Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

10.05.2008., subota

Izručenja zarobljenika s bleiburškog polja i okolice u svibnju 1945. X.


Bio je to, naprotiv, komad papira ispisan pisaćim
strojem, bez ikakvih indikacija odakle potječe – ne samo što nije nosio Titov potpis
nego se čak ni formalno nije radilo o pravom naređenju.”41 Ovaj dokument
nije objavljen u zbornicima dokumenata JA, koji su inače, čini se, prilično točni
i potpuni. Jedinu dostupnu verziju pronalazimo u zapovijedi koju je 29. travnja
III. armija uputila Štabu XVI. divizije, s obzirom na to da se naredba od 6. prosinca
1944.42 ne provodi u potpunosti, te je ponovno zatraženo da se sa zarobljenicima
treba postupati po međunarodnom pravu, dok će se za svako odstupanje
s odgovornim licima “najstrožije postupati”.43 S obzirom na dokumente kojima
raspolažemo, teško je potvrditi bilo čije stajalište, pa će ovo pitanje ostati i dalje
otvoreno za daljnje interpretacije.
U cjelokupnim događanjima nezaobilazna je i uloga feldmaršala Alexandera,
čiju odgovornost Tolstoy konstantno svodi na najmanju moguću mjeru
te svako njegovo djelovanje opravdava činjenicom da je feldmaršal pogrešno
obaviješten o nadolazećem mnoštvu koje se već predalo Britancima. Stoga, 15.
svibnja šalje poruku Osmoj armiji prema kojoj se “oko 200.000 Jugoslavena
koji su služili njemačkim oružanim snagama predalo u njegove ruke. Htjeli
bismo ih odmah vratiti snagama maršala Tita. Bili bismo zahvalni kada bi se
maršal J. Broz Tito složio da svojim zapovjednicima naredi njihov prihvat i da
u suradnji s glavnim zapovjednikom 5. korpusa ustanovi veličinu kontingenta
i mjesto na austrijskoj granici južno od Klagenfurta radi njihova povratka u
Jugoslaviju”.44 Kabinet maršala Jugoslavije je odgovorio: “Maršal se slaže u potpunosti
sa prijedlogom feldmaršala g. Aleksandera i izražava mu zahvalnost.
Napred pomenutih 200.000 preuzeće Štab III armije kome su izdate potrebne
instrukcije.45 Slobodni smo Vas umoliti, da nas obavijestite, gde bi se sastala
komisija za prijem zarobljenika sa delegatima određenim od feldmaršala g.
Aleksandera za primopredaju.”46

41 N. TOLSTOY, “Povijest pred sudom”, Start (Zagreb), 6. siječanj 1990., 51.
42 Spomenuta naredba datirana s 5. prosincem 1944. objavljena je u J. B. TITO, Sabrana djela
25, (ur. Pero Damjanović), Beograd 1982., 82.
43 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti, (prir.
Zdravko Dizdar, Vladimir Geiger, Milan Pojić i Mate Rupić), Slavonski Brod 2005., 100.
44 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 111. Upravo ovu naredbu navodi D. Bekić kada govori o
britanskoj odgovornosti za izručenja, te ne spominje “nikakvu krivu obaviještenost”; Vidjeti: D.
BEKIĆ, “‘Slučaj Bleiburg’: nova istraživanja, nova iskušenja”, 205.
45 Prema instrukciji od 17. svibnja 1945.: “Odredite i uputite i odredite (!) odmah komisiju
od pet članova koji će primite (!) te zarobljenike od Savezničke komande. Članove komisije
odrediti od odabranih oficira.” Vidjeti: Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj
1944. – 1946., 115.
46 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946., 116.; Vidjeti i: N.
TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 111.; Ivo OMRČANIN, Holocaust of Croatians, Washington 1986.,
72.; “Tri dokumenta o Bleiburgu sve kažu i traže istragu”, Nova Hrvatska (London), br. 9, 1984.,
6.-7.; Nova Hrvatska (izdanje za domovinu), (London), br. 9, 6.-20. V. 1984., 11.



Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest

Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #