11.07.2007., srijeda
STARČEVIĆ, Ante, dr. (Žitnik kod Gospića 23. V. 1823. - Zagreb, 28. II. 1896.)
Političar i književnik. Gimnaziju polazio u Zagrebu. Vrlo se rano pridružio lIirskom pokretu, te je surađivao s Lj. Gajem, D. Demetrom, I Mažuranićem, I Kukuljevićem. Starčević pjesmama suraduje od 1844. u "Zori Dalmatinskoj", a 1845. u "Danici horvatsko-slavonsko-dalmatinskoj". Kao vatreni "i1ir" sudjelovao je 29. VII. 1845. na Markovu trgu u Zagrebu kod krvavog sukoba hrvatske mladeži s mađarskom vojskom ( Srpanjske žrtve). God. 1845. stupio je u senjsko sjemenište, a biskup Ožegović šalje ga na studij teologije i filozofije u Peštu. Nakon položena doktorata filozofije istupa Starčević 1848. iz sjemeništa, te se u Zagrebu natječe za mjesto profesora filozofije i povijesti na zagrebačkoj Pravoslavnoj akademiji. Iako je položio propisani državni ispit s velikim uspjehom, te iako je u Beču već bio potpisan dekret o njegovu imenovanju za profesora, uspjelo je biskupu Ozegoviću spriječiti to imenovanje, pošto je dojavio u Beč da bi Starčević na tom mjestu bio opasan za interese države. Umjesto njega imenovan je jedan Čeh, bez doktorata, bez ispita i bez poznavanja hrvatskoga jezika. Starčević se nije dao slomiti tom nepravdom. nego je, da bi osigurao sredstva potrebna za život i da bi sačuvao svoju neovisnost, stupio kao pisar u odvjetničku kancelariju dr. Lavoslava Šrama. Tu je proveo godine Bachova apsolutizma, baveći se književnim radom, pišući u "Nevenu" važne rasprave o lstarskom razvodu, o staroj hrvatskoj književnosti, te polemički tekst kojim se suprotstavlja velikosrpskim tezama Vuka Stefanovića Karađića. Nakon sloma apsolutizma i ponovne uspostave ustavnog života, izabran je, na prijedlog Ivana Vončine, na restauraciji Riječke županije velikim bilježnikom. 19. II. 1861. vijećala je Županijska skupština o Listopadskoj diplomi i ustavnom poretku te je donesena predstavka na kralja, koju je sastavio Starčević, a u kojoj se po prvi puta naziru misli budućeg pravaškog programa. No, već Veljačkim patentom sužena su ustavna prava koje je iznijela Listopadska diploma. Skupština Riječke županije ponovno donosi predstavku na kralja u kojoj, opet pod utjecajem Starčevića, kaže: " ... korist naroda hrvatskoga, protivna je koristi ostalih naroda Austrije i obratno; u bilo kakvorn saboru austrijskom, kraljevina bi Hrvatska sa svojim najpravednijim željama i prijedlozima vazda ostala u manjini; narod hrvatski bi ostao samim podnožjem za veličinu Austrije. S toga mi se svom snagom držimo zakonite samostalnosti našeg naroda i cjelokupnosti naše kraljevine, a pouzdajemo se u svetost našeg prava, u pravednost Europe, u pomoć Boga i našeg naroda". God. 1861. izabran je Starčević zastupnikom kotara Hreljin-Grobnik u Hrvatskom Saboru. U saborskim raspravama, dolazi do formiranja stranaka, koje će idućih desetljeća voditi političku borbu u Hrvatskoj. I. Mažuranic, J.J. Strossmayer i F. Rački nastojali su dobiti saborsku većinu za što užu suradnju s Austrijom, za prihvaćanje Veljačkog patenta i pristup u Carevinsko vijeće. Mađaroni na čelu s grofom Jankovićem vidjeli su spas Hrvatske u što užoj državnoj zajednici s Ugarskom. 16. VI. iznio je E. Kvaternik u svom saborskom govoru prijedlog, koji je izradio zajedno sa Starčevićem i koji se temeljio na predstavci Riječke županije, a osnovna mu je misao bila slobodno uređenje Hrvatske prema Austriji, povezanost s Austrijom sarno osobom kralja, te obrambeni savez sa Ugarskom. 26. VI. odrzao je i Starčević svoj prvi govor u Saboru koji mu je u Hrvatskoj donio veliku popularnost. "Ja ne ću dokazivati da Hrvatska može doista biti državom za sebe, nego samo velim, da naša domovina, kako je i nekad bila, tako i danas može biti samostalnom; ja sam htio dokazati, da mi, ako smo muževi slobode i napretka, moramo nastojati izbiti našem narodu iz glave uvjerenje, koje su mu narinule Austrija i Rusija, naime vjeru da mi, uzdržavatelji Austrije, da smo tako slabi, da ne možemo drugačije, živjeti nego kao nečiji robovi. Mi moramo Hrvatima dokazati, da je robu jednako u američkoj republici ili austrijskoj ili ruskoj despociji." " ... U ostalom ja sudim, da mi ne smijemo toliko gledati na hirove Austrije, koliko na sveta prava naše kraljevine. Mi nemamo više ništa što bi nam još Austrija mogla oteti. A da Ii Austrija ima što izgubiti, na to neka pazi Austrija".
Nakon raspusta Sabora, Starčević se ponovno vraća radu u Riječku županiju, gdje u veljači 1862. izrađuje tri znamenite predstavke na kralja, koje je Županijska skupšstina jednogalsno prihvatila. No zbog svečanosti posvete županijske zastave na Grobničkom polju, koju je organizirao, te zbog krvavih sukoba na Rijeci, u kojima su talijanaši tvorno napali Hrvate, kad su se vraćali s Grobničkog polja, otpustio je veliki župan Zmajić A. Starčevića s mjesta velikog bilježnika Rječke županije. Dne 8. VI. 1863. pokrenuta je pred zagrebačkim Sudbenim stolom parnica protiv Starčevića zbog njegova govora na skupštini Riječke županije u kojem je rekao: "Da mi na živoj žeravici na koljenima prosimo nešto od austrijske vlade, ništa ne bismo isprosili, osim ako toj vladi momentalne okolnosti ne bi nešto otele". Iako je do tada bilo nečuveno da bi tko bio optužen zbog govora na javnoj županijskoj skupštini, osuđen je Starčević na mjesec dana tamnice, kao i njegov suradnik E. Kvaternik gotovo istodobno. Nakon izlaska iz zatvora Starčević opet radi kao pisar u odvjetničkoj kancelariji. Uslijed strogosti austrijske cenzure nije mogao javno djelovati, ali je širio svoje misli, svoja načela usmeno, osobnim kontaktom. U lipnju 1865. ponovno su raspisani izbori, pa je Starčević izabran zastupnikom u zagrebačkom petom kotaru. Na saborskim zasjedanjima, do sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe, vodi borbu protiv Narodne stranke i mađarona koji nastoje Hrvatsku priključiti, prvi Austriji a drugi Ugarskoj. Na temelju hrvatskog državnog prava izlagao je pravo Hrvatske da uredi svoje odnose prema Austriji i Ugarskoj, vođena sarno svojim interesima. Zbog toga on pobija argumente narodnjaka i mađarona, koji su nijekali sposobnost Hrvatske da djeluje samostalno, nego su je podvrgavali interesima Krune, odnosno Ugarske. Nakon raspusta Sabora 1867. Starčevićeva je popularnost u narodu bila velika. Oko njega se okupljaju mladi intelektualci, s kojima osniva Stranku prava. 20. XI. 1868. pokrece Starčević prvo pravaško glasilo "Hrvat", u kojem, zajedno s E. Kvaternikom, izlaže temelje svoje politike. Nakon prestanka izlazenja "Hrvata" pokreće "Hrvatsku", koja izlazi sve do bune u Rakovici, kada je zatvoren zbog sumnje da je znao za planove E. Kvaternika. Nakon zatvora čekale su Starčevića teške godine progona i neimaštine. Ban L. Rauch, da pridobije na svoju stranu tada popularnog Starčevića, ponudio mu je mjesto u vladi, što je on odbio kako bi sačuvao svoju političku nezavisnost. Da bi se uklonio napadima vladajuće Narodne stranke, povukao se Starčević u Jastrebarsko kraj Zagreba, gdje je njegov sinovac D. Starčević 1873. otvorio odvjetničku kancelariju. 1875. ponuđena mu je saborska kandidatura Dugog Sela što je odbio. Medutim, uoči saborskih izbora 1878., ustrojio se u Rijeci opozicijski klub, koji je pod vodstvom E.Barčića kandidirao Starčevića, te pokrenuo novi pravaški list "Sloboda" u Sušaku. U Saboru 1878. bila je Stranka prava zastupljena sa pet mandata: Brantner, Folnegović, Rukavina, Starčevićc i Valušnik. Iste godine dolazi do preporoda Stranke prava, koja je nakon bune u Rakovici 1871. bila prisiljena obustaviti svoje djelovanje. Velikom narodnom skupštinom u Bakru 1. VI. 1879., te nizom sličnih skupština po cijeloj Banskoj Hrvatsko obnavlja Stranka prava svoje redove, Erazmo Barčić, David Starčević, a posebno Ante Starčević, nastupaju kao govornici i šire pravaški nauk.
Nakon pada bana I.Mažuranića i nastupanja na vlast bana Pejačevića bili su raspisani izbori za Sabor 1881. Središnji odbor Stranke prava objavio je svoj izborni proglas u kojem kaže: "Mi se pozivljemo na naše državno pravo, jer je to pravo u skladu s našim probicima. Ali danas, kad je sila zasjela na uzvišeno prestolje prava, danas stojimo na temelju naših probitaka i hoćemo ove dovesti u sklad s našim pravima. Nad našim interesima, sukladnim našim pravima, ne priznajemo drugih prava. Najpreča nam je zadaća: samostalnost svih područja državna života, sjedinjenje i samouprava hrvatskih zemalja, koje su pod dinastijom Habsburško-Lotringškom." Na tim izborima je Stranka prava osvojila vise mandata, a Starčević se preselio iz Jastrebarskog na Sušak, da bi preuzeo uređivanje pravaškoga glasila "Slobode". Već na izborima 1884., unatoč korupciji i nasilju bana Khuena-Hedervarya, dobila je Stranka prava trideset mandata. Ban je na to reagirao proširivanjem prava predsjednika Sabora, tako da su pravaški zastupnici bili vrlo često isključivani sa sjednica, a više puta su bili naprosto izbačeni iz Sabora oružanom silom. Zaslugom Starčevića pravaši su vrlo rano razradili socijalno-politička stajalista. On je prozreo igru oko hrvatskog gospodarstva i vrlo oštro piše o položaju hrvatskog seljaka (Plačc nad propadanjem seljaka) i o stvaranju proleterijata u Hrvatskoj (Činovnički proletarijat, Radnički proletarijat). Pravaši su bili najodlučniji protivnici Hrvatsko-ugarske nagodbe. Za Khuena-Hedervarya dolazi do velikih progona pravaša, pa je ban prekrajao cijele izborne kotareve, da bi spriječio izbor kojeg pravaškog kandidata. No, pravaška misao počela se širiti i izvan granica Banske Hrvatske, u Dalmaciji, Istri, te BiH. Starčević se oštro supratstavljao svima onima koji su zbog misli sveslavenske uzajamnosti htjeli prihvatiti jugoslavensko ili srpsko-hrvatsko ime. Odbacivao je suradnju sa srpskim strankama, i nije priznavao postojanje Srba u Hrvatskoi, poznavajući tu problematiku bolje od drugih, to više što mu je majka bila pravoslavne vjere. "Mi imamo naš program, a naš program je državno pravo, hrvatska kraljevina. S obzirom na taj program mi u Hrvatskoj priznajemo samo Hrvate i tuđince". Uz svoj politički rad, Starčević je razvio i zamjernu književničku i publicističku djelatnost, od kojih spominjemo samo njegova nemilosrdno-satirička "Pisma Magjarolacah", te niz članaka pod naslovom "Ustavi Francezke". Jedan je od najboljih naših stilista 19. st. God. 1895. dolazi do raskola u Stranki prava, a godinu dana kasnije umire A. Starčević. Pokopan je na groblju u Šestinama kraj Zagreba.
|
- 08:00 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
HRVATI.COM">
