Cerovac komentira

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

09.06.2008., ponedjeljak

Dr. Hakija Đozić,


Dr. Hakija Đozić, jedan od nekoliko pripadnika muslimansko-
bošnjačke inteligencije, koji je 1994. sudjelovao u
raspravi Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VeKaBIja)
o temi «Tko su vlasnici zemlje u BiH», i dokazivao kako su
Muslimani većinski vlasnici te države,149 napisao je u
Oslobođenju od 2. kolovoza 2003. tekst pod naslovom
Humska zemlja, fitilj pod državom!? Đozić ne rabi argumente
iz historijskih radova, nego iz književnih tekstova, pa nakon
niza izmaštanih situacija zaključuje kako su «u povijesnim
radovima objavljene mnoge (polu)istine o toponimu
Hercegovina», te on daje «Moguća rezonovanja» i piše:
«Spomenuta objašnjenja za termin Hercegovina su nastala,
objektivno gledano, kao proizvod nemorala, separatizma i
novogovora. Uostalom o tome nema adekvatnih objašnjenja u
meritornim povijesnim tekstovima. Izbjegavaju se, dakle,
davati realna objašnjenja, moguće, zato što je termin
Hercegovina oduvijek predstavljao lako upaljiv separatistički
«fitilj», koji se «puši» u svakoj kriznoj situaciji u našoj državi.

Da je prethodna procjena tačna govori i činjenica što je, 1878.
godine, našoj državi nasilno određeno dvočlano ime: Bosna i
Hercegovina. Ali, svako nasilje ima neslavan kraj, što će se,
valjda uskoro desiti i sa široko rasprostranjenim jezičnim barbarizmom
u bosanskom jeziku uopće, pa i kada je u pitanju
dvočlani naziv naše države. Dalji zaključci se nameću sami od
sebe, pa ih nije potrebno ovdje navoditi.»150 Zanimljiva je i
Đozićeva teza po kojoj su «Bosnu osnovali žitelji, a ne nacije
», jer u vrijeme bana Stjepana Kotromanića 68 (u XIV. stoljeću)
«nije bilo današnjih nacija», a Stjepan je svoje stanovnike
nazivao «Bošnjanima». Sve ovo umovanje Đoziću služi da bi
dokazao kako je «našoj državi» više puta nasilno mijenjano
ime i «službena povijest», pa on zaključuje: «Posebno je bitno
što je po (Kardeljevom) Ustavu SFRJ iz 1974., zapisano je da
je čine tzv. tri konstitutivna naroda i ostali. I sad se neki trude
da naknadno nađu opravdanje za spomenuti boljševički
izraz».151 Apsurd je što će se isti, već sutra, na nekom drugom
skupu, pozivati na Ustav iz 1974. i državnost BiH, tražit će
progon onih koji svojim izjavama dovode u pitanje ustavni
poredak BiH (koji je zasnovan na ravnopravnosti konstitutivnih
naroda) itd. Ali nije Đozić jedini koji želi «napisati službenu
povijest» i odrediti «službeni naziv» države. Povijest i ime
koji bi po nekadašnjem modelu bili verificirani u nekom
komitetu, ili na sastanku VeKaBIja.

Tako je prof. dr. Meho Bašić u tjedniku Ljiljan, u ožujku
2004., napisao: »Došlo je vrijeme da se, prema mom mišljenju,
iz službenog naziva u teritorijalnom kontekstu odstrani ono
Hercegovina, i premjesti u historijski arhiv. Dakle da ostane
samo BOSNA; ponosna, prkosna, postojana, jedna i jedina.
»152 Kao ilustracija Bašićevu tekstu, u kojem on obrazlaže
«svoje mišljenje», služi poznati falsifikat «grba Bosne» sa
saracenskim glavama, te mjesecom i zvijezdom u štitu.153

Književnik Abdulah Sidran, napisao je još 1993., nakon
proglašenja bošnjačke nacije, tekst o potrebi brisanja imena
Hercegovine, a više od deset godina kasnije ustvrdio je da su
Bošnjaci za Alijina života uspjeli vratiti ime «svome» narodu,
pa bi trebalo vratiti ime i «svojoj» državi Bosni. Naime, prema
njemu Hercegovina je samo jedna od bosanskih pokrajinica i
treba je izbrisati iz ustava i pamćenja.154 Slično je mislio i Alija
Isaković koji je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća u
časopisu Odjek predlagao brisanje imena Hercegovine.155
Već spominjani novinar i publicist Darko Hudelist pokazao
je puno nepoznavanja povijesti Hercegovine i Bosne, te
geneze imena države Bosne i Hercegovine, kada je u već
spomenutom intervjuu, Ivanu Lovrenoviću postavio pitanje:
«Kada se, povijesno gledajući, Bosna prvi put zove Bosnom i
Hercegovinom?156 Ispravno pitanje bilo bi: «Kada se Bosna i
Hercegovina prvi put zovu Bosnom i zašto?» Ivan Lovrenović
je pišući o «bosanskim Hrvatima» naveo: «Novi gospodar,
Austro-Ugarska, dat će zemlji nespretni dodatak, duplo ime:
...i Hercegovina, ali prvi začetnik toga dualiteta bio je nekoliko
decenija ranije, još za turske vlasti, Ali-paša Stočević
Rizvanbegović, čeznući pošto poto za vlastitim pašalukom, pa
makar i uz cijenu podjele Bosne.»157 Iz hercegovačke perspektive
nije jasno kako bi to Ali-paša «dijelio Bosnu», time
što bi od nje odvojio Hercegovinu?

Rezultati intelektualnih, političkih i propagandnih napora
brisanja imena Hercegovine, radi unitarizacije BiH, te njezine
pripreme za završnu fazu konstituiranja bosanske nacije,
mogu se najlakše iščitati s bosansko-bošnjačkih nacionalističkih
internetskih portala. U jednom takvom tekstu na portalu

Prenosimo:

Originalni znanstveni tekst. Autor dr. Ivica Lučić

National security and the future Vol.6 No.3-4. (01.09.2005.)

Podaci o autoru na kraju teksta.

- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #