Herceg Stipan Vukčić Kosača umro je u Novom 22. svibnja
1466.23 Njegova kći Katarina, bosanska kraljica, žena kralja
Tomaša i pomajka kralja Stjepana Tomaševića, uspjela je
izbjeći preko Dubrovnika u Rim, gdje je umrla 25. listopada
1478.24 Hercegov najstariji sin Vladislav sklonio se u Slavoniju
u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo, gdje je za sebe i svoje
potomke, od kralja Matijaša dobio posjede u Križevačkoj i
Vukovarskoj županiji. Umro je početkom 1489. Vladislavov sin
Petar Balša dobivao je tijekom 1497. od Dubrovčana novce
na ime prihoda s imanja na dubrovačkom teritoriju. Njegov
potpis nalazi se sedmi u ispravi koju je plemstvo (63 plemića)
Dalmacije Hrvatske i Slavonije izdalo u ožujku 1492. Tri
godine kasnije Balša je kraljevim nalogom upućen opskrbiti
namirnicama hrvatsko-ugarsku posadu u Jajcu, a početkom
XVI. stoljeća zabilježeni su njegovi vojni pothvati protiv Turaka
kod Kamengrada i Knina. Balša je 1498. dobio i mletačko
plemstvo. Umro je oko 1515., a iza njega ostali su sinovi:
Matija i Vladislav. Matija je imao sina Nikolu, koji je napustio
Slavoniju i preselio na imanja svojih ujaka Jakšića u Čanadskoj
županiji. Nikola je imao sinove: Juru, Stipana i Pavla.
Dubrovčani su 1605. isplatili Vladislavovim potomcima prihode
s njihovih imanja, nakon čega se više ne spominju u
povijesnim vrelima.25
Hercegov mlađi sin Vlatko sklonio se nakon pada Novog
1482. na otok Rab, gdje je ubrzo, nekako kada i stariji brat
malo prije ožujka 1489. i umro.26 Vlatko je imao tri sina, ali u
vrelima se imenom spominje samo Ivan, koji je 1505. uvršten
u mletačko plemstvo. Ivan je umro 1538., a iza njega ostala su
tri sina: Vlatko, Stipan i Feranta. U ljeto 1551. Vlatko je boravio
u Carigradu, odakle je preko Bugarske i Srbije došao u
Dubrovnik. U Carigradu je pokušao raščistiti nesuglasice sa
svojom rođakom kćerju Ahmed-paše 40 Hercegovića. Spor se
vodio zbog vinograda i kuće na dubrovačkom teritoriju. Ona je
obavijestila sultana da je iz Mletaka došao «sin sinovca njezina
oca, nevjernik po imenu Vlatko». Vlatko je 1570. došao u
Kotor s namjerom osloboditi Hercegovinu od Turaka.
Sudjelovao je u nekoliko bitaka, ali nije dobio dostatnu
podršku za ostvarenje svog nauma. Vlatko je zadnji put
spomenut u povijesnim izvorima 1591., a već 1596.
Dubrovčani su isplatili prihode na imanja njegovim sinovima:
Ivanu, Alfonsu i Horaciju. Ivan je 1598. došao u sukob s mletačkim
vlastima, a koliki je bio ugled Kosača u kršćanskom
svijetu pokazuje i činjenica da se za njega tada zauzeo i Papa.
Ivan je umro oko 1602. Kosačama su 1624. isplaćeni zadnji
novci na ime prihoda od njihovih imanja iz Dubrovnika, a
Ivanov sin Vlatko umro je između 1637. i 1646.27
Najmlađi sin Hercega Stipana, istoga imena Stipan,
prešao je kao turski talac 1474. na islam. Prozvali su ga
Ahmed Hercegzade (hercegov sin). Dubrovčani su mu 1495.
isplatili 10.000 dukata na ime očeve zaostavštine i prihoda.
Nastavili su plaćati dohodak «s imanja u Hercegovini» barem
do 1513., o čemu su sačuvani dokumenti. U ožujku 1497.
Ahmed je prvi put postao veliki vezir Otomanskog Carstva,
što je bio još pet puta. Nakon više uspona i padova u karijeri
ubijen je ljeti 1517. u Kairu, gdje je bio na funkciji Kair-bega.
Imao je tri sina i tri kćeri. Ostala su sačuvana imena dvojice
sinova: Alija i Mustafe i kćeri, kojoj je otac dao znakovito ime
Huma. Jedna Ahmedova kćer, kojoj nije ostalo upamćeno ime,
živjela je neko vrijeme u Mostaru, kao sandžak-begovica
Hercegovine. Dubrovčani su nastavili isplaćivati prihode
Ahmedovim nasljednicima do 1585., kada su umrli njegovi
zadnji potomci, koji nisu ostavili nasljednika.28
Prenosimo:
Originalni znanstveni tekst. Autor dr. Ivica Lučić
National security and the future Vol.6 No.3-4. (01.09.2005.)
Podaci o autoru na kraju teksta.
Post je objavljen 22.05.2008. u 07:00 sati.