Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

22.05.2008., četvrtak

Herceg Stipan Vukčić Kosača



Herceg Stipan Vukčić Kosača umro je u Novom 22. svibnja
1466.23 Njegova kći Katarina, bosanska kraljica, žena kralja
Tomaša i pomajka kralja Stjepana Tomaševića, uspjela je
izbjeći preko Dubrovnika u Rim, gdje je umrla 25. listopada
1478.24 Hercegov najstariji sin Vladislav sklonio se u Slavoniju
u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo, gdje je za sebe i svoje
potomke, od kralja Matijaša dobio posjede u Križevačkoj i
Vukovarskoj županiji. Umro je početkom 1489. Vladislavov sin
Petar Balša dobivao je tijekom 1497. od Dubrovčana novce
na ime prihoda s imanja na dubrovačkom teritoriju. Njegov
potpis nalazi se sedmi u ispravi koju je plemstvo (63 plemića)
Dalmacije Hrvatske i Slavonije izdalo u ožujku 1492. Tri
godine kasnije Balša je kraljevim nalogom upućen opskrbiti
namirnicama hrvatsko-ugarsku posadu u Jajcu, a početkom
XVI. stoljeća zabilježeni su njegovi vojni pothvati protiv Turaka
kod Kamengrada i Knina. Balša je 1498. dobio i mletačko
plemstvo. Umro je oko 1515., a iza njega ostali su sinovi:
Matija i Vladislav. Matija je imao sina Nikolu, koji je napustio
Slavoniju i preselio na imanja svojih ujaka Jakšića u Čanadskoj
županiji. Nikola je imao sinove: Juru, Stipana i Pavla.
Dubrovčani su 1605. isplatili Vladislavovim potomcima prihode
s njihovih imanja, nakon čega se više ne spominju u
povijesnim vrelima.25

Hercegov mlađi sin Vlatko sklonio se nakon pada Novog
1482. na otok Rab, gdje je ubrzo, nekako kada i stariji brat
malo prije ožujka 1489. i umro.26 Vlatko je imao tri sina, ali u
vrelima se imenom spominje samo Ivan, koji je 1505. uvršten
u mletačko plemstvo. Ivan je umro 1538., a iza njega ostala su
tri sina: Vlatko, Stipan i Feranta. U ljeto 1551. Vlatko je boravio
u Carigradu, odakle je preko Bugarske i Srbije došao u
Dubrovnik. U Carigradu je pokušao raščistiti nesuglasice sa
svojom rođakom kćerju Ahmed-paše 40 Hercegovića. Spor se
vodio zbog vinograda i kuće na dubrovačkom teritoriju. Ona je
obavijestila sultana da je iz Mletaka došao «sin sinovca njezina
oca, nevjernik po imenu Vlatko». Vlatko je 1570. došao u
Kotor s namjerom osloboditi Hercegovinu od Turaka.
Sudjelovao je u nekoliko bitaka, ali nije dobio dostatnu
podršku za ostvarenje svog nauma. Vlatko je zadnji put
spomenut u povijesnim izvorima 1591., a već 1596.
Dubrovčani su isplatili prihode na imanja njegovim sinovima:
Ivanu, Alfonsu i Horaciju. Ivan je 1598. došao u sukob s mletačkim
vlastima, a koliki je bio ugled Kosača u kršćanskom
svijetu pokazuje i činjenica da se za njega tada zauzeo i Papa.
Ivan je umro oko 1602. Kosačama su 1624. isplaćeni zadnji
novci na ime prihoda od njihovih imanja iz Dubrovnika, a
Ivanov sin Vlatko umro je između 1637. i 1646.27

Najmlađi sin Hercega Stipana, istoga imena Stipan,
prešao je kao turski talac 1474. na islam. Prozvali su ga
Ahmed Hercegzade (hercegov sin). Dubrovčani su mu 1495.
isplatili 10.000 dukata na ime očeve zaostavštine i prihoda.
Nastavili su plaćati dohodak «s imanja u Hercegovini» barem
do 1513., o čemu su sačuvani dokumenti. U ožujku 1497.
Ahmed je prvi put postao veliki vezir Otomanskog Carstva,
što je bio još pet puta. Nakon više uspona i padova u karijeri
ubijen je ljeti 1517. u Kairu, gdje je bio na funkciji Kair-bega.
Imao je tri sina i tri kćeri. Ostala su sačuvana imena dvojice
sinova: Alija i Mustafe i kćeri, kojoj je otac dao znakovito ime
Huma. Jedna Ahmedova kćer, kojoj nije ostalo upamćeno ime,
živjela je neko vrijeme u Mostaru, kao sandžak-begovica
Hercegovine. Dubrovčani su nastavili isplaćivati prihode
Ahmedovim nasljednicima do 1585., kada su umrli njegovi
zadnji potomci, koji nisu ostavili nasljednika.28

Prenosimo:

Originalni znanstveni tekst. Autor dr. Ivica Lučić

National security and the future Vol.6 No.3-4. (01.09.2005.)

Podaci o autoru na kraju teksta.

- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #