Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

08.05.2008., četvrtak

Izručenja zarobljenika s bleiburškog polja i okolice u svibnju 1945. VIII.


Za ovakve zaključke nisudostupni svi dokumenti, pa bi
ovakvo stanje predstavljalo, čini se, tek jednu od mogućnosti.
Sljedeći dan Macmillan je održao sastanak s generalom Robertsonom, Alexanderovim
izvršnim administrativnim časnikom. Iako ga Macmillanovi dnevnici
ne spominju, postoji dopis koji je 14. svibnja otposlao Alexander C. Kirk
(američki politički savjetnik pri AFHQ-u) i prema njemu general Robertson
traži suglasnost Washingtona “da zapovjedniku britanske Osme armije pošalje
brzojav koji ga ovlašćuje da 28.000 Kozaka, uključujući žene i djecu, izruči
maršalu Tolbuhinu, te koji mu nalaže da veliki broj otpadničkih jugoslavenskih
trupa, izuzev četnika, izruči jugoslavenskim partizanima”.31 Prema izjavi
generala Robertsona, “takav je postupak preporučio Macmillan, koji je jučer
razgovarao sa zapovjednikom Osme armije. Na pitanje jesu li Rusi zatražili da
se ti Kozaci izruče Robertson je odgovorio odrično i dodao ‘ali vjerojatno će
to uskoro učiniti.’ Generala Robertsona pitali smo također i kakvu definiciju
‘četnika’ predlaže, ali je o tome imao vrlo neodređeno mišljenje. (…) Glavni
administrativni oficir izrazio je razočaranje zbog toga što se, kako se čini, u
toj točki ne slažemo s njim dodavši da je suočen s teškim administrativnim
problemom jer ima na brizi stotine tisuća njemačkih ratnih zarobljenika, te
da se trenutno ne može baviti time tko hoće, a tko neće biti izručen Rusima i
partizanima i strijeljan. Rekao je da taj brzojav mora poslati unatoč našoj nesuglasnosti”.
32 Joseph Grew (vršitelj dužnosti državnog sekretara SAD-a) odgovorio
je da podržava Kirkovo stajalište “kojim odričete suglasnost Robertsonovom
brzojavu, pa Vas molimo da obavijestite SAC [vrhovnog zapovjednika
savezničkih snaga] o našem čvrstom uvjerenju da se takvo planirano
kršenje dogovorene anglo-američke politike ne može opravdavati administrativnom
svrsishodnošću”.33 Ove dokumente, kao ni općenito stajalište SAD-a “Cowgillov
izvještaj” uopće ne spominje, pokušavajući prikriti očito neslaganje pri
donošenju odluka.34
Prema Tolstoyu, upravo to neslaganje između SAD-a i britanskih političkih
savjetnika potaknulo je Robertsona da se obrati Macmillanu. Prema svemu,
14. svibnja Robertson je uputio naredbu Osmoj armiji, u kojoj se kaže: “Sve
Ruse treba izručiti sovjetskim snagama na dogovorenom mjestu koje ćete utvrditi
na lokalnom dogovoru s glavnim štabom maršala Tolbuhina.”
31 Isto, 85.
32 Isto, 86.; Vidjeti i: N. TOLSTOY, “Blajburški pokolj”, 58.-59.
33 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 115.
34 D. BEKIĆ, “‘Slučaj Bleiburg’: nova istraživanja, nova iskušenja”, 212.-213.


Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest

Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #