »Ti živ i zdrav bio!«
DJED BOŽIĆNJAK
Ovaj lik potječe iz sredovječnih »skazanja«, vjerskih kazališnih predstava. Nekad su ga nazivali
samo »Božić«, a prvi put »službeno« se pojavio kao »Djed Božić« godine 1327. u jednom engleskom
igrokazu, skupa sa svetim Jurjem i zmajem. Santa Claus, kako Amerikanci zovu Djeda
Božićnjaka, pojavio se 1809, i u to vrijeme bio je obučen u zelene hlače i haljetak od krzna. Godine
1931. Coca-Cola iskoristila ga je kao simbol za svoje oglase, oblačeći ga u svoje boje. Od tada
dobrodušni starčić nosi samo crveno-bijelu odjeću. U Hrvatskoj ipak više volimo Božić s malim
Isusom nego s bradatim djedom!
ĐAKON STJEPAN
U Djelima apostolskim prikazan je kao prvi od sedam đakona koje su apostoli odabrali da pomažu
prvoj kršćanskoj zajednici. Ali pripadnici stare vjere optužili su ga za »bogohulne riječi«, pa je
osuđen na smrt kamenovanjem, godine 35. poslije Krista. Časti se kao »prvomučenik«, to jest prvi
svjedok Kristov, a blagdan mu je 26. prosinca.
DŽEPOVE ISPRAZNITI
Za Božić i Novu godinu mnogo se potroši, ali prije nego nam džepovi ostanu prazni sjetimo
se onih koji nemaju novaca za slavlje. Pozovimo ih, počastimo, darujmo! Narišimo ili kupimo
čestitke pa svim prijateljima, rodbini i znancima čestitajmo Božić!
EVANĐELISTI
Isusovi životopisci zahvaljujući kojima znamo kako je bilo kad se Isus rodio. Osobito lijep opis
Isusova rođenja u Betlehemu dao je evanđelist Luka, a Matej je pobliže opisao poklonstvo trojice
mudraca s istoka.
FRANJO ASIŠKI: JASLICE
Godine 1223, u jednoj pećini u mjestu Greccio, u Italiji, sveti Franjo Asiški »izumio« je jaslice
stavljajući jedno novorođenče između vola i magarčića. Ideja je imala silan uspjeh. S vremenom se
ovaj prikaz Isusova rođenja obogatio dodavanjem ostalih osoba iz Evanđelja, Majke Božje, Josipa i
pastira. Kasnije su žive osobe zamijenjene kipićima pa se jaslice počinju praviti po kućama. Danas
su jaslice redoviti znak Božića, a gotovo da nema materijala od kojih ih se ne izrađuje – od drva,
gipsa, kamena, komušine, gume, plastike, papira...
GRČKA: KALANDA
Ovu riječ rabe u Grčkoj za božićne pjesme i kolače. Najpoznatiji je kolač Christopsomo, u koji se
stavljaju orasi. Novu godinu tamo zovu »Dan svetog Bazilija«: prema legendi taj svetac nosi djeci
darove, dolazeći brodom koji je osvijetljen lampionima.
HOBBY
Sakupljači imaju niz božićnih predmeta koje iz hobija mogu skupljati: telefonske kartice, naljepnice
s boca šampanjca, poštanske marke, male jaslice, danske porculanske tanjure s božićnim motivima
itd.
ISUS
Ime dolazi od židovskog Je(ho)shua, koje znači »Bog pomaže«, a to je ime bilo dosta često među
Židovima. Isus nije rođen prije 2008 godina, već između 8. i 6. godine prije Krista: Matej u
svom evanđelju piše da je rođen »u vrijeme kralja Heroda«, a Herod je umro 4. godine prije Krista.
Monah Dionizije Mali, koji je živio u VI. st, krivo je izračunao godinu Isusova rođenja, pa je tako
ostalo. Ime Krist dolazi od grčkog jezika i znači »pomazanik«, »onaj koga je Bog pomazao«: tom se
riječju naglašava da je Isus Mesija i podsjeća se kako su židovski kraljevi bili prilikom imenovanja
pomazani blagoslovljenim uljem.
JELA I BOŽIKOVINA
Uz imelu ovo su najpoznatije božićne rasline. Običaj kićenja stabla zimi potječe iz starog Egipta:
Egipćani su pravili male drvene piramide sa znakom sunca na vrhu i s utaknutim štapićima sa
strana, koji bi se zatim zapalili. U staromu Rimu mladići bi nosili ulicama drvo jele da navijeste
dolazak proljeća. Današnji običaj božićnog drvca potječe iz Sjeverne Europe, gdje se vječno zelena
jela smatra simbolom života.
KOLAČ »PANETTONE«
U Italiji je najpoznatija božićna poslastica kruh nazvan »panettone«. Prije 500 godina kuhar
Toni, koji je radio za velikaša Ludovika Crnog, slučajno je zaboravio kolač u pećnici pa je malo
zagorio. Da mu ne propadne, pomiješao je jestivi dio kolača s ušećernim voćem i kvasnim tijestom.
Dobio je izvrstan kolač! Za kratko vrijeme »Tonijev kruh« (»Pan di Toni«, panettone) postao je
najomiljenijom poslasticom u Milanu. U ovom stoljeću taj se kolač na veliko, industrijski, proizvodi
i prodaje.
LUCIJA (sveta)
Ona je iz Sirakuze na Siciliji, rođena 283. godine i mučenički umrla godine 304, a prijavio ju je
da je kršćanka njezin bivši zaručnik. Prije nego će je ubiti iskopali su joj oči. Zbog toga je časte
kao zaštitnicu vida. Slavi se 13. prosinca. U nekim se krajevima tog dana, a ne na Božić, dijele
djeci darovi. Na njezin dan u našim krajevima običava se sijati pšenica u male posudice, kako bi do
Božića iz sjemena nikla lijepa, mlada travica, simbol novoga mladog života, rođenog Isusa.
MARKE
Svake godine pošte polovice svijeta izdaju marke koje su posvećene vjerskim ili svjetovnim simbolima
Božića (jaslice, božićna drvca, darovi, cvijeće i si.). To je jedna velika poruka nade i mira
cijelom svijetu.
NIKOLA (sveti)
Sveti Nikola, čiji blagdan slavimo 6. prosinca, djeci je možda najomiljeniji svetac. Kako ne bi bio,
kad je njihov zaštitnik i kad im nosi darove u čizmice ostavljene u prozoru! Taj običaj nastao je
iz legende po kojoj je taj svetac iz grada Mire jednom siromašnom ocu donosio u prozor vrećice s
novcem, kako bi mogao udati tri siromašne kćeri. Uz to sv. Nikola zaštitnik je mornara i putnika,
zaštitnik cijele velike Rusije!
U Americi i nekim drugim zemljama tog sveca se zove Santa Klaus, što je nastalo kraćenjem
latinskog imena Sanctus Nicolaus, sveti Nikola. U sjevernim zemljama priča se da on ima kuću u
Laponiji, blizu Sjeverne polarnice. Tko mu želi pisati, dobit će od njega odgovor. Adresa je: Santa
Claus’ Post Office, Arctic Circle, SF-96930 Rovaniemi, Suomi-Finska
OH BEJ, OH BEJ!
Sedmog prosinca, na blagdan svetog Ambrozija, zaštitnika grada Milana, u tom je gradu, na glavnom
trgu ispred katedrale, veliki sajam nazvan »Oh bej, oh bej!«. Priča se da je godine 1510. veliki meštar
reda svetog Mauricija i Lazara prolazio gradom i dijelio kolače igračke. A djeca su sretna klicala »Oh bej,
oh bej!«
POLNOĆKA
Ovo je važno okupljanje kršćana. Bogoslužje je posebno stvoreno u V. stoljeću po uzoru na jeruzalemske,
a njime se obnavlja spomen na Isusovo rođenje u Betlehemu, prema Evanđelju po Luki.
RAZGLEDNICE
Prvi za koga je poznato da je pisao božićne čestitke bio je grof Nikola Monte Mellini iz Peruggie, Italija,
i to godine 1709. Taj običaj se tek u prošlom stoljeću proširio po svijetu, kad su neke tiskare iz Milana
počele prodavati oslikane kartice – razglednice – s božićnim čestitkama.
SLAMA (božićna)
U hrvatskim krajevima običaj unošenja slame u kuću nekad je bio djeci najomiljeniji božićni običaj.
Slama se posipala po stolu, stavljala ispod stola, posvuda... kućica se učas pretvarala u štalicu. Onda bi
djeca legla na slamu, kao pravi »mali Isuseki«, i tu spavala sve do odlaska na polnoćku. Taj divni običaj
podsjećao je ljude na siromaštvo koje je Isus prihvatio iz ljubavi za »male«, siromašne ljude.
ŠUMSKA IMELA
Ova je biljka u svijetu poznata kao simbol Božića. Ona ima male bijele plodove i njezine zimzelene
grančice stvaraju veselo raspoloženje. Šteta je što mnogi harače po šumama i uništavaju imelu pa su neke
vrste u prirodi skoro već nestale.
TANJURI »JULEAFTEN«
Na danskom jeziku to znači »Božić«. Taj se natpis nalazi na glasovitim porculanskim tanjurima koji se
svake godine proizvode u dvije danske tvornice (od 1895., odnosno 1908. godine). Svaki tanjur je rukom
ukrašen i ima različit crtež u plavoj boji i uvijek natpis Juleaften. Dvije serije izlaze neprekidno, pa nije
došlo do prekida ni tijekom svjetskih ratova.
UZDARJE KRALJEVO
U mnogim zemljama za »dar« se rabi riječ koja potječe iz latinskog »regatom«. I kod nas u Dalmaciji
kaže se »regalati« – darivati. Ta riječ znači izvorno »dar kralju«. Onome tko je svoj porez kralju na
vrijeme i unaprijed platio, priznavao se poseban popust, »dar«. Isus je naš kralj, donesimo mu naš dar!
Našu dobrotu i čisto srce!
VESELJE ZADNJEG DANA – SILVESTROVO
Sveti Silvestar bio je papa od g. 314. do 335. U vrijeme njegova pontifikata održan je važan Nicejski
koncil. Njegovo ime, međutim, povezuje se danas s ludovanjima na Staru godinu, kada se slavi oproštaj
sa starom i dolazak nove godine.
ZAVIČAJ ISUSOV: BETLEHEM
Prije dvije tisuće godina bio je malo poznato selo (ime mu znači »kuća kruha«), a danas je gradić s oko
32.000 žitelja, slavan u cijelom svijetu. Nalazi se 11 kilometara od Jeruzalema, u Judeji. Na Božić
1995. općina je prešla od izraelskih pod palestinske vlasti. Isusov Betlehem danas nije jedini u svijetu –
ima još pet ili šest gradova i sela s tim imenom na raznim kontinentima!
ŽELJE U PUDINGU
Skoro sve zemlje u svijetu imaju svoje posebne slatkiše i kolače za Božić. U zemljama gdje se govori engleski
glasovit je »Christmas Pudding«, tj. »Božićni puding«: u njemu se nalazi jedan sitan novčić, penny,
i tko ga nađe – kako taj običaj kaže – imat će sretnu godinu.
Karizmatični američki predsjednik John F. Kennedy u jednom svojem govoru, možda je čak riječ o nastupnom predsjedničkom govoru, Amerikancima je rekao da ne pitaju što će Amerika učiniti za njih, nego što će oni učiniti za Ameriku. Naši političari Hrvatima to još ne govore. Čak da tako što i kažu malo bi tko to shvatio ozbiljno, jer malo tko vjeruje da ih Hrvatska zanima?! Naime, građani sve više vjeruju da se naši političari u koaliciji s intelektualcima sprdaju s njima, da se rugaju njihovoj želji da se o njima brinu.
Narodu ne bi smetalo da im ponude barem malo optimizma kao što su to radili jugo-komunisti u ne tako davna vremena kada su „narode i narodnosti“ tješili da je još gore u Albaniji. No, naši nas političari više ne tješe ni albanijama, nego maglovitim euroatlanskim integracijama, jer im se stalno suflira kako svaka utjeha, pa i zamagljena, na kraju preraste u obvezu, a oni ne žele biti guvernante svojih obećanja, nego samo sluškinje tuđih interesa. Iz svega je razvidno, kad bi štogod i mogli reći ŕ la Kennedy, takva bi poruka značila da se brinu za Hrvatsku, a ne za sebe.
To bi značilo da govore iz glave, a ne iz stražnjice. I značilo bi da se za svoje riječi ne bi odmah kajali ili ih zašuškavali isprikama, naravno ne Hrvatima već svima oko njih. Tada bi u govorima naših političara bilo ideja, rješenja i vizija. Ni naši intelektualci tada se ne bi zavukli u mišju rupu i čekali da ih razgrne glad pa da ih netko iščeprka i prepozna na nekom kontejneru ili vidi u redu za obrok u Caritasu.
Na Hrvata zemlju
Prokletstvo je palo:
Ima preveć naprednjaka,
A napretka malo!
Tako je davno napisao Tin Ujević, a pitanje da li se išta promijenilo.
Naše je prokletstvo mnoštvo pametovanja o neposlušnosti i netoleranciji, o nužnosti dijaloga i ljudskim pravima, o demokraciji i liberalizmu, o izlazu iz ognjištarskog mračnjaštva itd., itd...Vrijeme je da naši političari i intelektualci progovore o sveprisutnoj kulturi šutnje i nemušta govora.
Šutnja uvijek nije zlato. Pogotovu to nije sada i ovdje, jer je zadnja ura da se puku osigura život i Nada. Da mu se osigura Hrvatska kakvu je želio; socijalna i pravedna u kojoj će svi biti izjednačeni po sposobnosti, a ne po položaju i funkciji. Hrvatsku koja neće živjeti u laži već u istini. Vrijeme je da se kaže kako nismo najumniji, najbolji, najčasniji. Dosta je razmetanja pameću, taštinama, velikim talentima! Vrijeme je da se prestanemo diviti sebi i svojoj kulturi samohvale. Jer bi netko mogao zaključiti da smo najdarovitiji narod na svijetu a ne kukavelj, da su nam svi do gležnjeva a ne da smo mi u blatu.
U godini što je na izmaku dajmo šansu pametnomu govoru zbilje koju živimo. Možda je došlo vrijeme da se shvati da imamo mnoštvo lažnih veličina, a nagrada i nagrađenih gotovo koliko stanovnika. Glede toga očito smo sposobni za veliki svijet i Europu, samo je pitanje možemo li bez laži, pljački i bez samosvijesti o svojem okaljanom identitetu. Zaboravimo jal, ogovaranje, podjele, mržnju... Toga imamo napretek. Takva ne bi smjela biti Hrvatska. Toga se prisjetimo u nadolazeće vrijeme Božića.
Dragi čitatelji, Vijenac vam čestita Božić i želi sretnu novu 2009. godinu u nadi da ćete imati snage spoznati istinu o sebi i sebi priznati da Hrvatsku nismo naslijedili od djedova nego posudili od unuka. Toga je bio svjestan indijanski poglavica, kojega potomci nisu slušali. Poslušajmo ga mi.
Moji sinovi diplomirali na IECD,Poslovna škola Bled i dobili titule MBA
Došla je starost a ona mi protiče u radosti i veselju. I uspjehu!
Malo kada sam bio tako sretan kao u petak 12. prosinca o.g. kad su moji sinovi Benjamin i Domagoj završili MBA studij na Poslovnoj školi Bled. Bilo je prekrasno, svečano! Poslije dodjele diploma smo slavili a u subotu još završili i na Božićnom sajmu u Klagenfurtu.
Desno je stariji sin Benjamin a lijevo mlađi sin Domagoj.
Moji sinovi s ponosnim roditeljima. Moja najbolja supruga Nada i ponosan otac uz sinove koji su nas u svakom pogledu prerasli.
Benjamin sa zaručnicom Mirelom i Domagoj sa suprugom Vinom.
Ugrožavaju nas klimatske promjene? Utopija? Zbilja?
O klimatskim promjenama i opasnostima koje one nose puno se priča ali malo se radi na suzbijanju uzroka za te promjene. Na you tube možete naći cijeli niz video snimki na tu temu a ovdje donosim samo jedan video kao poticaj na razmišljanje
Split, studeni 2008.
Predmet: Otvoreno pismo Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske
„KRIZA KAO ŠANSA“?!
Uvaženi gospodine Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, na Vašu adresu, kao i ostalih odgovornih dužnosnika, uputili smo pismo o građanskoj akciji Korjenite promjene, u veljači 2008. godine. Odgovorili ste nam da je sve „pod kontrolom“, da nam zapravo korjenite promjene nisu potrebne. Sada, nakon izbijanja svjetske krize, kao da ste se „probudili“ iz dubokog sna, osnivate „Vijeće mudraca“, poduzimate samo „vatrogasne“ mjere. I, ponajviše širite paniku. Zbog krize ne prozivate krivce nego obespravljene radnike, penzionere, da ne kažemo „stoku sitnog zuba“.
Ne dokidajte nijedno proizvodno radno mjesto, nego brojna „neradna“ radna mjesta u glomaznoj i neučinkovitoj državnoj upravi i samoupravi. Jer državna uprava i samouprava troše preko 50% bruto nacionalnog dohotka. Nema ulaganja u proizvodnju nego gomilanja i zapošljavanja u državne institucije po podobnosti, stranačkoj pripadnosti i „rodijačkoj“ povezanosti. Dosta je!
Hrvatska, Bogom dana po svojim resursima, uništena je nepravednom pretvorbom i zaduženjima koja jasno pokazuju da smo stalno živjeli u raskoraku s našim mogućnostima. Ali nama kriza može biti i šansa ako promišljeno, hrabro, ništa manje mudro stvorimo strategiju razvoja i omogućimo funkcioniranje države po mjeri svakog građanina Hrvatske. Započnimo konačno izgrađivati demokratsku, socijalnu i pravnu državu, što do sada, očito, nismo radili. Taj je „zahvat“ preduvjet budućeg zdravog i normalnog življenja u Hrvatskoj.
Situacija je teža nego što je Vi opisujete. Smatramo da paniku ne treba poticati, ali od svakog građanina treba zahtijevati odgovoran doprinos promjenama, disciplinu, red i rad. Ne smije se više štititi kriminal, korupciju, poltronstvo, nerad, nemoral, povlastice itd. Pođemo li pravim putem - racionalizacijom, decentralizacijom i novom regionalnom podjelom Hrvatske, promjenama u izbornom zakonodavstvu i smanjenjem broja zastupnika u Saboru i ministarstvima, treba očekivati dug i strm put, ali to je jedini put izlaska iz baruštine u kojoj jedva dišemo.
Čuvajmo se raskoraka kojima smo do sada prekrivali „crne rupe“ našeg puta u bolju budućnost. Ne dozvolite da Hrvatska postane „Croatiakaos!“
Neki nam političari poručuju kako bi mi trebali stegnuti svoje remenje, zar ga 17 godina nismo dovoljno stezali ?!
Dokle više da stežemo svoje remenje?
Dokada ćemo šutjeti i trpjeti?
Građani RH naše je ustavno pravo, kao i u svim demokratskim državama da javno i otvoreno poručimo onima gore na Markovom trgu koji sjede u saborskim foteljama, koji uživaju na račun naših poreza koje plaćamo uredno svaki put kada nam daju račun na kojem piše PDV. Ironija je da plaćamo poreze njima, a oni doveli državu u sljedeće stanje:
1. Vladavine organiziranog kriminala i korupcije
2. Političku scenu čine podobni i nesposobni
3. Prodaju se državna dobra, NAŠA dobra strancima
4. Uživaju visoke plaće i benificije dok ostatak naroda skuplja povratnu ambalažu
Došlo je vrijeme da konačno uvedemo red i demokraciju u lijepoj našoj. Da Ustav i demokracija više na bude samo mrtvo slovo na papiru, već da zažive punim jekom u RH. Vrijeme je da odluke koje se tiču svih nas više ne donose veliki centri moći, kao nekadašnja KPJ, na sastancima iza zatvorenih vrata, daleko od javnosti i od običnog radnika. Sastanci na kojima se ide u korist bogatima i oni svakim trenom gomilaju svoje bogatstvo, dok srednji stalež i dalje lagano izumire, a sve je veći broj siromašnih koji jedva imaju da podmire svoje osnovne potrebe za hranom, vodom, odjećom i da imaju krov nad glavom.
Građani RH ne dopustite da Vas obmane lažima, da se bogate preko Vaše i naše grbače, ne dopustite da se društvo kod nas rasloji na vrlo malen broj pretjerano bogatih ljudi i na vrlo velik broj siromašnih ljudi, koji jedva svaki mjesec spajaju kraj s krajem.
Ne dopustite da posljedice njihovog neznanja i nemara opet mi plaćamo, a da nitko od njih ne prihvaća odgovornost za svoje postupke, za svoje greške. A takvih propusta i pogrešaka je bilo i previše.
Narode vrijeme je da u svoje ruke uzmemo svoju sudbinu i sreću, da konačno izađe sunce i da opet osjetimo što je to proljeće, jer ova zima u kojoj živimo je preduga. Vrijeme je za novu generaciju, ljudi osviješteni važnosti demokracije i slobode govora, ljudi koji su putem interneta došli do istine i organizirali se da pokrenu građansku inicijativu u kojoj će se konačno čuti glas naroda.
Neka se čuje Vaš glas 5.12. na organiziranim skupovima u:
- Zagrebu
- Rijeci
- Puli
- Splitu
- Požegi
- Zadru
- Osijeku
NARODE kažimo našim političarima onima gore na Markovom trgu, „STEGNITE VI SVOJE REMENE“, ne treba Vama Božićnica na plaču od min 20 000 kuna mjesečno.
ZAJEDNO kažimo našim političarima, izabrani ste da radite za dobrobit svih nas, da nam sutrašnjica bude bolja od današnjice.
ZA BOLJE SUTRA smo mi narod spremni postati oporba Vama gore na Markovom trgu. Danas više nema oporbe u Hrvatskom saboru, jer ne vidimo u svim tim redovima naših političara tko će izvući Hrvatsku iz krize. Dokazali ste nam svoje znanje kada ste stručno objasnili nama, NARODU, da je Hrvatska u „banani“,ili ste možda time htjeli priznati kako ste Hrvatsku pretvorili u „Banana državu“, državu za koju su ljudi ginuli, da bi bila slobodna i samostalna.
Nisu ljudi išli u rat da bi samo vi gore uživali, već kako bi svakom djetetu u RH bio osiguran bolji život i bolje sutra.
Građani diljem Republike Hrvatske od srca Vas pozivamo da se odazovete ovim prosvjedima 5.12.2008. u 18 sati u svim krajevima lijepe naše i da konačno, zajedno, ujedinjenim glasom iskoristimo svoje ustavno pravo na slobodu govora i javnog okupljanja, da kažemo onima gore, političarima:
"Vrijeme je da sebi stegnete svoje remenje".
Građanska incijativa
www.prosvjed.org
ZAHTJEVI:
o Zdravstvo za sve, a ne samo za bogate
o Besplatno školovanje – želimo biti zemlja znanja
o Oštro suočavanje s mafijom i organiziranim kriminalom
o Smanjenja cijena osnovnih potrepština
o Poštena revizija svih privatizacija
o Smjena podobnih i nesposobnih
o Kaznimo vec jednom korupciju i nepotizam
o Želimo pravnu državu, a ne samo mrtvo slovo na papiru
o Zamrzavanje imovine i bankovnih racuna bez pokrica
o Ukindanje saborskih povlastica
o Veca ulaganja u poljoprivredu i industriju
o Smanjenje deficita
o Smanjenje vanjskog duga
o Oporezivanje luksuza
o Manji porezi na hranu
o Otkrivanje afera, a ne zataškivanje
o Rješavanje huliganizma na ulicama
o Ukidanje zabrane prosvjedovanja na Markovom trgu
o Ne, prodaji Ine
o Odustanite od Pelješkog mosta
o Imovinske kartice transparentno iznijeti javnosti
o Objava registra branitelja
=======================================
Ima nas više od 50 000, kada bi svaki od nas napravili samo sljedeće tri stvari:
1. Isprintajte ovaj plakat ( Stranica sluzbenih promidzbenih materijala http://www.prosvjed.com ili direktan link za download svih trenutno dostupnih promidzbenih materijala
http://www.prosvjed.com/svi.zip ) crnobijelo(greyscale), na obićni A4 papir, napravite 20 ili više fotokopija i polijepite po svim školama, radim mjestima, oglasnim pločama itd. S ovim jednim potezom to bi bilo preko milijun plakata
2. Na svaku web stranicu, na svaki forum, na svaki chat, na svaku stranicu na Facebooku postavite link i pozovite građane da otvore stranicu www.prosvjed.org
3. Pošaljite ovaj poziv za direktno uključenje u ovu akciju svim svojim prijateljima na Facebook, svim onima koji imaju e mail adresu, i zamolite ih da oni također pošalju svim svojim poznanicima i da se oni direktno uključe na ovu inicijativu
NEKA SE ČUJE, NEKA SE VIDI DA JE NAROD KONAČNO POSTAO OPORBA SVIMA ONIMA KOJI SU GORE NA MARKOVOM TRGU, I DA NE MOGU NIŠTA PROTIV VOLJE NARODA.
VIDIMO SE 5.12.2008. U 18 SATI U SVIM GRADOVIMA DILJEM HRVATSKE
====================================
'Ovo nije prosvjed protiv Sanadera, već prosvjed protiv cjelokupne političke strukture koja nam zagorčava život - danas Ivo, sutra Zoran = svi su isti.'
====================================
VIDIMO SE 5.12.2008. U 18 SATI U SVIM GRADOVIMA DILJEM HRVATSKE
====================================
Mjesta okupljanja i mjesto gdje će hrvatski narod reći DOSTA JE, jesu svi GLAVNI TRGOVI U NAVEDENIM GRADOVIMA:
====================================
Ograđujemo se od bilo kakvog nasilja, uništavanja javne i privatne imovine, od ustaških znakovlja i od komunističkih znakovlja, i bilo kakvih konotacija bilo kojeg totalitarnog režima, i bilo kakvog reklamiranja stranaka bilo koje stranke, bilo vladajućih, bilo onih gladnih vlasti! Na prosvjedu ne želimo nikakve predstavnike niti jedne od navedenih stranaka (prepoznat će se), ALI ako ste stranački pripadnik ili simpatizer bilo koje političke opcije slobodni ste doći kao i ostali građani koji se slažu sa stajalištima i razlozima ovoga/ovih prosvjeda. Budite samosvjesni građani koji su spremni izraziti vlastito nezadovoljstvo spram trenutne situacije u voljenoj nam Hrvatskoj! Molimo i ujedno apeliramo naše pripadnike navijačkih skupina koji će nam se pridružiti da dođu u namjeri zajedništva i međusobne solidarnosti i da se suzdrže od mogućega sukobljavanja (ne generaliziramo već samo napominjemo). Održimo prosvjede dostojanstveno i u miru!
Budimo jedinstveni kao što smo bili '91 kada je neprijatelj bio višestruko jači i sada kada uživamo mir, a živimo svakim danom sve težeg tereta na našim plećima, i zato uz još veću borbu i prkos hrvatskim Judama i domaćemu neprijatelju ostvarimo i pružimo boljitak svima nama! Samo zajedno možemo sve!
MALO JE POVRATNE AMBALAŽE NA OVOLIKO GLADNIH USTA!
HDZ=SDP(+ njihovi sateliti)
1. Isprintajte ovaj plakat ( Stranica sluzbenih promidzbenih materijala http://www.prosvjed.com ili direktan link za download svih trenutno dostupnih promidzbenih materijala
http://www.prosvjed.com/svi.zip
HRVATI.COM">
