From Iz pismohrane Glasa Koncila
»USTAŠKI POKOLJ U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U GLINI« - POVIJESNI DOGAĐAJ ILI MIT?
Piše: Tomislav Vuković
Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj (jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati u vjerodostojnost bilo kojega dijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Međutim, ozbiljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, do sada nepoznata otkrića, koja donosimo u ovom feljtonu, dovode pod upitnik mnoge dosadašnje tvrdnje i ocjene.
Manipulacije Žužekovim svjedočenjem
Rimokatolički župnik u Glini Franc Žužek u cijelome svom iskazu Okružnoj komisiji za ratne zločine ne daje ni naslutiti da se zločin dogodio u glinskoj crkvi, nego upravo suprotno: on izričito tvrdi da se dogodio izvan Gline.
Vjerodostojnost zapisnika Okružne komisije za utvrđivanje zločina Banije ozbiljno dovode pod upitnik i Žužekove godine. Naime, teško je pomisliti da je Žužek doista potpisao dokument (vlastitu izjavu) u kojemu su one potpuno krivo navedene.
Imajući u vidu cijeli Žužekov iskaz, s razlogom bi se moglo posumnjati je li ga on uopće i dao u obliku kakvim ga je predstavila poslijeratna komisija za utvrđivanje zločina.
Dopis Žužekova nasljednika Franje Juraka o »glinskome zločinu«
Dopis Žužekova nasljednika Franje Juraka o »glinskome zločinu«
Okružnoj komisiji za ratne zločine Okružnoga narodnog odbora Banije iskaz je o »glinskome slučaju« u listopadu g. 1944. dao i onodobni rimokatolički župnik u Glini Franc Žužek. Zapisnik su sastavili predsjednik Okružne komisije Milan Vujičić i tajnik dr. Aleksandar Goldstein. Taj je iskaz Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, kojoj su kao središnjoj ustanovi dostavljani svi dokumenti komisijâ za ratne zločine s »terena«, također koristila u sastavljanju, dosada već više puta spominjanog, Saopćenja br. 33. o pokolju u glinskoj pravoslavnoj crkvi. Dobro je još jednom se podsjetiti da je predsjednik Državne komisije bio dr. Dušan Nedeljković a tajnik dr. Ivan Grgić. Zbog toga su Žužekov iskaz o pokolju u glinskoj pravoslavnoj crkvi brojni znanstvenici kasnije isticali kao »upečatljiv dokaz« za počinjeni zločin (Branimir Stanojević: »Ustaški ministar smrti«, Nova knjiga, Beograd, 1986, str. 80). Stoga je potrebno odmah jasno istaknuti kako je riječ o velikoj i smišljenoj manipulaciji (najvjerojatnije koordiniranoj) Okružne i Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača! Sljedeći razlozi upućuju na takav zaključak.
Nepoželjan odlomak župnika Žužeka
Prvo, Žužek u cijelome svom iskazu Okružnoj komisiji ne daje ni naslutiti da se zločin dogodio u glinskoj crkvi, nego upravo suprotno: on izričito tvrdi da se dogodio izvan Gline. »29. 7. 1944. godine - datum znadem po crkvenim knjigama, jer je toga dana zabilježena smrt Budaka, ustaše, a istoga dana je bio pokolj i kroz grad su voženi kamionima i autobusima Srbi iz okolice Vrginmosta pa su dovedeni u pravoslavnu crkvu iz koje su ih dalje vodili u Hajer (umjesto Hađer, riječ je očito o tiskarskoj pogrešci, op. T. V.) i Prekopu, gdje su ih pobili« (Arhiv Srbije, F 110, br. 1268, Zapisnik br. 1/44 od 10, 11. i 18. listopada 1944, str. 2). Gotovo svi srpski znanstvenici namjerno izostavljaju taj dio Žužekova iskaza jer se on, očito, nikako ne uklapa u njihovu konstrukciju o zločinu u crkvi! Oni uglavnom citiraju samo sljedeći Žužekov odlomak iz iskaza Komisiji za zločine: »Toga dana mene je jedan od zatvorenih Srba zvao u crkvu i ja sam došavši tamo vidio dupkom punu crkvu ljudi, u kojoj je sve zaudaralo, jer su nuždu vršili u crkvi, pa su neki već bili i klonuli od lošeg zraka. Crkveni je namještaj bio razoren, a mnoge stvari već su falile; pa su me tom zgodom strahujući pitali što će se s njima dogoditi. Ne bih mogao reći koliko je ljudi bilo, ali kako je pravoslavna crkva iste veličine kao i rimokatolička, a bila je puna, to mislim da je moglo biti oko 700 ljudi« (Branimir Stanojević: »Ustaški ministar smrti«, Nova knjiga, Beograd, 1986, str. 81).
»Nepoželjna« nadbiskupova intervencija
(Tobožnji) iskaz župnika Franca Žužeka Okružnoj komisiji za istraživanje zločina
Usputno, znakovito je da ni jedan znanstvenik dosad, koji je proučavao glinska zbivanja u g. 1941. nije također smatrao potrebnim citirati ni odmah sljedeći odlomak Žužekova iskaza. U njemu on opisuje svoje nastojanje da se na slobodu puste uhićene Srpkinje: »Sutradan u jutro 30. 7. 41. bile su uhapšene sve Srpkinje koje su se zatekle u gradu i zatvorene u sudu. Tih zatvorenica moglo (je) biti oko 120. Ja sam otišao do ustaškog pukovnika Rolfa - imena mu ne znam - i intervenirao da ih se pusti na slobodu jer su prešli na rimokatoličku vjeru a prema odluci ministra unutarnjih poslova Artukovića da kao takvi uživaju zaštitu. Kada mi je Rolf odgovorio da ih neće pustiti, ja sam telefonski pozvao nadbiskupiju tražeći da (se) intervenira za ove žene, pa su potražili nadbiskupa Stepinca, te mi je rečeno da je isti otišao Poglavniku da intervenira a poslije izvjesnog vremena mi je javljeno da će biti pušteni na slobodu. Doista, pukovnik Rolf došao je k meni i saopćio mi je da je dobio naredbu da ih pusti, te su tako ove žene spašene« (Arhiv Srbije, F 110, br. 1268, Zapisnik br. 1/44 od 10, 11. i 18. listopada 1944, str. 2). Ne treba previše nagađati o razlozima zašto je taj odlomak dugo godina bio nepoželjan znanstvenicima, ali odgovor, sigurno, leži u izravnoj intervenciji nadbiskupa Alojzija Stepinca za uhićene, koja je urodila plodom. To se, očito također, nikako nije uklapalo niti se danas uklapa u temeljne teze protuhrvatske historiografije o ulozi nadbiskupa Stepinca, Katoličke Crkve i općenito katolištva u Drugome svjetskom ratu na ovim prostorima. Iako se mnogima uporaba odrednice s nacionalnim predznakom uz znanstveno istraživanje - »protuhrvatska historiografija« - može činiti pretjeranom, jer bi povijesna znanost općenito uzevši trebala biti iznad svih etničkih, socioloških, političkih, kulturnih, vjerskih i drugih kategorija, u ovome slučaju teško je oteti se takvome dojmu. Nemoguće je, naime, uskladiti s jedne strane želju za utvrđivanje povijesne istine i objektivnost, a s druge strane »metodologiju nepoželjnih odlomaka«!
Komisijino »prilagođivanje« iskaza?
Drugo, vjerodostojnost zapisnika Okružne komisije za utvrđivanje zločina Banije ozbiljno dovode pod upitnik i Žužekove godine. Naime, teško je pomisliti da je Žužek doista potpisao dokument (vlastitu izjavu), u kojemu su one potpuno krivo navedene: »Franc Žužek, župnik crkve sv. Ivana u Glini, 56 god. star, propisno opomenut izjavljuje...« (Arhiv Srbije, F 110, br. 1268, Zapisnik br. 1/44 od 10, 11. i 18. listopada 1944, str. 1). On se rodio u slovenskome mjestu Marolče kod Ljubljane 21. studenoga 1889, što je na temelju crkvenih dokumenata s ostalim njegovim biografskim podacima iscrpno istražio i objavio Ćiril Petešić u knjizi »Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941-1945« (Vjesnikova press agencija - VPA i Globus, Zagreb, 1982). Dakle, 18. listopada 1944, kada tobože potpisuje svoj iskaz pred Okružnom komisijom on ima 54 godine a ne 56! Treće, čudnovato je da nije barem upozorio članove komisije da mu u dokumentu krivo navode prezime: Žižek umjesto Žužek (Arhiv Srbije, F 110, br. 1268, Zapisnik br. 1/44 od 10, 11. i 18. listopada 1944, str. 3). Četvrto, uz prilično neobičnu tvrdnju: »Toga dana mene je jedan od zatvorenih Srba zvao u crkvu« (isto, str. 2), nije posve jasno zašto je Žužek bio tobože tako samouvjeren u datum: »29. 7. 1941. - datum znadem po crkvenim knjigama jer je toga dana zabilježena smrt Budaka, ustaše...« (isto, str. 3). Naime, svatko može lako provjeriti da u Knjizi umrlih rimokatoličkoga župnog ureda sv. Ivana Nepomuka u Glini za godinu 1941. na dan 29. srpnja nije zabilježen pokojni Janko Budak! On je upisan tek sutradan, tj. dana 30. srpnja 1941, što nije beznačajno, kako se to čini na prvi pogled. Imajući u vidu cijeli Žužekov iskaz, s razlogom bi se moglo posumnjati je li ga on uopće i dao u obliku kakvim ga je predstavila poslijeratna komisija za utvrđivanje zločina. Puno toga upućuje na zaključak da je komisija oko stvarnih povijesnih događaja (kao smrt spomenutoga Budaka) stvarala po potrebi i prilagođivala iskaze pojedinih svjedoka kako bi potvrdila unaprijed zadane zaključke.
Svjedočenje na temelju glasinâ?
Peto, sam glinski župnik Franc Žužek u već citiranome dopisu zagrebačkome nadbiskupu Stepincu (v. GK, 4. nastavak feljtona), iznosi neobičnu i nigdje drugdje spomenutu okolnost o zločinu nad zatočenima u glinskoj crkvi: »Jedan sat iza toga došao je k meni isti Rolf, koji je noć prije dao strijeljati u pravoslavnoj crkvi do 300 ljudi, i s tamnim izrazom rekao: 'Vi ste se obratili na zagreb. nadbiskupa...'« (Arhiv Nadbiskupskoga duhovnog stola, 1685/1998). Ona ozbiljno dovodi pod upitnik sva nastojanja onih koji Žužeka žele prikazati kao jednog od najmjerodavnijih svjedoka samoga zločina, te se nameće sasvim opravdana pomisao da je i on zbivanja opisivao tek na temelju proširenih glasina. Šesto, nije zgorega citirati i službeni dopis župnika zagrebačke župe bl. Marka Križevčanina Franje Juraka Nadbiskupskome duhovnom stolu o Francu Žužeku i »glinskome slučaju«. U njemu on doslovce donosi: »U Glinu za upr. župe došao sam u listopadu 1955. iza župnika gospodina Franje Žužeka. Prije toga bio sam od siječnja mjeseca do listopada iste godine u Hrastovici kod Petrinje u Glinskom dekanatu. S obzirom na glinski slučaj, župnik gospodin Žužek u nekoliko navrata pričao mi je da je u glinskoj pravoslavnoj crkvi bio veliki broj ljudi - nekoliko stotina - i da su odvezeni kamionima pokraj sela Prekope (4 km od Gline prema Gorama) jedna grupa, i druga grupa pokraj sela Marin-brod (pogreška, riječ je o Marindvoru, op. T. V.), također prema Gorama i da su tamo poubijani i zakopani. U glinskoj crkvi, rekao je g. Žužek, ubijena su trojica, koji su se sakrili u tornju. Nedavno sam razgovarao s Vjekoslavom Marićem koji je u isto vrijeme bio župnik u Viduševcu kraj Gline. Marić je vrlo cijenio župnika Žužeka i kaže da je i sam čuo ovu verziju glinskog događaja iz usta Žužekovih«(Arhiv Nadbiskupskoga duhovnog stola, 1685/1998, Franjo Jurek, Glinski slučaj, br. 243/90, od 13. kolovoza 1990, str. 1).
Prenosimo:Glas Koncila
|
HRVATI.COM">
