Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

28.05.2008., srijeda

3. Tko i zašto negira Hercegovinu i Hercegovce?


Jedno od grubljih nasilja nad nekom zajednicom jest njezino
negiranje. Za negiranje Hercegovine postojali su praktični
razlozi. Prvi su takve razloge imali bosanski franjevci.
Negirajući Hercegovinu, odnosno njezinu posebnost, oni su u
teškim vremenima štitili prava i granice svoje redodržave. Fra
Filip Lastrić branio je 1735. interese bosanskih franjevaca u
sporu s dalmatinskom franjevačkom provincijom oko
nadležnosti nad teritorijem Hercegovine i susjednih mjesta
Livna i Duvna, tvrdnjom da je Humska kneževina još od bana
Borića bila dio Bosanske banovine i kraljevine.80 Za bosanske
fratre svakako je bilo bolno i odcjepljenje njihove hercegovačke
braće polovicom devetnaestog stoljeća. Fra Jako Baltić
napisao je u Gučoj Gori da je kreševskom samostanu načinjena
velika šteta, jer je izgubio sve prihode iz hercegovačkih
župa, zbog čega su se Kreševljaci bunili. 52 Baltić je dodao da i
nije pravo da je onoliki narod lišen crkava.81

Dio fratara Bosne Srebrene često pod pojmom Bosna
podrazumijeva čitavo područje BiH. To uglavnom čine sa sviješću
o davnim granicama svoje redodržave, a manje s namjerom
konstruiranja političke zbilje. Istina, jedan dio politički
angažiranih fratara često (ne)opravdano iznosi primjedbe na
ponašanje dijela hrvatskih političara iz Hercegovine. Neki čak
upadaju u zamku generaliziranja. Tako je fra Luka Markešić,
jedan od politički angažiranih svećenika i nesuđeni kandidat
na izbornoj listi HSS-a na izborima 1996., u jednom intervjuu
izjavio kako «bosanski Hrvati zamjeraju Hercegovcima
egoizam, jer hercegovačka politika na iritirajući način otpisuje
dvije trećine sunarodnjaka u ostatku države».82 Nešto prije u
polemici sa svojim subratom fra Miroslavom Mandićem oko
Hrvatskog narodnog sabora održanog u Novom Travniku,
Markešić je napisao da HDZ «ustanči» po Bosni, da bi sačuvao
svoje nepravedne stečevine u Hercegovini, te da će sve
to tutnjanje završiti u «hercegovačkom pašaluku, točnije u
Grudama, odakle je i počelo.»83 Kritike prema Hercegovini
dolaze i od dijecezanskog svećenstva. Predsjednik Hrvatskog
kulturnog društva Napredak, dr. Franjo Topić iz Sarajeva,
ustvrdio je da sav politički život u BiH vode Hercegovci, te da
je puno ljudi u Hercegovini za politiku priključenja Hrvatskoj.84

Izvan političkog konteksta Hercegovina u krugovima Katoličke
crkve izgleda drugačije. Veliki Švicarski teolog Hans Küng
napisao je da mu je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća,
prilikom privatne audijencije, u svezi s istragom oko nekih njegovih
spornih teoloških stavova, kardinal Franjo Šeper, koji se
nalazio na čelu Kongregacije za nauk vjere, rekao: «Kada bi
se moglo, najradije bih vas poslao u najzabačenije selo u
Hercegovini, tamo biste, sine moj, naučili što je prava vjera.»85

Zanemarimo fratarske prijepore iz daleke prošlosti i
pokušajmo se podsjetiti kada je priča o nepoželjnim
Hercegovcima započela? Navodno je Marija Pavelićeva, bila
prva zagrebačka građanka kojoj su oni smetali. Prema legendi,
poglavnikova supruga nije mogla spavati jer su
Hercegovci, koji su osiguravali njezinu kuću znali zapjevati
gangu, od koje se i sada mnogim hercegomrscima okreće
utroba. Ali rat nije završio onako kako je Marija priželjkivala,
pa se ona, prema istoj legendi, jedne noći u krevetu nevelike
sobe u Buenos Airesu, požalila svome mužu da bi slatko zaspala
samo da joj je čuti gangu. Ali ova priča ima i svoj politički
nastavak! Marijina i Antina kći Višnja u intervjuu zagrebačkom
Jutarnjem listu negirala je bilo kakvu odgovornost
svoga oca za zločine koje su ustaše počinile u Drugom svjetskom
ratu tvrdnjom da se njezin otac «uvijek zalagao za puno
poštivanje ratnih običaja i svih međunarodnih konvencija».

A onda je Višnja Pavelić otkrila i krivce na koje njezin otac nije
mogao utjecati: «Bio je to hercegovački lobi koji je činio
zločine, a posebno Maks Luburić».86 Da gospođica Pavelić
nije spomenula Luburića mogli smo pomisliti da je pobrkala
ratove. Naime, u hrvatskoj javnosti poprilično je raširena tvrdnja
da je za zločine i u «ovom» ratu kriv «hercegovački lobi».


Prenosimo:

Originalni znanstveni tekst. Autor dr. Ivica Lučić

National security and the future Vol.6 No.3-4. (01.09.2005.)

Podaci o autoru na kraju teksta.


- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #