Za ovakve zaključke nisudostupni svi dokumenti, pa bi
ovakvo stanje predstavljalo, čini se, tek jednu od mogućnosti.
Sljedeći dan Macmillan je održao sastanak s generalom Robertsonom, Alexanderovim
izvršnim administrativnim časnikom. Iako ga Macmillanovi dnevnici
ne spominju, postoji dopis koji je 14. svibnja otposlao Alexander C. Kirk
(američki politički savjetnik pri AFHQ-u) i prema njemu general Robertson
traži suglasnost Washingtona “da zapovjedniku britanske Osme armije pošalje
brzojav koji ga ovlašćuje da 28.000 Kozaka, uključujući žene i djecu, izruči
maršalu Tolbuhinu, te koji mu nalaže da veliki broj otpadničkih jugoslavenskih
trupa, izuzev četnika, izruči jugoslavenskim partizanima”.31 Prema izjavi
generala Robertsona, “takav je postupak preporučio Macmillan, koji je jučer
razgovarao sa zapovjednikom Osme armije. Na pitanje jesu li Rusi zatražili da
se ti Kozaci izruče Robertson je odgovorio odrično i dodao ‘ali vjerojatno će
to uskoro učiniti.’ Generala Robertsona pitali smo također i kakvu definiciju
‘četnika’ predlaže, ali je o tome imao vrlo neodređeno mišljenje. (…) Glavni
administrativni oficir izrazio je razočaranje zbog toga što se, kako se čini, u
toj točki ne slažemo s njim dodavši da je suočen s teškim administrativnim
problemom jer ima na brizi stotine tisuća njemačkih ratnih zarobljenika, te
da se trenutno ne može baviti time tko hoće, a tko neće biti izručen Rusima i
partizanima i strijeljan. Rekao je da taj brzojav mora poslati unatoč našoj nesuglasnosti”.
32 Joseph Grew (vršitelj dužnosti državnog sekretara SAD-a) odgovorio
je da podržava Kirkovo stajalište “kojim odričete suglasnost Robertsonovom
brzojavu, pa Vas molimo da obavijestite SAC [vrhovnog zapovjednika
savezničkih snaga] o našem čvrstom uvjerenju da se takvo planirano
kršenje dogovorene anglo-američke politike ne može opravdavati administrativnom
svrsishodnošću”.33 Ove dokumente, kao ni općenito stajalište SAD-a “Cowgillov
izvještaj” uopće ne spominje, pokušavajući prikriti očito neslaganje pri
donošenju odluka.34
Prema Tolstoyu, upravo to neslaganje između SAD-a i britanskih političkih
savjetnika potaknulo je Robertsona da se obrati Macmillanu. Prema svemu,
14. svibnja Robertson je uputio naredbu Osmoj armiji, u kojoj se kaže: “Sve
Ruse treba izručiti sovjetskim snagama na dogovorenom mjestu koje ćete utvrditi
na lokalnom dogovoru s glavnim štabom maršala Tolbuhina.”
31 Isto, 85.
32 Isto, 86.; Vidjeti i: N. TOLSTOY, “Blajburški pokolj”, 58.-59.
33 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 115.
34 D. BEKIĆ, “‘Slučaj Bleiburg’: nova istraživanja, nova iskušenja”, 212.-213.
Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest
Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Post je objavljen 08.05.2008. u 07:00 sati.