Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

02.05.2008., petak

Izručenja zarobljenika s bleiburškog polja i okolice u svibnju 1945. II.

Prema odredbama Haaške konvencije i Ženevskih konvencija, čije su potpisnice
bile i Jugoslavija (pozivajući se na međunarodnopravni kontinuitet s Kraljevinom
Jugoslavijom, koja je Ženevskim konvencijama pristupila 20. svibnja
1943.) i NDH (od 20. siječnja 1943.), ratnim se zarobljenicima smatraju svi
vojnici i oficiri zarobljene vojske, kao i pripadnici dobrovoljačkih i policijskih
odreda koji nose oznake pripadnosti vojnoj formaciji te civili koji bi se
uključili u ratni sukob, a poštuju ratne zakone i običaje, kao i civili koji se ne
bore, ali su u sklopu poražene vojne snage. Od trenutka zarobljavanja ratni
su zarobljenici u vlasti neprijateljske sile, a ne jedinica koje su ih zarobile ili
su za njih zadužene (čl. 2.). Zemlja, u čijoj se vlasti nalaze ratni zarobljenici,
mora se brinuti za njihovo uzdržavanje (čl. 4.). Zarobljene osobe zadržavaju
svoja građanska prava i ne smiju biti izložene nasilju i maltretiranju (čl. 3.).
Odredbe jasno govore o transportiranju zarobljenika i njihovu smještanju u
logore. Prema njima, dopušteno je zarobljenike pješice evakuirati u logore, i to
u etapama od 20 kilometara na dan. Zarobljenike treba smjestiti u zgrade ili
barake, koje omogućuju sve higijenske i zdravstvene uvjete. Osim toga, točno
je propisana prehrana te svi ostali uvjeti potrebiti za ljudski odnos prema zarobljenicima.
2 Što se tiče kažnjavanja, određeno je kako vojničke i sudske vlasti
zemlje koja drži ratne zarobljenike mogu kazniti onim mjerama koje su predviđene
za ista djela protiv vojničkih osoba njihove vojske. Ta vojska je dužna,
nakon završetka ratnih operacija, omogućiti povratak ratnih zarobljenika u
domovinu.3 Niti jedne od odredbi spomenutih konvencija ne spominju ima li
država pravo silom vratiti zarobljenike u njihovu domovinu, protivno njihovoj
volji. Činjenica jest da Ženevske konvencije propisuju kako ratne zarobljenike
treba štititi “protiv čina nasilja”, te u svojoj osnovi predstavljaju humani aspekt
u kojem repatrijacija predstavlja pravo, a ne dužnost zarobljenika.4 Kasniji događaji
pokazat će koliko su se uistinu pridržavali tih odredbi i koliko je to rečeno
samo da bi se “zadovoljila forma pred Saveznicima”. No, treba napomenuti
kako su velike nade polagane upravo u Saveznike bile i prilično neutemeljene,
s obzirom na to da je jasno stajalište savezničkih vlada u pogledu kažnjavanja
ratnih zločina potvrđeno već na Moskovskoj konferenciji (19. do 30. listopada
1943.), kada su ministri vanjskih poslova Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i
Sjedinjenih Američkih Država donijeli deklaraciju o odgovornosti zemalja Sila
osovine, za zločine počinjene tijekom rata.
2 Međunarodne konvencije o ratnom pravu i o sigurnosti, (ur. Rade Đukić), Zagreb 1979.,
337.-358.; Boško PETROVIĆ, Međunarodne konvencije o ratnom pravu, Drugo, prerađeno i dopunjeno
izdanje, Zagreb 1992., 398.-424.; Stjepan HEFER, “Izručivanje hrvatske vojske god.
1945. u svjetlu međunarodnog prava”, Hrvatski kalendar, Chicago 1955., 86.-92.
3 Međunarodne konvencije o ratnom pravu i o sigurnosti, 337.-358.; Vidjeti i: Ivan GABELICA,
“Pravna kvalifikacija zločina u Bleiburgu i na križnim putovima”, 50 godina Bleiburga, (Zbornik
radova o Bleiburgu i križnim putovima s trećeg međunarodnog znanstvenog simpozija u
Bleiburgu
14. i 15. svibnja 1995.), (ur. Jozo Marević), Zagreb 1995., 25.-33.
4 Vladan JONČIĆ, Ratni zarobljenici. Međunarodnopravni status, Beograd 2002., 315.-316.



Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest

Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
- 07:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #