Jedno od mojih životnih iskustava je slijedeće: kad bih došao u neku zemlju ( a proputovao sam, kako se ono kaže cili svit) prvo sam imao priliku upoznati funkcioniranje institucija kulture. Pri tome sam učinio jedno zanimljivo otkriće. U zemljama gdje institucije kulture dobro funkcioniraju u pravilu funkcioniraju i druge sfere javnog života od pravosuđa do podzemne željeznice. Tamo pak gdje institucije kulture ne funkcioniraju, ne funkcioniraju ni druge sfere javnog života. Dakle, mnogo toga iz kulture dade se prenijeti na druge sfere javnog života.
Hrvatska ima, s obzirom na veličinu zemlje i brojnost stanovništva, zavidno visoki broj vrhunskih glazbenika. Ne bi ih sada nabrajao, molim vas da mi vjerujete na riječ.
A usprkos tom relativno velikom broju visoko kvalitetnih glazbenika mi u samom vrhu svjetske glazbene scene nemamo danas ama ni jedno ime. Kako je to moguće?
Odgovor: na djelu je globalizacija.
Naime o tome, tko će se popeti na Olimp svjetske glazbene scene već odavno ne odlučuje publika, kritičari. Ne odlučuju ni ravnatelji kazališnih kuća, filharmonija i simfonijskih orkestara.
O tome već neko vrijeme odlučuju medijski moguli koji u pravilu i nemaju pojma o glazbi ni o kvaliteti pojedinog umjetnika. Ali oni imaju podatke da se na točno određenom tržištu može prodati toliko CD-ova i da im je za tu produkciju u idućih nekoliko godina potrebno toliko i toliko, recimo tenora, vrhunskih dakako.
Pa onda, puštaju u medije, u reklame, u velike spektakle samo sasvim točno određen broj umjetnika, potrebnih kako bi se postigao najbolji financijski efekt. Oni će snimati CD-ove, oni će snimati spektakle, oni će biti predstavljani, uvijek i uvijek, najširoj publici. To znači, da netko može pjevati kao Pavarotti ali ako ne trebaju još jednog tenora, on će moći pjevati gdje god ga njegov agent može ubaciti ali nikada neće postati tako poznat kao što su u zadnjih desetak godina postali ona tri tenora.
Tako dakle, daleko od publike, daleko od umjetnosti i daleko od samih umjetnika, nekoliko medijskih mogula odlučuju o ljudskim sudbinama.
A kako je Hrvatska mala, kako smo mi malo tržište, onda je za one koji odlučuju normalno da radije uzmu nekog tko dobro pjeva i dobro izgleda a dolazi s velikog tržišta (mislim na Annu Netrepko) nego na nekog tko jednako tako dobro pjeva i dobro izgleda ali dolazi s malog i nezanimljivog tržišta.
U svemu što dolazi, globalizacija će Hrvatsku staviti pred velike kušnje.
Post je objavljen 29.09.2007. u 08:00 sati.