Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

05.05.2008., ponedjeljak

Izručenja zarobljenika s bleiburškog polja i okolice u svibnju 1945. V.


Generali Charles Keightley i John Harding bili su pristalice vojnih akcija protiv JA, dok
se Alexander pozivao na rješenje problema na “najvišoj razini”. Već 10. svibnja
Winston Churchill zatražio je da se jugoslavenske jedinice povuku iz Koruške,
15 što je potvrdio i Alexander, 11. svibnja u pismu maršalu J. Brozu Titu
navodeći: “Jugoslavenske snage u Štajerskoj i Koruškoj mogu samo zamrsiti
situaciju i učiniti moj zadatak težim.”16 S toga ne čudi prilično cinično stajalište
J. M. Addisa, prema kojem “ne bi bilo loše ukoliko bi se stvari razvijale tako
da ustaške i belogardističke sile svojim otporom na kratko zadrže Tita, recimo
oko Ljubljane i Zagreba, kako bi savezničke sile iz Italije mogle relativno lako
okupirati Julijsku krajinu i Korušku”.17
Čini se da je pristizanje velikog broja vojske i civila na Korušku u samoj završnici
rata predstavljalo veliko opterećenje koje se nastojalo što prije riješiti pa
je tako 3. svibnja Osma britanska armija izdala operativnu naredbu br. 1465.:
“Četnici, Mihailovićeve trupe, i drugi disidenti Jugosloveni, biće smatrani kao
predato osoblje i sa njima će se postupati shodno tome. O krajnjem raspolaganju
sa ovim osobljem odlučiće se na nivou vlada.”18 Britanski pregovarač
na Bleiburgu
P. T. D. Scott u svojim sjećanjima navodi: “Koliko sam ja mogao
vidjeti, u slijedeća 24 sata, sve pripreme vezane uz predaju i evakuaciju, Jugoslavenska
vojska izvršila je brzo i učinkovito.”19 Brzina je bila ključni čimbenik,
kako za Britance, tako i za pripadnike JA. No, zanimljivo je kako su opisujući
stanje na terenu britanski oficiri izjavili “da su im oni dani nakon svršetka rata
bili gori nego same borbe. Morali su se suočavati s problemima s kakvima vojnici
obično nemaju posla (…).”20 Dodaje kako odluka o repatrijaciji “Jugoslavena”
nije donesena u Jalti, već “na temelju razvitka događaja, no sigurno da je
bila načinjena razlika između četnika i ustaša”. Donesena odluka, kako navodi,
bila je političke naravi, te časnici nisu bili previše upućeni.
Kako su stvari, kao što znamo, kasnije krenule drukčijim tijekom, ova problematika
privukla je pažnju nekih istraživača koji su pokušali uz rijetke
dostupne dokumente popuniti praznine i rekonstruirati pravu sliku o izručenjima.

15 D. BIBER, “Britansko – jugoslovanski nesporazumi okrog Koroške 1944 – 1945”, 481.
16 Petar S. BRAJOVIĆ, Konačno oslobođenje (Sjećanja i obrade), Zagreb 1983., 583., 595.-
612.; D. BIBER, “Međunarodni položaj Jugoslavije u poslednjoj godini drugog svetskog rata”,
Za pobedu i slobodu – Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije (učesnici govore), (gl. ur. Ivo
Matović), Beograd 1986., 835.
17 D. BIBER, “Britansko – jugoslovanski nesporazumi okrog Koroške 1944 – 1945”, 479.; O
razmjericama oko Julijske krajine i Koruške vidjeti i: Josip JURČEVIĆ, Bleiburg: jugoslavenski
poratni zločini nad Hrvatima, Zagreb 2005., 222.-235.
18 Staniša R. VLAHOVIĆ, Zbornik dokumenata iz britanske arhive. Anglo – Jugoslavenski
odnosi 1941. - 1948., Birmingham 1985., 352.
19 Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, (ur. Vinko Nikolić), Zagreb 1993., 405.
20 Nicholas Bethel , “Zašto su Englezi izručili zarobljenike”, Nova Hrvatska, (London),
god. XVII., br. 9, 19. svibnja 1975., 12.-14.; Vidjeti i: Borivoje M. KARAPANDŽIĆ, Jugoslovensko
krvavo proleće 1945. Titovi Katini i Gulazi, Kleveland 1976., Beograd 1990., 232.-237.



Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest

Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #