Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

13.05.2008., utorak

Izručenja zarobljenika s bleiburškog polja i okolice u svibnju 1945. XIII.


Ovo stajalište
samo potvrđuje odluku od 3. svibnja, prema kojoj je sve osobe jugoslavenske
nacionalnosti pod britanskom nadležnošću trebalo razoružati i smjestiti
u izbjegličke logore. O njihovoj prisilnoj repatrijaciji nije bilo govora, čak niti
prema sporazumu iz Jalte.
Prema izloženome, u razdoblju od 14. do 16. svibnja pojavila se opasnost
od najezde velikog broja Hrvata koji bi uz prisutnost jedinica JA predstavljali
opterećenje za 5. korpus. Zalihe koje su posjedovali ne bi bile dovoljne za
zbrinjavanje tolikog broja izbjeglica, pa Tolstoy zaključuje da se nije “mogla
poklanjati pretjerana pozornost takvim sitnicama”. S obzirom na to, Alexander
je odobrio izručenja (kojih su pošteđeni četnici, vjerojatno oni koji su se nalazili
u Palmanovi), no kada je opasnost prošla poništio je Robertsonovu uputu
od 14. svibnja te naredio da niti jedan Jugoslaven ubuduće ne bude izručen.
Ovakvu “pozadinsku” situaciju, koja čini sastavni i vrlo važan dio slike, emigrantska
literatura ne spominje. Postavlja se pitanje je li to zbog činjenice da
im takav prikaz ne bi išao u prilog ili zato jer “običnom čovjeku”, čiji memoari
su nam dostupni, koji strahuje za svoj život, nikakva politička pozadina ne
može biti utjeha.
Veliko mnoštvo vojnika i civila okupljenih na Bleiburškom polju, 15. svibnja
1945., očekivalo je vijesti od svojih vojnih i civilnih predstavnika, koji su pregovarali
s Britancima. Prema navodima, već oko podneva polje su nadlijetali
zrakoplovi, a saveznički tenkovi su zatvorili prilaz Bleiburgu.62 Oko četiri sata
pročula se vijest o bezuvjetnoj kapitulaciji, te je stigla naredba da se poskidaju
nacionalne zastave i na njihova mjesta da se istaknu bijele zastave i pripremi
oružje za predaju.63 “Osim toga su se već i partizani približavali i pojavljivali
na samom polju.”64 U pomalo kaotičnom stanju jedan dio vojske uništavao je
oružje i vozila, drugi su se organizirani u manjim skupinama pokušali probiti
preko Karavanki, dok su treći planirali povratak u domovinu.65 Svaka odluka
i odgovornost bila je osobna, vojničke prisege su razvrgnute i svatko je tražio
spas. Danijel Crljen navodi: “Nema jasne predočbe o tome, što treba učiniti.
Usprkos mnoštvu, koje nas okružuje, čini mi se, da se svatko osjeća sam, pritisnut
o zid i suočen s propašću, upućen na svoje misli i odluke. (…) Neki su
mišljenja, da treba izvršiti organiziranu predaju, koja bi nam osigurala zaštitu
medjunarodnog prava. Drugi smatraju, da nas od partizanskih zločina ne će
ništa zaštititi, kao ni do tada. Prvi na to uzvraćaju, da će se Englezi zacijelo brinuti
za sudbinu onih, koje oni sami izručuju, dok će bjegunci, nakon predaje,
biti sasvim sigurno stavljeni izvan zakona.”66




62 Ante LJERKIĆ, “Od Ivan Planine do Bleiburga – dokumenti o povlačenju hrvatske vojske
1945. godine”, Drina (Madrid), br. 2, 1963., 98.-99.; John Ivan PRCELA, Dražen ŽIVIĆ, Hrvatski
holokaust– dokumenti i svjedočanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji, Zagreb 2001., 2005.,
201.
63 J. I. PRCELA, D. ŽIVIĆ, Hrvatski holokaust, 202.
64 Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, 319.
65 J. I. PRCELA, D. ŽIVIĆ, Hrvatski holokaust, 209.
66 Danijel CRLJEN, “Bleiburg”, Hrvatska revija, sv. 2.-4., god. XVI, Paris, prosinac 1966., 293.-


Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest

Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #