Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

04.05.2008., nedjelja

Izručenja zarobljenika s bleiburškog polja i okolice u svibnju 1945. IV.


Prema, u javnosti poznatijem
“Cowgillovom izvještaju”, važan trenutak predstavlja već 19.travnja
1945. kada Harold Macmillan, (ministar-rezident britanske vlade pri
Savezničkom zapovjedništvu za Sredozemlje, politički savjetnik feldmaršala
Harolda Alexandera) javlja ministru vanjskih poslova Sir Anthonyju Edenu
da je feldmaršal Alexander jako zabrinut “zbog Titova presizanja na Julijsku
Krajinu”, te da problem treba razriješiti dok je “velika Anglo-američka sila na
raspolaganju”. Na veliki broj “antititovih snaga” koje se povlače iz zemlje upozorio
je 27. travnja i Sir Ralph Skrine Stevenson, britanski veleposlanik u Beogradu.
9 U zabilješci upućenoj Winstonu Churchillu Eden navodi: “Čini se da
će ‘antititovci’ Savezničkom zapovjedništvu ponuditi ‘svoje usluge’, što je ‘vrlo
neugodno’. Ne znam kako bismo mogli opravdati suradnju s tim jedinicama
koje su do sada otvoreno surađivale s Nijemcima [...]’.” Stoga predlaže da se one
razoružaju i smjeste u izbjegličke logore.10 Istu odluku podržali su i Churchill
i SAD. Bez obzira na veliku mogućnost sukoba sa snagama JA, Alexander je
3. svibnja obavijestio 15. armijsku grupu da “ne dolazi u obzir nikakva suradnja
ni pridruživanje kvislinških jedinica iz Jugoslavije savezničkim snagama u
slučaju sukoba”.11 S obzirom na to da je J. Broz Tito odbio povući jedinice iz
Julijske krajine i Trsta,12 odlučeno je da se Titove snage vojnom akcijom izbace
iz spomenute regije. Međutim, provedba tih operacija nije bila moguća jer su
vojni zapovjednici bili uvjereni da savezničke jedinice neće podržati obnovu
borbi protiv donedavnih saveznika. Istovremeno, s obzirom na to da traje rat
na Dalekom istoku, predsjednik Harry Truman nije podržao aktivnosti na Balkanu,
strahujući od Sovjetskog Saveza, kao Titova saveznika.13
Napetost se uskoro proširila i na Korušku pa 4. svibnja britanski veleposlanik
u Beogradu obavještava da je izdana zapovijed o pokretanju 14. divizije prema
Klagenfurtu, što je 7. svibnja potvrdio i glavni Štab savezničkih sila.14 Ovakvo
djelovanje bilo je suprotno odredbama Moskovske deklaracije i dogovoru iz
Jalte, kada je određeno da će se nova austrijsko-jugoslavenska granica formirati
prema onoj iz 1937. godine te da će spomenuto područje biti podijeljeno
na britansku, američku i sovjetsku okupacijsku zonu. Nakon zaoštravanja stanja,
Macmillan je 9. svibnja zatražio savjet od Londona, treba li zatvoriti jugoslavensko-
austrijsku granicu i “izbaciti” pristigle Titove prethodnice.
9 Dušan BIBER, Tito – Churchill. Strogo tajno, Beograd, Zagreb 1981., 512.-513.; K. SPEHNJAK,
Britanski pogled na Hrvatsku 1945. – 1948., 65.-66.

10 D. BEKIĆ, “‘Slučaj Bleiburg’: nova istraživanja, nova iskušenja”, 199.-200.
11 Isto, 200.; K. SPEHNJAK, Britanski pogled na Hrvatsku 1945. – 1948., 62.
12 U depeši upućenoj Štabu IV. armije stoji kako je Alexander opozvao delegate i izjavio “(…)
ta čitava stvar sada prelazi u ruke engleske i američke vlade, a ne vojske”.; J. B. TITO, Sabrana
djela 28, (ur. Pero Damjanović), Beograd 1988., 25.
13 Slobodan NEŠOVIĆ, Diplomatska igra oko Jugoslavije 1944 – 1945, Zagreb 1977., 144.-
148.; D. BEKIĆ, “‘Slučaj Bleiburg’: nova istraživanja, nova iskušenja”, 200.-201.
14 D. BIBER, “Britansko – jugoslovanski nesporazumi okrog Koroške 1944 – 1945”, Zgodovinski
časopis, 32/1978., br. 4, 480.; Vidjeti i: William DEAKIN, “Britanci, Jugoslovani in Avstrija
(1943 – maj 1945), Zgodovinski časopis, 33/1979., br. 1, 121.



Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest

Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #