Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

25.05.2008., nedjelja

Austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini


Austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini htjela je po
svaku cijenu prekinuti kulturne veze BiH sa susjednim zemljama
i onemogućiti buđenje i jačanje hrvatske i srpske
nacionalne svijesti. Kao protutežu suprotstavila je «bosansku
posebnost» i «bošnjačku nacionalnost» u kojoj je Benjamin
Kálay vidio rješenje nacionalnog pitanja. Zbog pritiska policijskog
okupacijskog režima koji je nametao «bošnjaštvo»,
nosilac društvenog života i buđenja hrvatske i srpske
nacionalne svijesti bila je Hercegovina. U Mostaru je pokrenut
i prvi neslužbeni list u Bosni i Hercegovini Hercegovački bosiljak,
koji je nakon zabrane od režima preimenovan u Glas
Hercegovca.50 Konac austrougarske vlasti u Bosni i
Hercegovini obilježen je i djelovanjem srpske prevratničke
organizacije Mlada Bosna. Ona vuče korijene od srbijanske
oficirske zavjereničke organizacije Crna ruka, a temelj joj je
udario Hercegovac iz Bileće Vladimir Gaćinović.51 Njegova
vizija Bosne bila je znatno drugačija od austro-ugarskog
režimskog bošnjaštva. Nakon raspada Austro-Ugarske
monarhije, novoosnovana Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca,
odnosno Jugoslavija, stvorena borbom i Mlade Bosne, nije
priznavala posebnost Bosne i Hercegovine. Obje povijesne
zemlje u ime «jugoslavenskog jedinstva» prešućene su i podijeljene
između oblasti, a kasnije banovina: Primorske,
Vrbaske i Drinske, do 1939., kada je stvorena i Banovina
Hrvatska.52

Tijekom Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina ušle
su u sastav Nezavisne Države Hrvatske, koja je bila podijeljena
na njemačku i talijansku okupacijsku zonu. Hercegovina je
bila u talijanskoj okupacijskoj zoni, a vlasti NDH vratile su joj
povijesno ime, uspostavivši veliku župu Hum sa sjedištem u
Mostaru. Hercegovina i Bosna bile su podijeljene u više
upravnih jedinica (velikih župa) s povijesnim nazivima.
Bosansko ime sačuvano je samo u nazivu velike župe
Vrhbosna sa sjedištem u Sarajevu.53 Hercegovina je od
početka rata bila poprište međunacionalnih sukoba. Hrvati su
uglavnom branili novostvorenu državu, većina Srba nije je
priznavala, a dio muslimanske elite tražio je načina kako
izboriti autonomiju.54

Komunistička partija Jugoslavije koja je izišla iz rata kao
pobjednik, bila je svjesna posebnosti Hercegovine. Komisija
za teritorijalnu podjelu BiH u svome izvješću izrađenom
prema primjedbama predsjedništva ZAVNOBiH-a utvrdila je u
siječnju 1945. posebnost Hercegovine kao povijesne pokrajine.
U izvješću piše: «U našoj narodno-oslobodilačkoj borbi
uspostavljena je Bosna i Hercegovina, pa treba uspostaviti i
teritorijalnu podjelu, ukoliko ona ima istorijskog korijena. Tu na
prvom mjestu dolazi u obzir položaj Hercegovine. Iako su
Bosna i Hercegovina srodne i bliske, ipak među njima ima
nekih malih istorijskih razlika, koje dolaze do izražaja i u
imenu naše federalne jedinice. Stoga Hercegovina treba da
ostane jedna teritorijalna cjelina, ne samo po tome da se
novom teritorijalnom podjelom pojedini njezini dijelovi ne
pripoje Bosni, nego i po tome, što će i sama kao cjelina imati
jedno svoje predstavništvo. Drugim riječima Hercegovina kao
istorijska oblast treba da zadrži svoje ime i teritorijalnu
cjelokupnost te da ima svoju oblasnu narodno-oslobodilačku
skupštinu, ma da inače može imati istu nadležnost kao i okruzi
Bosne. To bi zadovoljilo narod Hercegovine, koji je privržen
svojoj oblasti, i odgovaralo bi imenu naše federalne
jedinice.»55 To je potvrđeno i Odlukom o teritorijalnoj podjeli
Bosne i Hercegovine donesenom 7. veljače 1945.56

U ratnom vremenu vojnim postrojbama daju se imena
koja podižu moral vojsci, te se iz njih mogu iščitati i vrijednosti
za koje su se borili njihovi vojnici. Vlasti NDH nisu niti jednu
vojnu postrojbu nazvali imenom Hercegovine, a partizani su
ustrojili 29. Hercegovačku diviziju. Bošnjaci-muslimani organizirali
su miliciju, koju su zvali Bosanskom legijom. U zadnjem
ratu Hrvati su osnovali Hrvatsko vijeće obrane (HVO) u
kojem su bile dvije operativne zone s hercegovačkim imenom:
Jugoistočna Hercegovina i Sjeverozapadna Hercegovina.
Unutar njih ustrojene su: Prva hercegovačka brigada i brigada
Herceg Stjepan. Srbi su unutar Vojske Republike Srpske
(VRS) imali Hercegovački korpus, a Bošnjaci-muslimani kraće
su vrijeme imali 49. istočnohercegovačku brigadu Armije BiH,
kojoj je u listopadu 1993. promijenjeno ime, neposredno
nakon što je donesena odluka o promjeni imena muslimanske
nacije u bošnjačku.57

Nakon propasti komunističkog sustava i Jugoslavije,
Republika Bosna i Hercegovina temeljem rezultata referenduma
o neovisnosti tijekom 1992., proglašena je neovisnom
republikom i dobila je međunarodno priznanje. S tim se nisu
slagali pripadnici srpske političke elite i većina srpskog naroda,
koji su htjeli ostati u državnoj zajednici sa Srbijom i Crnom
Gorom. Oni su nakon niza srpskih autonomnih oblasti (SAO)
osnovali Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu. Na 19. zasjedanju
Skupštine Srpske Republike BiH u Banjoj Luci 11. i
12. kolovoza 1992. njezini zastupnici promijenili su joj ime u
Srpska Republika, a već u rujnu na sljedećem zasjedanju u
Republika Srpska.58 Na taj način srpska elita odrekla se hercegovačkog
i bosanskog političkog nazivlja. Pripadnici hrvatske
političke elite podržali su referendum i neovisnost Bosne i
Hercegovine. Ali, nakon što su pripadnici srpske vojske napali
neka hrvatska naselja u Hercegovini, a središnja, dominantno
muslimanska, vlast nije reagirala, predstavnici hrvatske političke
elite osnovali su u sklopu Republike Bosne i
Hercegovine Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosnu, kao privremeno
tijelo vlasti.59 U kolovozu 1993. Zajednica je pretvorena
u Republiku s istim imenom. Sporazumom u američkom gradu
Daytonu postignut je dogovor o prestanku rata i novom ustroju
nekadašnje Republike Bosne i Hercegovine. Ona je podijeljena
na Republiku Srpsku, kao srpski nacionalni entitet i
Federaciju Bosne i Hercegovine u kojoj suverenitet i vlast
dijele Hrvati i Bošnjaci. Federacija BiH podijeljena je na deset
županija (kantona). Prema Ustavu FBiH imena kantona dana
su prema «gradovima sjedištima kantonalnih vlasti ili po
regionalno-zemljopisnim karakteristikama».60 Tri županije
(kantona) imaju u nazivu ime Hercegovine. Od toga dvije
samo Hercegovine bez Bosne (Zapadnohercegovačka i
Hercegovačko-neretvanska), te jedna i Hercegovine i Bosne
(Herceg-bosanska). Dok dvije imaju ime Bosne bez
Hercegovine (Središnja Bosna i Bosansko-podrinjska). Ostale
županije (kantoni) nose imena po gradovima ili rijekama.61
Hrvati čine većinsko stanovništvo u sve tri županije koje nose
ili sadrže ime Hercegovine i ono je sačuvano njihovom političkom
voljom.
Prenosimo:

Originalni znanstveni tekst. Autor dr. Ivica Lučić

National security and the future Vol.6 No.3-4. (01.09.2005.)

Podaci o autoru na kraju teksta.
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #