Cerovac komentira

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

17.09.2007., ponedjeljak

Podjela Jugoslavije - jedini mogući rasplet hrvatsko-srpskih sporova

2.5. Jedino moguće rješenje: PODJELA

Slijedeći misli izložene u ovoj raspravi nameće nam se potreba ravnopravnih pregovora. Nažalost i tim pregovorima suprotstavlja se više poteškoća. Prvi je problem, pitanje spremnosti za pregovore. Srpska politika, koja je naučila kroz sedamdeset godina gledati Hrvatsku kao na svoju koloniju i nastale probleme rješavati oružanom silom, izgleda da nije u stanju shvatiti i prihvatiti hrvatske političke zahtjeve i argumente. Uz to, tako dugo dok ne postoje samostalne i suverene države Hrvatska i Srbija, srpska politika će koristiti Srbe u Hrvatskoj kao polugu za neutraliziranje političkih zahtjeva Hrvata.

Dakle, bez podjele i bez hrvatske države nije moguć niti sporazum sa Srbima u Hrvatskoj, jer dakako da hrvatska politika ne može prihvatiti političko tutorstvo srpske manjine.

Jednako tako pregovorima se suprotstavlja problem hrvatskih unitarističkih političara koji ne žele stvarnu nagodbu i izmirenje Hrvatske i Srbije jer bi oni u takvoj konstelaciji izgubili svaki utjecaj i moć. Dakle, bez stvaranja neovisnih država Hrvatske i Srbije, nije moguć mir između Hrvata i Srba, čak niti mir između Hrvata i hrvatskih Srba. Pravedna podjela Jugoslavije na bazi narodnog samoodređenja jedini je izlaz iz kritične situacije u kojoj se nalaze narodi koji.danas žive u Jugoslaviji.

2.6. Hrvatska Država

Za nas nije hrvatska država vrhovno dobro, kako nam to predbacuje političko jugoslavenstvo, niti mi mislimo da će hrvatska država riješiti pukim svojim utemeljenjem bilo koji problem koji se danas postavlja pred hrvatski narod. Ali smo svjesni, da je utemeljenje hrvatske države preduvjet da uopće počnemo rješavati naše probleme i zbog toga se mi tog zahtjeva ne možemo odreći, nego dapače, samo ga još jače i odlučnije zastupati.

Mi tražimo hrvatsku državu, slobodnu i neovisnu, u njenim povijesnim granicama, što znači da uz današnju SR Hrvatsku i SR Bosnu i Hercegovinu, tražimo i zapadnu Bačku sa Suboticom, Boku Kotorsku, Sandžak i Srijem. Kako srpska politika dovodi u pitanje legitimnost hrvatskih zahtijeva za tim zemljama, to predlažemo da se u spornim područjima održi plebiscit pod kontrolom UNO, kao što predlažemo da se cijeli proces podjele Jugoslavije i utemeljenja novih država na bazi samoodređenja naroda, odvija pod kontrolom UNO i velikih sila.

Ne posluša li se glas razuma u današnjoj Jugoslaviji, ne uvide li konačno političari i narodi da unutar Jugoslavije nema mogućnosti sporazuma, na pragu smo nove katastrofe koja ne će niti Hrvatima niti Srbima donijeti išta dobra. U tom slučaju ni UNO ni velike sile ne će biti bez odgovornosti.


-------------------------------------------
Napomene čitatelju!

1. Ovaj tekst je pisan i objavljen 1989.god. dakle prije raspada Jugoslavije, stvaranja Republike Hrvatske i tragičnih događaja koji su slijedili.
2. Ovaj tekst sadrži neke političke zahtjeve i prijedloge koje je vrijeme pregazilo i koje su događaji koji su uslijedili 1990. i kasnije učinili bespredmetnim.
3. No ovaj tekst predstavlja zanimljivo svjedočanstvo o tome kako je politička emigracija, barem ona obrazovanija, gledala na ondašnje jugoslavenske probleme.
4. Glavni cilj političke emigracije je bio rušenje Jugoslavije i stvaranje neovisne Republike Hrvatske. U kojim granicama? O tom se moglo samo raspravljati ali ne i odlučivati. Zbog toga sam kao autor teksta obuhvatio i one krajeve za koje mi je bilo jasno da u njima već odavno živi srpska većina (iako su nekad pripadali hrvatskom nacionalnom korpusu) i da sigurno neće pripasti Hrvatskoj. No smatrao sam da o tome treba odlučivati, jednog lijepog dana, Sabor Republike Hrvatske, kao što se i dogodilo.
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #