23.12.2007., nedjelja
CRKVA JE JOŠ SAMO ZA KOMPLEKSAŠE, LUZERE ILI JE SVE SAMO STVAR NAVIKE…
TAJKUNI
A najbolje je u prvim klupama, tamo su odlikaši. TAJKUNI. Nisam znao šta znači taj izraz kad se pojavio tamo devedestih…Bio sam loš iz biologije pa sam mislio da se radi o nekom ogromnom sisavcu iz dubine japanskog ili kineskog mora. Onda sam shvatio da su to oni tipovi čije su ogromne glave virile kroz krovni otvor zvani šiber.. Vozili su one ružne kockaste genšere i kerili se na domoljubnim zabavama.
Sad su jope u prvim redovima, ali malo su drugačiji. Sve dvometraši, širokih ramena, u elegantnim crnim poslovnim šinjelima..Iznutra otrgli etiketu Boss, kaki bos, davno je to bilo. Pokraj njih blistaju ženice europskog izgleda. Sve je baš puno šarma i fino, dok ne zagangaju prid crkvom onim namazanim usnama, upitaju se, Đes sestro, kako baba Ika…i tako po jugu, od zaseoka do sela, od štaglja do dvorišta..
Muški su, moram priznati, zbilja napredovali..Sve se nekako zaokružili, i genšeri im se zaoblili sad se zvou S klasse. Ni face im nisu više tako ćoškaste. Baš mi prijatelj opisuje jednog i kaže, «fin elegantan, al faca onako naija se»..Mislim kako naija se, pa dok je ministriro bio suh mršav, čega se naija? Nije valjda hostije, ko ni Mamić ne čitam recepte, al kažu da je to beskvasni kruh..
I eto to je to, blagoslovljeni na zemlji, blaženi u Nebu, sveca original trefili..Zato triba ić u crkvu. Ali, kad razmisliš o tom rvatskom snu i prvobitnoj akumulaciji kapitala, sjetim se odma Glembajevih i onog oca dinastije kako je utuko zlatara u varaždinskoj šumi. Onda ti zapne i ne moš to sažvakat..
FINI STARI SVIJET
Da, normalno da je tu puno penzionera, sredina terena. Ekipa ionako hoda po sahranama i ono «meni je šeset peta i stiže jesen pozna, putuje moje društvo i ja čekam na red…» a mnoge mise manje sliče na gozbe, više na dženaze, pa je to nekako kompatibilno.
Ma penzići su najjača karika. Ima onih koji zbilja sjaje, koji su dušom i tijelom oduvjek tu. Dobro, još se zavuče neki bivši udbaš, više nije po zadatku, sad onako raskajan ko Kristovi carinici, ni oči da bi podigao, zadji red pod korom..A imao bi što i vidjeti..One jadnike kojima je Bog uvije bio prvi, ali draga i državna služba, pa sad inspirirani naglom slobodm duha usred katedrala uzdižu molitve uz inat i usprkos ex udbašima u petoj koloni..
BAKE INVENTARKE
Da one su uvijek tu. Uvijek na istom mjestu u istoj pozi, ko neki hologram, al nisu baš prozirne. One imaju svoje lože i to je tako Bog odredio, i to je samo njihovo mjesto dok ih On ne rastavi. Lako je uočljivo. Ima puno dodatne opreme..Podmeteč za guzu, za krsta, prostirka za koljena. Tu su i kukice i aufengeri, za tašnicu, šeširić, za vrećicu s kišobranom. Al pazi ako stanš između nje i prozora negdje za ljetne sparine, pa ti odjednom sjevne suluda ideja da otvoriš prozor. Prvo lagano upre u te štapom i šarmantno okrene usne u one vratolomne poze bez gebisa, oči vajd open..E, ako kao nisi skužio i opet ti pomahnitano za kvaku, pazi kad sjevne preko leđa drška kišobrana ili kakav štap. Pa šta si lud, da promaja tuče po krstima. Ima nji dve tri, jedna uz drugu, face šalju iste signale sinhronizirane u bekapu. Ti si nama došo ovde luftat, balavac bezobrazni..
KALENDARSKI TIPOVI
Oni su uglavnom celebritiji i POJAVE, se na blagdane, godišnjaci, polugodišnjaci, kvartalci..Oni su tu da nam pokažu put..To su one mise kad se TV kamera raskreči kroz srednju lađu. Sjaje svojim primjerima, ušetaju jednom godišnje kako bi mi ustrajali.. Ozare radosnog župnika koji ih posebno pozdravlja..Nose i oni svoje križeve, unikatne sjajne preko dekoltea, ili muški one kapitalne lančine..Sakralni reljef sjaji ispod utegnute rolke mlađeg brata. Križina ko da ju iščupo s križnog puta. Jedna misa godišnje, pametnom dosta.
FINE CURE
To su one od bake primile viru. Domestice vulagaris, što bi reko Pervan, obične domaće. Ni pametna ni glupa. Normalna. Sluša doma. Rekla mudra baka, aj ti ćerce prvo na misu, onda s kolegicama. Ako ideš nediljom odma u birtiju reće vidi kafićarka, ko će te tit. Čim odzvoni podne ustaj pa doma, završit juhu. Nemoj ko one gotovanke, ostaju u birtiji nediljom do dva. Kafićare, pućkaju cigaretline dok ima matere doma kuhaju nedjeljni ručak. Kako ih nije stid onih muških.
SVE U SVEMU NEMA GUŽVE NA TERENU
Kolko je nas promijenilo pašoš u putovnicu i legaliziralo svoje kršćanstvo, miijuni. Ipak, crkve su zapravo prazne. Ima u mom selu neki gazda zovu ga Patričar. Kažu da je prvu lovu namlatio praveći i prodavajući krunice (patrice). Kaki je to sad gazda kad uđe u birtiju ona se utiša, a kažu i u čaršiji stariji ljudi nekako ime mu potiho izgovaraju.
Pa di su sve te silne krunice. Bojim se da s mnogima nitko nije ni otajstvo Gospi izgovorio. Pao i Patričaru poso ima tome dugo. Švabo ko švabo, sjetio se pa sad mečke i golfove za rvatsko tržište u seriji isporučuju s krunicom oko špigla.
Pričo mi prijatelj bio ko neki prognanik u Njemačkoj. Pokupio malu poslije kroatiše mese, dao mu otac mečku. Sjeda mala i pita u brk Jes ti Hrvat. Zbunjeno ovaj, Jesam, naravno. Ma nis ti Hrvat. Kako nisam, pa šta sam onda. A di ti je krunica. Šta di mi je... Pa pod špiglom, mi svi Hrvati imamo krunice, tako se zna šta si ovdi u Nimačkoj, diže mala glas. (prije su imali potkovu na kileru, al to su bili jugani). Ne znam, pa nemam.. Kako nemaš krunicu, sad već ona histerično i sumnjičavo…Zamuckuje moj prijatelj Pa ne znam..eto ja nemam..ne znam.. i u priči njemu niđe veze..
Da, čovjek se pita kakav je to Hrvat, kakav katolik.
Eto to je Sveti otac htio reći u poslanici SPE SALVI nama rvatima. Nije nas samo špoto, slijedi nastavak s pozitivnim primjerima..
tomislav smital, prosinac 2007.
Prenosim:Palotinci
|
- 07:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
HRVATI.COM">
