2.2. Uzroci spora
Do 1918. god. uzroci spora hrvatske i srpske politike mogu se naći u srpskim planovima za širenje državnog prostora Kraljevine Srbije u hrvatske zemlje. Pitanja pripadnosti Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Srijema pa čak i Slavonije, Boke Kotorske i Dubrovnika bila su kamen spoticanja. Uz to, kao jedan od uzroka hrvatsko-srpskog sukoba, moguće je identificirati nama poznato protuhrvatsko držanje Srba u Hrvatskoj, po direktivama srpske vlade uz madžarsku politiku, a protiv interesa hrvatskih interesa. No, ujedinjenjem 1918. bitno se mijenja i proširuje hrvatsko-srpski spor. Budući se Kraljevina Srbija te godine de facto proširila u hrvatske zemlje ona je svoje ciljeve postigla, ali je hrvatska dovedena u položaj da se mora boriti za osnovne sloboštine hrvatskog naroda, čak za njegovo fizičko i kulturno opstojanje. Zbog svega toga hrvatsko-srpski dobiva nakon 1918. jednu sasvim novu dimenziju i postaje oštriji, ogorčeniji, nažalost i okrutniji. Kako se u komunističkoj Jugoslaviji odnos snaga nije promijenio to danas možemo svesti hrvatsko-srpski spor na tri osnovne točke:
1. pitanje hrvatske slobode i neovisnosti;
2. pitanje cjelokupnosti hrvatskih zemalja;
3. pitanje Srba u Hrvatskoj.
I prva i druga točka za srpsku politiku su jednako opasne. Uspije li hrvatskoj politici postaviti pitanje slobodne hrvatske države kao europsko i svjetsko pitanje, srpska politika će doći u položaj gubljenja najvećeg dijela prostora svog političkog utjecaja (jer ako bi otpale hrvatske zemlje, vrlo vjerojatno je da bi otpala i Slovenija) a time i gospodarskog dobitka kojeg je vješto znala izvlačiti za sebe u obje Jugoslavije.
Uz to, pitanje cjelokupnosti hrvatskih zemalja nije pitanje koje bi se moglo pojaviti samo prilikom podjele Jugoslavije, nego i u trećoj demokratskoj za kojom teži jedan dio hrvatskih komunista, pa i u onoj konfederativnoj o kojoj maštaju kako to izgleda, neki slovenski političari. Čak sam dolazak na vlast u Hrvatskoj nacionalno orijentiranih hrvatskih komunista (prisjetimo se Tripala, Dabcevićke, Pirkera i Bijelića) mogao bi artikulirati taj problem u nekoj maspokovskoj atmosferi i zatražiti plebiscit u spornim krajevima.
A izgleda da ono isto čemu se hrvatska politika u sklopu jednog takvog plebiscita nada, srpska se s pravom boji. To su dakle pravi uzroci protivljenja srpske politike bilo kakvim promjenama u političkom sustavu, jer bi svaki novi za nju mogao biti samo lošiji i nepovoljniji. To su i pravi uzroci otpora hrvatskih unitarističkih političara hrvatskom nacionalnom programu. Jer isto tako kao što je svojedobno masovni pokret zahtijevajući slobodu i istinsku ravnopravnost za sve, ugrozio i povlašteni položaj Broza i srpske politike, tako bi danas hrvatski nacionalni program ugrozio položaje unitarističkih političara u Hrvatskoj i doveo na čelo SKH nacionalno orijentirane kadrove kojih svakako ima (a i mnogi unitaristi bi se brzo okrenuli što smo na koncu konca doživjeli u razdoblju 1966 - 71.).
Zato takav paničan strah od "homogenizacije" hrvatskog naroda čak i u relativno liberalnom tjedniku “Danas". Zato neprekidno ocrnjivanje i klevetanje masovnog pokreta i njegovih, :vodećih ljudi. Zato brutalan obračun sa Albancima na Kosovu, kao opomena Hrvatima. Uz to moramo biti svjesni da je slijed događaja na Kosovu postavio pred hrvatsku politiku novi problem. Dok smo do sada mislili da je dovoljna podjela Jugoslavije na Drini, danas se vidi da ne možemo prepustiti kosovske Albance teroru i nasilju srpske politike.
Kao treće pitanje sukoba hrvatske i srpske politike postavili smo problem Srba u Hrvatskoj, a to je prije svega odnos samih Srba prema svojoj domovini Hrvatskoj. Tako dugo dok Srbi koji žive u Hrvatskoj , budu svoju domovinu i s njom sve Hrvate smatrali svojim neprijateljima tako dugo ne će biti moguć sporazum. Tako dugo dok se Srbi u Hrvatskoj postavljaju kao tutori hrvatskoj politici i za sebe traže daleko veći utjecaj daleko veći od onog koji je primjeran njihovoj brojčanoj zastupljenosti, hrvatska politika na to ne može pristati.
Osim toga, hrvatskim Srbima nije do dana današnjega jasno da ih je srpska politika uvijek koristila samo za postizanje svojih ciljeva, dok inače za njih nije nikad ništa učinila što pokazuje njihov gospodarski položaj u Hrvatskoj, za što ne mogu biti odgovorni ni Hrvati niti Hrvatska jer se odlučivalo o sudbini SVIH građana Hrvatske u Beogradu.
Post je objavljen 15.09.2007. u 08:00 sati.