Cerovac komentira

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

15.09.2007., subota

Uzroci hrvatsko-srpskih sporova

2.2. Uzroci spora

Do 1918. god. uzroci spora hrvatske i srpske politike mogu se naći u srpskim planovima za širenje državnog prostora Kraljevine Srbije u hrvatske zemlje. Pitanja pripadnosti Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Srijema pa čak i Slavonije, Boke Kotorske i Dubrovnika bila su kamen spoticanja. Uz to, kao jedan od uzroka hrvatsko-srpskog sukoba, moguće je identificirati nama poznato protuhrvatsko držanje Srba u Hrvatskoj, po direktivama srpske vlade uz madžarsku politiku, a protiv interesa hrvatskih interesa. No, ujedinjenjem 1918. bitno se mijenja i proširuje hrvatsko-srpski spor. Budući se Kraljevina Srbija te godine de facto proširila u hrvatske zemlje ona je svoje ciljeve postigla, ali je hrvatska dovedena u položaj da se mora boriti za osnovne sloboštine hrvatskog naroda, čak za njegovo fizičko i kulturno opstojanje. Zbog svega toga hrvatsko-srpski dobiva nakon 1918. jednu sasvim novu dimenziju i postaje oštriji, ogorčeniji, nažalost i okrutniji. Kako se u komunističkoj Jugoslaviji odnos snaga nije promijenio to danas možemo svesti hrvatsko-srpski spor na tri osnovne točke:

1. pitanje hrvatske slobode i neovisnosti;
2. pitanje cjelokupnosti hrvatskih zemalja;
3. pitanje Srba u Hrvatskoj.

I prva i druga točka za srpsku politiku su jednako opasne. Uspije li hrvatskoj politici postaviti pitanje slobodne hrvatske države kao europsko i svjetsko pitanje, srpska politika će doći u položaj gubljenja najvećeg dijela prostora svog političkog utjecaja (jer ako bi otpale hrvatske zemlje, vrlo vjerojatno je da bi otpala i Slovenija) a time i gospodarskog dobitka kojeg je vješto znala izvlačiti za sebe u obje Jugoslavije.

Uz to, pitanje cjelokupnosti hrvatskih zemalja nije pitanje koje bi se moglo pojaviti samo prilikom podjele Jugoslavije, nego i u trećoj demokratskoj za kojom teži jedan dio hrvatskih komunista, pa i u onoj konfederativnoj o kojoj maštaju kako to izgleda, neki slovenski političari. Čak sam dolazak na vlast u Hrvatskoj nacionalno orijentiranih hrvatskih komunista (prisjetimo se Tripala, Dabcevićke, Pirkera i Bijelića) mogao bi artikulirati taj problem u nekoj maspokovskoj atmosferi i zatražiti plebiscit u spornim krajevima.

A izgleda da ono isto čemu se hrvatska politika u sklopu jednog takvog plebiscita nada, srpska se s pravom boji. To su dakle pravi uzroci protivljenja srpske politike bilo kakvim promjenama u političkom sustavu, jer bi svaki novi za nju mogao biti samo lošiji i nepovoljniji. To su i pravi uzroci otpora hrvatskih unitarističkih političara hrvatskom nacionalnom programu. Jer isto tako kao što je svojedobno masovni pokret zahtijevajući slobodu i istinsku ravnopravnost za sve, ugrozio i povlašteni položaj Broza i srpske politike, tako bi danas hrvatski nacionalni program ugrozio položaje unitarističkih političara u Hrvatskoj i doveo na čelo SKH nacionalno orijentirane kadrove kojih svakako ima (a i mnogi unitaristi bi se brzo okrenuli što smo na koncu konca doživjeli u razdoblju 1966 - 71.).

Zato takav paničan strah od "homogenizacije" hrvatskog naroda čak i u relativno liberalnom tjedniku “Danas". Zato neprekidno ocrnjivanje i klevetanje masovnog pokreta i njegovih, :vodećih ljudi. Zato brutalan obračun sa Albancima na Kosovu, kao opomena Hrvatima. Uz to moramo biti svjesni da je slijed događaja na Kosovu postavio pred hrvatsku politiku novi problem. Dok smo do sada mislili da je dovoljna podjela Jugoslavije na Drini, danas se vidi da ne možemo prepustiti kosovske Albance teroru i nasilju srpske politike.

Kao treće pitanje sukoba hrvatske i srpske politike postavili smo problem Srba u Hrvatskoj, a to je prije svega odnos samih Srba prema svojoj domovini Hrvatskoj. Tako dugo dok Srbi koji žive u Hrvatskoj , budu svoju domovinu i s njom sve Hrvate smatrali svojim neprijateljima tako dugo ne će biti moguć sporazum. Tako dugo dok se Srbi u Hrvatskoj postavljaju kao tutori hrvatskoj politici i za sebe traže daleko veći utjecaj daleko veći od onog koji je primjeran njihovoj brojčanoj zastupljenosti, hrvatska politika na to ne može pristati.

Osim toga, hrvatskim Srbima nije do dana današnjega jasno da ih je srpska politika uvijek koristila samo za postizanje svojih ciljeva, dok inače za njih nije nikad ništa učinila što pokazuje njihov gospodarski položaj u Hrvatskoj, za što ne mogu biti odgovorni ni Hrvati niti Hrvatska jer se odlučivalo o sudbini SVIH građana Hrvatske u Beogradu.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #