From Iz pismohrane Glasa Koncila
»USTAŠKI POKOLJ U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U GLINI« - POVIJESNI DOGAĐAJ ILI MIT?
Piše: Tomislav Vuković
Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj (jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati u vjerodostojnost bilo kojega dijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Međutim, ozbiljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, do sada nepoznata otkrića, koja donosimo u ovom feljtonu, dovode pod upitnik mnoge dosadašnje tvrdnje i ocjene.
Enigma jedanaest datuma!
Različiti svjedoci, komisije i povjesničari govore o potpuno različitim datumima koji se mogu svrstati u sljedeće najčešće spominjane (riječ je, razumije se, o g. 1941.): 29. srpnja, 30. srpnja, 2. kolovoza, 3. kolovoza, 13. kolovoza, 27. kolovoza, 29. kolovoza, između 29. srpnja i 3. kolovoza, između 30. i 31. srpnja, krajem srpnja, između 4. i 5. kolovoza.
Začuđuje, najblaže rečeno, površnost Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, kada je riječ o utvrđivanju datuma tako stravičnog zločina. Najmjerodavnijoj jugoslavenskoj ustanovi nakon Drugog svjetskog rata po pitanju ratnih zločina, datum zločina u glinskoj pravoslavnoj crkvi kao da i nije bio važan, kao da joj prvotni cilj i nije bilo utvrđivanje egzaktnih činjenica i povijesne istine.
Ni »svjedoci« ni »ozbiljni« povjesničari nisu uspjeli odrediti datum zločina u glinskoj pravoslavnoj crkvi - Ljuban Jednak...
...i dr. Milan Bulajić
Datum zločina velikih razmjera ne bi smio predstavljati nikakvu historiografsku kontroverzu, ako se ima u vidu: mjesto izvršenja (crkva u središtu grada), broj žrtava (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća), počinitelji zločina, slučajno preživjela žrtva, te svjedoci događanja prije i nakon samog izvršenja (petnaest do dvadeset). Sve su te činjenice više nego dovoljno jamstvo za utvrđivanje točnoga datuma bilo kojeg stvarnog zločina. Međutim, u slučaju »pokolja u glinskoj pravoslavnoj crkvi« to nije tako, bez obzira što se priča o njemu proširila strahovitom brzinom na sve strane, čak do Beograda, koji je već g. 1942. uvelike »brujio« o poklanih »3.000 Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi«. (Ljubo Boban: »Hrvatska u arhivima izbjegličke vlade 1941.-1943.«, »Globus«, Zagreb, 1985., str. 285.). Naime dosada postoji ni manje ni više nego objelodanjenih jedanaest različitih datuma o tome, usprkos svim gore navedenim »jamstvima«, što zbunjuje, začuđuje i dovodi pod upitnik sam događaj. Različiti svjedoci, komisije i povjesničari govore o potpuno različitim datumima koji se mogu svrstati u sljedeće najčešće spominjane (riječ je, razumije se, o g. 1941.): 29. srpnja, 30. srpnja, 2. kolovoza, 3. kolovoza, 13. kolovoza, 27. kolovoza, 29. kolovoza, između 29. srpnja i 3. kolovoza, između 30. i 31. srpnja, krajem srpnja, između 4. i 5. kolovoza.
Skrivene namjere Državne komisije
Najprije začuđuje, najblaže rečeno, površnost Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, kad je riječ o utvrđivanju datuma tako stravičnog zločina. On zasigurno, kao što je već istaknuto, ne bi trebao predstavljati nikakav problem zbog gore navedenih razloga. No, najmjerodavnijoj jugoslavenskoj ustanovi nakon Drugog svjetskog rata po pitanju ratnih zločina, datum zločina u glinskoj pravoslavnoj crkvi kao da i nije bio važan, kao da joj prvotni cilj i nije bilo utvrđivanje egzaktnih činjenica i povijesne istine. Slijedom toga njezine se stvarne ali skrivene namjere mogu samo naslućivati, no te su slutnje onda šokantne i stravične. Naime, cjelokupna je ratna i poratna povijest na ovim prostorima velikim dijelom pisana na temelju njezinih »mjerodavnih« priopćenja, izvješća, izjava i drugih dokumenata. Oni su, osim toga, rabljeni i u optužbama u mnoštvu sudskih postupaka, koji su završili likvidacijama, robijama, progonima i sl. Dakle, na temelju nekih svjedočenja Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača bez ikakvih problema u istome dokumentu tvrdi da se zločin dogodio, u jednoj varijanti 29. srpnja, a u drugoj 3. kolovoza 1941. Prvi se datum spominje na temelju iskaza župnika Žužeka, kojega Komisija spominje u sljedećem kontekstu: »U drugoj polovici mjeseca srpnja 1941. godine, glinska crkva koja je bila jedna velika i lijepa građevina, služila je ustaškim zlikovcima kao jedno novo odjeljenje zatvora. U pravoslavnu crkvu u Glini, ustaše su dovodile sve one Srbe, koje nisu mogli smjestiti u prepune prostorije svojih zatvora... 29.VII.1941. godine - datum znam po crkvenim knjigama, veli župnik Žužek, župnik crkve sv. Ivana u Glini - kroz grad su vođeni kamionima i autobusima Srbi iz okolice Vrginmosta, pa su dovedeni u pravoslavnu crkvu iz koje su ih dalje vodili u Hadžer i Prekopu gdje su ih pobili.« (»Saopćenje br. 33. Drž. komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njeg. pomagača«, »Vjesnik«, 4. lipnja 1945, str. 3) Drugome je datumu, koji se od prvoga razlikuje za nekoliko dana, također dana jednaka valjanost u istom izvješću Državne komisije: »Dana 3. kolovoza 1941. godine oko 1500 Srba iz općine Čemernice otišlo je u Vrginmost. Isti dan došlo je u Vrginmost iz drugih općina oko 700 Srba, tako da ih je svih skupa došlo tada u Vrginmost oko 2200... Tu su ih držali pod stražom cijelu noć a sutradan je došlo u Vrginmost 25 teretnih kamiona u koje su strpali ove Srbe, odvezli ih u Glinu i odveli u pravoslavnu crkvu.« (isto).
Zapisnik Državne komisije o svjedočenju glinskog župnika Franca Žužeka
»Klali su šest dana i šest noći«!
Kad takva ustanova kao što je Državna komisija nije uspjela na temelju svih dostupnih dokumenata i svjedoka utvrditi točan datum zločina, onda se ne treba čuditi što se kasnije pojavljuje mnoštvo »varijacija na istu temu«. Jednako u slučajevima instrumentaliziranja povijesti zbog uskogrudnog politikantstva, kao i u slučajevima ozbiljnijeg znanstvenog istraživanja, o čemu govore sljedeći primjeri: »Privodi se kraju izgradnja spomen-obilježja poklanima u glinskoj crkvi između 29. srpnja i 3. kolovoza 1941: šest dana i šest noći, uoči pravoslavnog Svetog Ilije, ustaše su u crkvi u Glini klale Srbe na oltaru. (Kronologija događanja u Republici Srpskoj Krajini od 28.II.1989. do 19.12.1991. - internet stranica). Đuro Roksandić tvrdi da se to dogodilo u noći između 30. i 31. srpnja 1941. (Đuro Roksandić: »Teror ustaša u glinskom kotaru 1941. godine«, Zbornik »Sisak i Banija u revolucionarnom radničkom pokretu i ustanku 1941.«, Sisak, 1974, str. 833,). Dušan Baić uzima za datum pravoslavni crkveni praznik sv. Ilije, 2. kolovoza 1941. (Dušan Baić: »Kotar Vrginmost u Narodnooslobodilačkoj borbi 1941.-1945., Vrginmost, 1980, str. 9. i 58.) Dr. Milan Bulajić, svjetski glasoviti »ekspert za genocid nad srpskim narodom« ne priklanja se ni jednome datumu, nego svima pridaje jednaku valjanost, nabrajajući ih sve po redu. U jednome od njih datum izvršenja zločina ističe već u međunaslovu svoje pozamašne knjige o suđenju dr. Artukoviću: »Pokolj u pravoslavnoj crkvi u Glini 4./5. kolovoza 1941.« (Dr. Milan Bulajić: »Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986. godine, knjiga II. »Rad«, Beograd, 1988, str. 488.) Svoju teoriju potkrepljuje sljedećim argumentom: »Prevoženje žrtava iz Vrginmosta u Glinu izvršeno je od oko 8 do oko 16 sati u ponedjeljak 4. kolovoza 1941. sa devet kamiona i dva autobusa... Klanje je počelo navečer i trajalo je do slijedećeg dana ujutro, do oko 8 sati.« (isto, str. 490. i 491.). O znanstvenoj ozbiljnosti dr. Bulajića govori i njegovo »pomjeranje« zločina za neodređeni broj dana ranije, i to u istoj knjizi: »Ja sam u mjesecu srpnju, moglo je to biti pred konac mjeseca, vidio kako autobusi dovoze Srbe u glinsku crkvu.« (Dr. Milan Bulajić, isto, str. 518.).
Neuvjerljivost »jedinog preživjelog svjedoka«
U datumu je najdalje »otišao« onaj od kojega bi se očekivalo najpouzdaniji podatak - »jedini preživjeli svjedok« Ljuban Jednak. On npr. u svjedočenju, kojega je dao Mladenu Ivekoviću 11. siječnja 1944. nakon dolaska partizana u Glinu, spominje 29. kolovoza 1941! Da to nije slučajna zabuna, pokazuje sam Jednak, koji spomenuti datum u svom iskazu dva puta spominje: »Iznosim ovdje iskaz seljaka Ljubana Jednaka iz Selišta (Banija), koji sam iskaz pribilježio na prolazu preko oslobođenog područja Banije... - Evo kako je to bilo - započe Ljuban. - 29. kolovoza 1941. sjedio sam kod kuće u Selištu. Ljudi su u selu i okolini bili zaplašeni jer su kolali glasovi da ustaše ubijaju sve Srbe iznad 16 godina. Bili smo na oprezu. Svakog su dana dolazile nove vijesti o namjerama ustaša. Govorilo se da su sad ovdje, sad tamo nekoga ubili. Ali ništa se pouzdano nije znalo, i ljudi nisu vjerovali da su glasine istinite. 29. kolovoza nahrupili su iznenada ustaše u selo. Nastala je kuknjava i plač. Iz svih su kuća izvlačili muškarce...« (Mladen Iveković: »Jezovito svjedočanstvo«, u: Dane Šijan: »Svjetlo Banije, Banija u narodnooslobodilačkoj borbi, sjećanja i zapisi«, Zagreb, 1972, str. 85.) Jednakovo svjedočenje rujna 1944. o istome zločinu, objavljeno u istoj knjizi spominje potpuno drugi datum. Autor članka Mile Joka zabilježio je, naime, sljedeće: »Ljuban Jednak, jedini živi svjedok pokolja u glinskoj crkvi 30. srpnja četrdeset i prve godine ležao je u gomili ljudskog mesa, u lokvi ljudske krvi. Pobjegao je od smrti. Vjeruje li on da su oni koje je optužio pred Komisijom za ratne zločine kažnjeni ’pravednom kaznom’, reći će mi kada bude proslavljao tridesetgodišnjicu svog drugog rođenja. U rujnu tisuću devetsto četrdeset i četvrte (zabilježio sam) Ljuban je ispričao:...« (Dane Šijan: »Svjetlo Banije«, Zagreb, 1972, str. 113) U kasnija svjedočenja Ljuban unosi još veću zbrko oko datuma. On u iskazu danom 21. kolovoza 1945. Komisiji ponavlja kako je riječ o mjesecu kolovozu, ali je ovoga puta nesiguran kojega bi to bilo dana: »U mjesecu kolovozu 1941. ... to je bilo nekako oko 27. kolovoza« (Arhiv Srbije, fond 110, br. 1268, str. 1). Datum, različit od svih dosada spomenutih, ističe pred Zemaljskom komisijom za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača (također prilično neuvjerljivo jer stalno govori »navodno«), Jovan Gledić iz Bovića. On je u izjavi, što ju je registrirala Komisija pod brojem 416/3 bez datuma, spomenuo hapšenja 29. srpnja 1941. i ubijanja u Glini. Premda izravno ne spominje glinsku pravoslavnu crkvu, zbivanja koja opisuje očito su povezana s njom, kako zbog datuma hapšenja, tako i mjesta zločina koje spominje. Komisija je na temelju razgovora s njime uredno ispunila predviđeni formular: »Vrsta zločina: ubojstvo klanjem, Vrijeme zločina: 13. kolovoza 1941., Mjesto izvršenja: Glina«. (Hrvatski državni arhiv, Fond 306, kutija 149, br. 189/944). Na kraju, treba otvoreno reći kolikogod se to činilo presmiono, izgleda da ova enigma o jedanaest različitih datuma upućuje na zaključak da je »pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi« jednostavno izmišljen. Zašto, zbog čega, tko, kao i brojna druga pitanja tek očekuju odgovore.
Prenosimo:Glas Koncila
|
HRVATI.COM">
