Božićno razdoblje vrijeme je kad svi,
stari i mladi, crni i bijeli, spori i brzi,
jednako hrle do Isusove štalice. Svi su
radosni, nekako bolji, svi se pretvaraju
u malu djecu, želeći se stisnuti uz
novorođenog Isusa na slamici. Zbog
te silne radosti vrijeme od početka
Došašća, preko Badnjaka i Božića,
pa do Sveta Tri kralja – razdoblje je
najbogatije raznim božićnim narodnim
običajima u cijelom kršćanskom
svijetu. U našoj »Božićnoj abecedi«
opisan je tek mali dio toga. Čitajući
osjetite da ste u slavljenju Božića
povezani s cijelim svijetom, a usput
naučite kad su napravljene prve
jaslice, napisane prve božićne razglednice...
AUSTRIJA: »STILLE NACHT«
Na njemačkom to znači »Tiha noć«. U austrijskom mjestašcu Obemdorf, blizu Salzburga, godine
1818. pokvarile su se orgulje. Tada je Joseph Mohr, župnik, sastavio pjesmu i zamolio učitelja
Franza Grubera da je uglazbi. Melodija se svidjela vjernicima, ali ne samo njima: za kratko vrijeme
zavoljeli su je i počeli pjevati svuda u svijetu.
BOŽIĆ I BADNJAK
Nije točno poznato kad se počeo slaviti Božić. Tek u IV. stoljeću, oko 330. godine, određen je datum
25. prosinca, možda zato da bi taj blagdan zamijenio pogansko slavlje. U ono vrijeme, naime, u
Egiptu se tog dana slavilo rođenje boga Horusa, u Grčkoj boga Dionizija, a u Rimu bio je to blagdan
Sunca. Po Božiću dobila je ime jedna pokrajina u Južnoj Africi (Natal), koju je upravo na dan Božića
otkrio moreplovac Vasco de Gama, godine 1497.
Badnjak, u našim krajevima, naziv je za dan uoči Božića. Riječ »badnjak« dolazi od riječi »bdjeti«,
jer tu smo večer budni i čekamo Isusa. No, »badnjak« se naziva i panj hrasta ili masline koji se nekad
stavljao na otvoreno kućno ognjište da tamo gori cijelu noć, kao simbol svjetla i topline koju nam
donosi Isus. U nekim krajevima oko Zagreba uz ognjište i badnjak stavljala se i posuda s toplom
vodom, da se »mali Isus ujutro okupa«.
CHRISTKINDL
Na njemačkom ovo znači »DJETEŠCE ISUS«. To je naziv jednog austrijskog seoca kamo za Božić
dolaze tisuće i tisuće pisama naslovljenih na »Djetešce«. Od 1950. godine tamošnja pošta odgovara
svakome tko piše, šaljući mu omotnicu s posebnim žigom, koji ja svake godine drugačiji. Ako je želite
dobiti pišite na adresu: »Dijete Isus – Christkindl«, Postamt, A-4411 Christkindl, Austrija.
ČETIRI SVIJEĆE
Lijep njemački običaj proširio se u ostali svijet. U došašću (adventu) svaka obitelj napravi vjenčić
od grančica jele sa četiri svjećice, koje se pale jedna za drugom u četiri nedjelje došašća i tako se na
slikovit način, unošenjem svjetla, dočekuje Isusov dolazak.
ĆUK VOLI MRAK
A mali Isus voli svjetlo! U kršćanskom svijetu je običaj da se u Božićnoj noći pale svijeće ili druga
svjetla pa stavljaju na prozore. Ovim svjetlima želimo pokazati put Malom Isusu koji dolazi posjetiti
dobru djecu, reći mu da ga čekamo. Poznat je i stari hrvatski Božićni običaj da se 3 svijeće
stavljaju u čašu punu pšenice ili u posebni Božićni kruh, »badnjakušu« ili »badnjaču«. Te tri
svijeće simboliziraju Presveto Trojstvo. U nekim krajevima Bosne običaj je da svijeće u kuću unosi
najmlađi član obitelji, izgovarajući riječi »Hvaljen Isus, čestitam vam porođenje Isusovo!«, a cijela
mu obitelj odgovara »Ti živ i zdrav bio!«
DJED BOŽIĆNJAK
Ovaj lik potječe iz sredovječnih »skazanja«, vjerskih kazališnih predstava. Nekad su ga nazivali
samo »Božić«, a prvi put »službeno« se pojavio kao »Djed Božić« godine 1327. u jednom engleskom
igrokazu, skupa sa svetim Jurjem i zmajem. Santa Claus, kako Amerikanci zovu Djeda
Božićnjaka, pojavio se 1809, i u to vrijeme bio je obučen u zelene hlače i haljetak od krzna. Godine
1931. Coca-Cola iskoristila ga je kao simbol za svoje oglase, oblačeći ga u svoje boje. Od tada
dobrodušni starčić nosi samo crveno-bijelu odjeću. U Hrvatskoj ipak više volimo Božić s malim
Isusom nego s bradatim djedom!
ĐAKON STJEPAN
U Djelima apostolskim prikazan je kao prvi od sedam đakona koje su apostoli odabrali da pomažu
prvoj kršćanskoj zajednici. Ali pripadnici stare vjere optužili su ga za »bogohulne riječi«, pa je
osuđen na smrt kamenovanjem, godine 35. poslije Krista. Časti se kao »prvomučenik«, to jest prvi
svjedok Kristov, a blagdan mu je 26. prosinca.
DŽEPOVE ISPRAZNITI
Za Božić i Novu godinu mnogo se potroši, ali prije nego nam džepovi ostanu prazni sjetimo
se onih koji nemaju novaca za slavlje. Pozovimo ih, počastimo, darujmo! Narišimo ili kupimo
čestitke pa svim prijateljima, rodbini i znancima čestitajmo Božić!
EVANĐELISTI
Isusovi životopisci zahvaljujući kojima znamo kako je bilo kad se Isus rodio. Osobito lijep opis
Isusova rođenja u Betlehemu dao je evanđelist Luka, a Matej je pobliže opisao poklonstvo trojice
mudraca s istoka.
FRANJO ASIŠKI: JASLICE
Godine 1223, u jednoj pećini u mjestu Greccio, u Italiji, sveti Franjo Asiški »izumio« je jaslice
stavljajući jedno novorođenče između vola i magarčića. Ideja je imala silan uspjeh. S vremenom se
ovaj prikaz Isusova rođenja obogatio dodavanjem ostalih osoba iz Evanđelja, Majke Božje, Josipa i
pastira. Kasnije su žive osobe zamijenjene kipićima pa se jaslice počinju praviti po kućama. Danas
su jaslice redoviti znak Božića, a gotovo da nema materijala od kojih ih se ne izrađuje – od drva,
gipsa, kamena, komušine, gume, plastike, papira...
GRČKA: KALANDA
Ovu riječ rabe u Grčkoj za božićne pjesme i kolače. Najpoznatiji je kolač Christopsomo, u koji se
stavljaju orasi. Novu godinu tamo zovu »Dan svetog Bazilija«: prema legendi taj svetac nosi djeci
darove, dolazeći brodom koji je osvijetljen lampionima.
HOBBY
Sakupljači imaju niz božićnih predmeta koje iz hobija mogu skupljati: telefonske kartice, naljepnice
s boca šampanjca, poštanske marke, male jaslice, danske porculanske tanjure s božićnim motivima
itd.
ISUS
Ime dolazi od židovskog Je(ho)shua, koje znači »Bog pomaže«, a to je ime bilo dosta često među
Židovima. Isus nije rođen prije 2008 godina, već između 8. i 6. godine prije Krista: Matej u
svom evanđelju piše da je rođen »u vrijeme kralja Heroda«, a Herod je umro 4. godine prije Krista.
Monah Dionizije Mali, koji je živio u VI. st, krivo je izračunao godinu Isusova rođenja, pa je tako
ostalo. Ime Krist dolazi od grčkog jezika i znači »pomazanik«, »onaj koga je Bog pomazao«: tom se
riječju naglašava da je Isus Mesija i podsjeća se kako su židovski kraljevi bili prilikom imenovanja
pomazani blagoslovljenim uljem.
JELA I BOŽIKOVINA
Uz imelu ovo su najpoznatije božićne rasline. Običaj kićenja stabla zimi potječe iz starog Egipta:
Egipćani su pravili male drvene piramide sa znakom sunca na vrhu i s utaknutim štapićima sa
strana, koji bi se zatim zapalili. U staromu Rimu mladići bi nosili ulicama drvo jele da navijeste
dolazak proljeća. Današnji običaj božićnog drvca potječe iz Sjeverne Europe, gdje se vječno zelena
jela smatra simbolom života.
KOLAČ »PANETTONE«
U Italiji je najpoznatija božićna poslastica kruh nazvan »panettone«. Prije 500 godina kuhar
Toni, koji je radio za velikaša Ludovika Crnog, slučajno je zaboravio kolač u pećnici pa je malo
zagorio. Da mu ne propadne, pomiješao je jestivi dio kolača s ušećernim voćem i kvasnim tijestom.
Dobio je izvrstan kolač! Za kratko vrijeme »Tonijev kruh« (»Pan di Toni«, panettone) postao je
najomiljenijom poslasticom u Milanu. U ovom stoljeću taj se kolač na veliko, industrijski, proizvodi
i prodaje.
LUCIJA (sveta)
Ona je iz Sirakuze na Siciliji, rođena 283. godine i mučenički umrla godine 304, a prijavio ju je
da je kršćanka njezin bivši zaručnik. Prije nego će je ubiti iskopali su joj oči. Zbog toga je časte
kao zaštitnicu vida. Slavi se 13. prosinca. U nekim se krajevima tog dana, a ne na Božić, dijele
djeci darovi. Na njezin dan u našim krajevima običava se sijati pšenica u male posudice, kako bi do
Božića iz sjemena nikla lijepa, mlada travica, simbol novoga mladog života, rođenog Isusa.
MARKE
Svake godine pošte polovice svijeta izdaju marke koje su posvećene vjerskim ili svjetovnim simbolima
Božića (jaslice, božićna drvca, darovi, cvijeće i si.). To je jedna velika poruka nade i mira
cijelom svijetu.
NIKOLA (sveti)
Sveti Nikola, čiji blagdan slavimo 6. prosinca, djeci je možda najomiljeniji svetac. Kako ne bi bio,
kad je njihov zaštitnik i kad im nosi darove u čizmice ostavljene u prozoru! Taj običaj nastao je
iz legende po kojoj je taj svetac iz grada Mire jednom siromašnom ocu donosio u prozor vrećice s
novcem, kako bi mogao udati tri siromašne kćeri. Uz to sv. Nikola zaštitnik je mornara i putnika,
zaštitnik cijele velike Rusije!
U Americi i nekim drugim zemljama tog sveca se zove Santa Klaus, što je nastalo kraćenjem
latinskog imena Sanctus Nicolaus, sveti Nikola. U sjevernim zemljama priča se da on ima kuću u
Laponiji, blizu Sjeverne polarnice. Tko mu želi pisati, dobit će od njega odgovor. Adresa je: Santa
Claus’ Post Office, Arctic Circle, SF-96930 Rovaniemi, Suomi-Finska
OH BEJ, OH BEJ!
Sedmog prosinca, na blagdan svetog Ambrozija, zaštitnika grada Milana, u tom je gradu, na glavnom
trgu ispred katedrale, veliki sajam nazvan »Oh bej, oh bej!«. Priča se da je godine 1510. veliki meštar
reda svetog Mauricija i Lazara prolazio gradom i dijelio kolače igračke. A djeca su sretna klicala »Oh bej,
oh bej!«
POLNOĆKA
Ovo je važno okupljanje kršćana. Bogoslužje je posebno stvoreno u V. stoljeću po uzoru na jeruzalemske,
a njime se obnavlja spomen na Isusovo rođenje u Betlehemu, prema Evanđelju po Luki.
RAZGLEDNICE
Prvi za koga je poznato da je pisao božićne čestitke bio je grof Nikola Monte Mellini iz Peruggie, Italija,
i to godine 1709. Taj običaj se tek u prošlom stoljeću proširio po svijetu, kad su neke tiskare iz Milana
počele prodavati oslikane kartice – razglednice – s božićnim čestitkama.
SLAMA (božićna)
U hrvatskim krajevima običaj unošenja slame u kuću nekad je bio djeci najomiljeniji božićni običaj.
Slama se posipala po stolu, stavljala ispod stola, posvuda... kućica se učas pretvarala u štalicu. Onda bi
djeca legla na slamu, kao pravi »mali Isuseki«, i tu spavala sve do odlaska na polnoćku. Taj divni običaj
podsjećao je ljude na siromaštvo koje je Isus prihvatio iz ljubavi za »male«, siromašne ljude.
ŠUMSKA IMELA
Ova je biljka u svijetu poznata kao simbol Božića. Ona ima male bijele plodove i njezine zimzelene
grančice stvaraju veselo raspoloženje. Šteta je što mnogi harače po šumama i uništavaju imelu pa su neke
vrste u prirodi skoro već nestale.
TANJURI »JULEAFTEN«
Na danskom jeziku to znači »Božić«. Taj se natpis nalazi na glasovitim porculanskim tanjurima koji se
svake godine proizvode u dvije danske tvornice (od 1895., odnosno 1908. godine). Svaki tanjur je rukom
ukrašen i ima različit crtež u plavoj boji i uvijek natpis Juleaften. Dvije serije izlaze neprekidno, pa nije
došlo do prekida ni tijekom svjetskih ratova.
UZDARJE KRALJEVO
U mnogim zemljama za »dar« se rabi riječ koja potječe iz latinskog »regatom«. I kod nas u Dalmaciji
kaže se »regalati« – darivati. Ta riječ znači izvorno »dar kralju«. Onome tko je svoj porez kralju na
vrijeme i unaprijed platio, priznavao se poseban popust, »dar«. Isus je naš kralj, donesimo mu naš dar!
Našu dobrotu i čisto srce!
VESELJE ZADNJEG DANA – SILVESTROVO
Sveti Silvestar bio je papa od g. 314. do 335. U vrijeme njegova pontifikata održan je važan Nicejski
koncil. Njegovo ime, međutim, povezuje se danas s ludovanjima na Staru godinu, kada se slavi oproštaj
sa starom i dolazak nove godine.
ZAVIČAJ ISUSOV: BETLEHEM
Prije dvije tisuće godina bio je malo poznato selo (ime mu znači »kuća kruha«), a danas je gradić s oko
32.000 žitelja, slavan u cijelom svijetu. Nalazi se 11 kilometara od Jeruzalema, u Judeji. Na Božić
1995. općina je prešla od izraelskih pod palestinske vlasti. Isusov Betlehem danas nije jedini u svijetu –
ima još pet ili šest gradova i sela s tim imenom na raznim kontinentima!
ŽELJE U PUDINGU
Skoro sve zemlje u svijetu imaju svoje posebne slatkiše i kolače za Božić. U zemljama gdje se govori engleski
glasovit je »Christmas Pudding«, tj. »Božićni puding«: u njemu se nalazi jedan sitan novčić, penny,
i tko ga nađe – kako taj običaj kaže – imat će sretnu godinu.
Prenosimo:Glas Koncila
Post je objavljen 22.12.2008. u 07:00 sati.