Dr. Hakija Đozić, jedan od nekoliko pripadnika muslimansko-
bošnjačke inteligencije, koji je 1994. sudjelovao u
raspravi Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VeKaBIja)
o temi «Tko su vlasnici zemlje u BiH», i dokazivao kako su
Muslimani većinski vlasnici te države,149 napisao je u
Oslobođenju od 2. kolovoza 2003. tekst pod naslovom
Humska zemlja, fitilj pod državom!? Đozić ne rabi argumente
iz historijskih radova, nego iz književnih tekstova, pa nakon
niza izmaštanih situacija zaključuje kako su «u povijesnim
radovima objavljene mnoge (polu)istine o toponimu
Hercegovina», te on daje «Moguća rezonovanja» i piše:
«Spomenuta objašnjenja za termin Hercegovina su nastala,
objektivno gledano, kao proizvod nemorala, separatizma i
novogovora. Uostalom o tome nema adekvatnih objašnjenja u
meritornim povijesnim tekstovima. Izbjegavaju se, dakle,
davati realna objašnjenja, moguće, zato što je termin
Hercegovina oduvijek predstavljao lako upaljiv separatistički
«fitilj», koji se «puši» u svakoj kriznoj situaciji u našoj državi.
Da je prethodna procjena tačna govori i činjenica što je, 1878.
godine, našoj državi nasilno određeno dvočlano ime: Bosna i
Hercegovina. Ali, svako nasilje ima neslavan kraj, što će se,
valjda uskoro desiti i sa široko rasprostranjenim jezičnim barbarizmom
u bosanskom jeziku uopće, pa i kada je u pitanju
dvočlani naziv naše države. Dalji zaključci se nameću sami od
sebe, pa ih nije potrebno ovdje navoditi.»150 Zanimljiva je i
Đozićeva teza po kojoj su «Bosnu osnovali žitelji, a ne nacije
», jer u vrijeme bana Stjepana Kotromanića 68 (u XIV. stoljeću)
«nije bilo današnjih nacija», a Stjepan je svoje stanovnike
nazivao «Bošnjanima». Sve ovo umovanje Đoziću služi da bi
dokazao kako je «našoj državi» više puta nasilno mijenjano
ime i «službena povijest», pa on zaključuje: «Posebno je bitno
što je po (Kardeljevom) Ustavu SFRJ iz 1974., zapisano je da
je čine tzv. tri konstitutivna naroda i ostali. I sad se neki trude
da naknadno nađu opravdanje za spomenuti boljševički
izraz».151 Apsurd je što će se isti, već sutra, na nekom drugom
skupu, pozivati na Ustav iz 1974. i državnost BiH, tražit će
progon onih koji svojim izjavama dovode u pitanje ustavni
poredak BiH (koji je zasnovan na ravnopravnosti konstitutivnih
naroda) itd. Ali nije Đozić jedini koji želi «napisati službenu
povijest» i odrediti «službeni naziv» države. Povijest i ime
koji bi po nekadašnjem modelu bili verificirani u nekom
komitetu, ili na sastanku VeKaBIja.
Tako je prof. dr. Meho Bašić u tjedniku Ljiljan, u ožujku
2004., napisao: »Došlo je vrijeme da se, prema mom mišljenju,
iz službenog naziva u teritorijalnom kontekstu odstrani ono
Hercegovina, i premjesti u historijski arhiv. Dakle da ostane
samo BOSNA; ponosna, prkosna, postojana, jedna i jedina.
»152 Kao ilustracija Bašićevu tekstu, u kojem on obrazlaže
«svoje mišljenje», služi poznati falsifikat «grba Bosne» sa
saracenskim glavama, te mjesecom i zvijezdom u štitu.153
Književnik Abdulah Sidran, napisao je još 1993., nakon
proglašenja bošnjačke nacije, tekst o potrebi brisanja imena
Hercegovine, a više od deset godina kasnije ustvrdio je da su
Bošnjaci za Alijina života uspjeli vratiti ime «svome» narodu,
pa bi trebalo vratiti ime i «svojoj» državi Bosni. Naime, prema
njemu Hercegovina je samo jedna od bosanskih pokrajinica i
treba je izbrisati iz ustava i pamćenja.154 Slično je mislio i Alija
Isaković koji je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća u
časopisu Odjek predlagao brisanje imena Hercegovine.155
Već spominjani novinar i publicist Darko Hudelist pokazao
je puno nepoznavanja povijesti Hercegovine i Bosne, te
geneze imena države Bosne i Hercegovine, kada je u već
spomenutom intervjuu, Ivanu Lovrenoviću postavio pitanje:
«Kada se, povijesno gledajući, Bosna prvi put zove Bosnom i
Hercegovinom?156 Ispravno pitanje bilo bi: «Kada se Bosna i
Hercegovina prvi put zovu Bosnom i zašto?» Ivan Lovrenović
je pišući o «bosanskim Hrvatima» naveo: «Novi gospodar,
Austro-Ugarska, dat će zemlji nespretni dodatak, duplo ime:
...i Hercegovina, ali prvi začetnik toga dualiteta bio je nekoliko
decenija ranije, još za turske vlasti, Ali-paša Stočević
Rizvanbegović, čeznući pošto poto za vlastitim pašalukom, pa
makar i uz cijenu podjele Bosne.»157 Iz hercegovačke perspektive
nije jasno kako bi to Ali-paša «dijelio Bosnu», time
što bi od nje odvojio Hercegovinu?
Rezultati intelektualnih, političkih i propagandnih napora
brisanja imena Hercegovine, radi unitarizacije BiH, te njezine
pripreme za završnu fazu konstituiranja bosanske nacije,
mogu se najlakše iščitati s bosansko-bošnjačkih nacionalističkih
internetskih portala. U jednom takvom tekstu na portalu
Prenosimo:
Originalni znanstveni tekst. Autor dr. Ivica Lučić
National security and the future Vol.6 No.3-4. (01.09.2005.)
Podaci o autoru na kraju teksta.
Post je objavljen 09.06.2008. u 07:00 sati.