Cerovac komentira

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

29.09.2007., subota

Globalizacija nas hvata...

Jedno od mojih životnih iskustava je slijedeće: kad bih došao u neku zemlju ( a proputovao sam, kako se ono kaže cili svit) prvo sam imao priliku upoznati funkcioniranje institucija kulture. Pri tome sam učinio jedno zanimljivo otkriće. U zemljama gdje institucije kulture dobro funkcioniraju u pravilu funkcioniraju i druge sfere javnog života od pravosuđa do podzemne željeznice. Tamo pak gdje institucije kulture ne funkcioniraju, ne funkcioniraju ni druge sfere javnog života. Dakle, mnogo toga iz kulture dade se prenijeti na druge sfere javnog života.

Hrvatska ima, s obzirom na veličinu zemlje i brojnost stanovništva, zavidno visoki broj vrhunskih glazbenika. Ne bi ih sada nabrajao, molim vas da mi vjerujete na riječ.

A usprkos tom relativno velikom broju visoko kvalitetnih glazbenika mi u samom vrhu svjetske glazbene scene nemamo danas ama ni jedno ime. Kako je to moguće?

Odgovor: na djelu je globalizacija.

Naime o tome, tko će se popeti na Olimp svjetske glazbene scene već odavno ne odlučuje publika, kritičari. Ne odlučuju ni ravnatelji kazališnih kuća, filharmonija i simfonijskih orkestara.

O tome već neko vrijeme odlučuju medijski moguli koji u pravilu i nemaju pojma o glazbi ni o kvaliteti pojedinog umjetnika. Ali oni imaju podatke da se na točno određenom tržištu može prodati toliko CD-ova i da im je za tu produkciju u idućih nekoliko godina potrebno toliko i toliko, recimo tenora, vrhunskih dakako.

Pa onda, puštaju u medije, u reklame, u velike spektakle samo sasvim točno određen broj umjetnika, potrebnih kako bi se postigao najbolji financijski efekt. Oni će snimati CD-ove, oni će snimati spektakle, oni će biti predstavljani, uvijek i uvijek, najširoj publici. To znači, da netko može pjevati kao Pavarotti ali ako ne trebaju još jednog tenora, on će moći pjevati gdje god ga njegov agent može ubaciti ali nikada neće postati tako poznat kao što su u zadnjih desetak godina postali ona tri tenora.

Tako dakle, daleko od publike, daleko od umjetnosti i daleko od samih umjetnika, nekoliko medijskih mogula odlučuju o ljudskim sudbinama.

A kako je Hrvatska mala, kako smo mi malo tržište, onda je za one koji odlučuju normalno da radije uzmu nekog tko dobro pjeva i dobro izgleda a dolazi s velikog tržišta (mislim na Annu Netrepko) nego na nekog tko jednako tako dobro pjeva i dobro izgleda ali dolazi s malog i nezanimljivog tržišta.

U svemu što dolazi, globalizacija će Hrvatsku staviti pred velike kušnje.
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #