Jedno od grubljih nasilja nad nekom zajednicom jest njezino
negiranje. Za negiranje Hercegovine postojali su praktični
razlozi. Prvi su takve razloge imali bosanski franjevci.
Negirajući Hercegovinu, odnosno njezinu posebnost, oni su u
teškim vremenima štitili prava i granice svoje redodržave. Fra
Filip Lastrić branio je 1735. interese bosanskih franjevaca u
sporu s dalmatinskom franjevačkom provincijom oko
nadležnosti nad teritorijem Hercegovine i susjednih mjesta
Livna i Duvna, tvrdnjom da je Humska kneževina još od bana
Borića bila dio Bosanske banovine i kraljevine.80 Za bosanske
fratre svakako je bilo bolno i odcjepljenje njihove hercegovačke
braće polovicom devetnaestog stoljeća. Fra Jako Baltić
napisao je u Gučoj Gori da je kreševskom samostanu načinjena
velika šteta, jer je izgubio sve prihode iz hercegovačkih
župa, zbog čega su se Kreševljaci bunili. 52 Baltić je dodao da i
nije pravo da je onoliki narod lišen crkava.81
Dio fratara Bosne Srebrene često pod pojmom Bosna
podrazumijeva čitavo područje BiH. To uglavnom čine sa sviješću
o davnim granicama svoje redodržave, a manje s namjerom
konstruiranja političke zbilje. Istina, jedan dio politički
angažiranih fratara često (ne)opravdano iznosi primjedbe na
ponašanje dijela hrvatskih političara iz Hercegovine. Neki čak
upadaju u zamku generaliziranja. Tako je fra Luka Markešić,
jedan od politički angažiranih svećenika i nesuđeni kandidat
na izbornoj listi HSS-a na izborima 1996., u jednom intervjuu
izjavio kako «bosanski Hrvati zamjeraju Hercegovcima
egoizam, jer hercegovačka politika na iritirajući način otpisuje
dvije trećine sunarodnjaka u ostatku države».82 Nešto prije u
polemici sa svojim subratom fra Miroslavom Mandićem oko
Hrvatskog narodnog sabora održanog u Novom Travniku,
Markešić je napisao da HDZ «ustanči» po Bosni, da bi sačuvao
svoje nepravedne stečevine u Hercegovini, te da će sve
to tutnjanje završiti u «hercegovačkom pašaluku, točnije u
Grudama, odakle je i počelo.»83 Kritike prema Hercegovini
dolaze i od dijecezanskog svećenstva. Predsjednik Hrvatskog
kulturnog društva Napredak, dr. Franjo Topić iz Sarajeva,
ustvrdio je da sav politički život u BiH vode Hercegovci, te da
je puno ljudi u Hercegovini za politiku priključenja Hrvatskoj.84
Izvan političkog konteksta Hercegovina u krugovima Katoličke
crkve izgleda drugačije. Veliki Švicarski teolog Hans Küng
napisao je da mu je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća,
prilikom privatne audijencije, u svezi s istragom oko nekih njegovih
spornih teoloških stavova, kardinal Franjo Šeper, koji se
nalazio na čelu Kongregacije za nauk vjere, rekao: «Kada bi
se moglo, najradije bih vas poslao u najzabačenije selo u
Hercegovini, tamo biste, sine moj, naučili što je prava vjera.»85
Zanemarimo fratarske prijepore iz daleke prošlosti i
pokušajmo se podsjetiti kada je priča o nepoželjnim
Hercegovcima započela? Navodno je Marija Pavelićeva, bila
prva zagrebačka građanka kojoj su oni smetali. Prema legendi,
poglavnikova supruga nije mogla spavati jer su
Hercegovci, koji su osiguravali njezinu kuću znali zapjevati
gangu, od koje se i sada mnogim hercegomrscima okreće
utroba. Ali rat nije završio onako kako je Marija priželjkivala,
pa se ona, prema istoj legendi, jedne noći u krevetu nevelike
sobe u Buenos Airesu, požalila svome mužu da bi slatko zaspala
samo da joj je čuti gangu. Ali ova priča ima i svoj politički
nastavak! Marijina i Antina kći Višnja u intervjuu zagrebačkom
Jutarnjem listu negirala je bilo kakvu odgovornost
svoga oca za zločine koje su ustaše počinile u Drugom svjetskom
ratu tvrdnjom da se njezin otac «uvijek zalagao za puno
poštivanje ratnih običaja i svih međunarodnih konvencija».
A onda je Višnja Pavelić otkrila i krivce na koje njezin otac nije
mogao utjecati: «Bio je to hercegovački lobi koji je činio
zločine, a posebno Maks Luburić».86 Da gospođica Pavelić
nije spomenula Luburića mogli smo pomisliti da je pobrkala
ratove. Naime, u hrvatskoj javnosti poprilično je raširena tvrdnja
da je za zločine i u «ovom» ratu kriv «hercegovački lobi».
Prenosimo:
Originalni znanstveni tekst. Autor dr. Ivica Lučić
National security and the future Vol.6 No.3-4. (01.09.2005.)
Podaci o autoru na kraju teksta.
Post je objavljen 28.05.2008. u 07:00 sati.