Cerovac komentira

  travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

15.04.2007., nedjelja

S koncerta na bojište

Evo što o meni kažu dobronamjerni(a ima i onih drugih):



Te 1991. u počast dvjestogodišnjice smrti Mozarta održavale su se svečanosti u svim glavnim gradovima podunavskih zemalja. U Beogradu je »Koncertom mira i nade« s izvođenjem Mozarta i Mokranjca trebao dirigirati Ivan Cerovac
ZVONKO HABUŠ
Postoji svega nekoliko svjedoka u Hrvatskoj i jedna mala grupa mladih glazbenika s Konzervatorija u Beogradu koja je 1991. godine pokušala obuzdati divljanje nacionalizama i spasiti ove prostore od nepotrebnog krvoprolića.
Prijedlog dragih mladića iz Beograda prenio sam prijateljima uz koje sam sudjelovao u pripremama kasnije osnovanog društva Hrvatsko-američkog prijateljstva (HAD/CAS). Predložili su da porazgovaram s dirigentom i direktorom koncertne poslovnice »Vatroslav Lisinski«, gospodinom Ivanom Cerovcem, jer je on pripremao »Koncerte mira i nade«, koji su kasnije i održani u Glini, Topuskom i još nekim gradovima.
Taj veliki i nažalost zaboravljeni hrvatski disident i intelektualac (Ivan Cerovac) bez izmotavanja prihvatio je inicijativu. Jedini problem bila su sredstva, oko 50.000 njemačkih maraka za troškove zbora i orkestra HRT-a iz Zagreba i Zbora crkve svetog Marka. Nakon svega desetak dana, javio mi je da možemo u Beograd, jer je novac osigurao.
Jednog travanjskog dana 1991. odletjeli smo JAT-om o svom trošku u Beograd, gdje nas je u hotelu Jugoslavija dočekao direktor »Dunavfesta«, naši (tada) mladi glazbenici iz Beograda i zamjenici direktora i članovi stručnog tima Beogradske televizije.
»Dunavfest« je te 1991. kanio organizirati proslavu u počast dvjestogodišnjice smrti Wolfganga Amadeusa Mozarta (1791-1991), a takve proslave održavale su se u svim glavnim gradovima podunavskih zemalja, pa tako i u Beogradu. »Koncert mira i nade« s izvođenjem Mozarta i Mokranjca trebao se održati u Zemunu potkraj lipnja 1991.
»Dunavfest« je prihvatio osigurati otvoreni prostor između hotela Jugoslavija i dunavskog nasipa, što je tvorilo zgodan amfiteatar u koji se moglo na travi smjestiti najmanje 50.000 posjetilaca iz Zemuna i Beograda. Naravno, ulaz besplatan. Pozornicu koja će statički podnijeti teret planiranih 163 članova zbora i orkestra iz Zagreba osigurao je »Dunavfest«. Program je kao središnju priredbu predviđao izvođenje kompletne »Mise« W. A. Mozarta, a nakon toga i kompletne mise Mokranjca, i taj je program na otvorenom trebao trajati blizu tri sata jedne subote s početkom u 20 sati.
Dirigent Ivan Cerovac je dirigirao u istim uvjetima na najvećoj otvorenoj pozornici u Sydneyju više puta.
Beogradska televizija trebala je osigurati rasvjetu te prijenos na sve radiostanice i televizijske postaje, tadašnji JUTEL, na što su predstavnici Beogradske televizije u razgovoru, iako s nelagodom, pristali.
Nakon povratka, pričekali smo dva-tri tjedna, a onda je došla telefonska poruka da TV Beograd otkazuje usluge rasvjete, prijenosa... Bez objašnjenja i isprike. Je li u bio pozadini Slobodan Milošević ili neki njegov komesar iz TV Beograd, nikad nećemo saznati.
Koncerte mira i nade« Cerovac je održao po gradovima u Hrvatskoj, a kad više nije bilo smisla gasiti požar rata i agresije na Hrvatsku, naoružao je vod prijatelja iz Novog Zagreba starim tandžarama predvojničke obuke i otišao početkom rujna 1991. na prvu crtu obrane domovine.
Sreo sam Ivana Cerovca umornog i blatnog na Cvjetnom trgu jednog podneva potkraj rujna 1991. Ispričao je da svojim novcem kupuje puščano streljivo po tri marke i daje momcima s molbom da ne ispucaju više od tri metka kroz noć. Prehranjuje jedinicu donacijama prijatelja. Bio je tog dana na pokopu prvog borca, dragovoljca, i gotovo plakao od žalosti jer nitko iz državnog vrha nije došao na sprovod, a obitelj poginulog čovjeka iz Novog Zagreba neće imati niti mirovinu, jer je jedinica »neregularna«.
Hrvatska domovina zaboravila je disidenta koji se potucao po svijetu od 1971. do 1991. i koji je pokušao spasiti ove prostore od krvoprolića, a TV Beograd, tko zna po čijem naređenju, tu plemenitu nakanu osujetio.
U povodu 250. godišnjice rođenja Mozarta, ja Vam dragi gospodine Cerovac zahvaljujem u ime domovine Hrvatske, kad već ona neće.
Autor je poduzetnik iz Zagreba.

Prenosimo iz: Vjesnik

- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #