Sjedeći mirno, ne radeći ništa. Proljeće dolazi, trava raste sama po sebi.

Susret sa bodhisattvom : )

Kada je,svojevremeno, jednom prilikom jedan zen redovnik u želji
ostvarivanja prosvjetljenja (jap.satori) krenuo u planinu susreo je
starca koji je silazio niz planinu.
Starac je nosio naramak drva na leđima.
"Kamo ćeš redovniče ?" - upita starac.
"Idem u planinu tražiti prosvjetljenje.Meditirat ću sve dok ne
spoznam ili ne umrem."Starac se nasmiješi.
"Znaš li išta o prosvjetljenju,starče ?" - upita redovnik.
Tada starac,koji je zapravo bio bodhisattva Manjusri,koji se pojavljuje
kada je čovjek pred prosvjetljenjem,pustio naramak drva koji se
zakotrljao stazom.Vidjevši to,redovnik doživi prosvjetljenje.
"Kako jednostavno ! Samo pustiti i ne težiti bilo čemu !" - povikao je.
Ozaren,upita starca: "I što sada ?"
Starac se sagne,pokupi drva te se nastavi spuštati niz planinu.

24. primjer Prolaza bez vrata (Mumon-kan)

Neki je redovnik upitao učitelja Fuketsua: "Kada su govor i i šutnja
neprihvatljivi,kako čovjek da ne pogriješi ?"
Majstor odgovori: "Uvijek se sjetim Konana u južnoj Kini u proljeće.
Pjev ptica i obilje cvijeća koje miriše."

Učitelj Shoju i "premlaćivanje vrhunskog mačevaoca"

Mačevaoci su u svoje vrijeme često tražili savjet od učitelja zena u
nadi da će otkriti najbolji način usklađivanja tijela i duha sa tehnikom.
Jednom je tako jedan samuraj prišao učitelju Shoju-u (1642-1721),
koji je neko vrijeme uljudno slušao njegove teorije i digresije, a onda
iznenada poskočio i nemilosrdno ga izudarao. Iskusivši zen na
najizravniji način, samuraj je doživio prosvjetljenje u odnosu na
konačno načelo njegova umjeća.

Vijesti o Shujoovu zenu "u kojem je sve dopušteno", izazvale su
govorkanja, pa su ga pozvali da promatra obuku za vrhunske
mačevaoce. Okupljeni mačevaoci izjavili su kako se dive njegovu
duboku poimanju zena, ali kako sumnjaju, da bez elementa iznenađenja,
bilo tko može poraziti vještog mačevaoca oslanjajući se isključivo na
svoj duh.

Pokušajte me udariti, izazvao ih je tada Shoju. Bio je to poziv koji su
mačevaoci samo čekali i bacili su se na Shojua. Nijedan ga međutim
nije uspio udariti, ali su svi primili barem jedan snažan udarac po glavi
njegovom lepezom. Posve poniženi, pitali su ga u čemu je njegova tajna.
Ako vam je oko vjerno, a u duhu ne postoje zapreke, nema toga što ne
možete prevladati, pa bio to i napad mačem, objasnio je Shoju.

Oznake: Shoju zen učitelj, zen, Samurai, zen & samurai

Zen razgovori

Prvi je majstor,zvan Isan,radio s učenicima u vrtu,skupljajući lišće
čaja.Kazao je Kyozanu, jednom od svojih najperspektivnijih učenika:
"Beremo lišće cijeli dan;jedino čujem tvoj glas,ali te ne vidim.Pokaži mi
svoje prvotno lice." Kyozan je zatresao grm čaja.Isan reče: "Istjerao si
akciju,ali ne i tijelo." Kyozan na to reče: "Kako bi ti odgovorio ?" Isan je
neko vrijeme šutio.Kyozan napomenu: "Ukazao si na tijelo,ali ne i na
akciju." Uslijedio je Isanov zaključak: "Upravo sam te poštedio
dvadeset udaraca štapom."

haiku pokušaj

Utrkuje se
sa mnom - žabac do stanice
jutarnji pljusak.

...o razumjevanju i nerazumjevanju zena....

Prije nego što čovjek počne proučavati zen, za njega planine su
planine, a vode su vode. Kad dobije uvid u istinu zena, planine
više nisu planine, ni vode nisu vode. Međutim, kasnije, kad postigne
prosvijetljenje (satori), planine su ponovo planine, a vode su vode.

...često vidim komentare na blogu tipa "ne razumijem zen priče",
i sjetim se riječi učitelja...Kako je teško,a ipak lako razumjeti istinu zena !
Teško, jer razumjeti je, znači ne razumjeti; lako, jer ne razumjeti, znači razumjeti je.

...ako netko zna nekoga, bilo koga, na cijeloj Planeti tko razumije...neka
mi ga pokaže...

Oznake: zen, zen & samurai, Kyudo, Kendo, Samurai, bushi

Vrata Istine

Neki redovnik dođe zen učitelju Genshi želeći saznati
gdje su vrata do puta istine.
"Čuješ li žubor potoka ?", upita ga Gensha.
"Da, čujem", odgovori redovnik.
"Tamo su vrata", reče Gensha*.




* Hsuan-sha Shih-pei ( jap. Gensha Shibi, 835-908), bio je kineski
zen učitelj Hogen zen škole koja se ugasila do kraja 10.st.; učitelj
mu je bio Hsueh-fengI-ts'un ( jap. Seppo Gison, 822-908), a Gensha
je između ostalog bio učitelj Lo-han Kuei-ch'ena ( jap. Rakan Keijin,
867-928); prije nego što je postao učitelj, Gensha je bio ribar kao i
njegov otac;

Oznake: zen, Gensha zen učitelj, Seppo Gison

Naito Joso - učenik Matsuo Bashoa

Pod vodom
počiva na kamenu
opalo lišće



...za ovaj haiku prof. D. T. Suzuki kaže da govori o tajni postojanja,
tajni života*




* vidi D. T. Suzuki,"Zen i japanska kultura",Beograd,2000.,str. 180 i 181;

# Naito Joso,wikipedia

Prepolovljena mačka

Jednom prilikom je učitelj Nansen (748-845) zatekao redovnike istočne i
zapadne dvorane za meditaciju u svađi čija je mačka. Učitelj uzme mačku
i reče: "Ako netko od vas može reći riječ,spasiće ovu mačku.
"Svi su šutjeli. Nansen presiječe mačku na pola.
Kasnije, iste večeri, u hram se vrati jedan od učenika Joshu (kin.Chao
Chou, 778-897) i Nansen mu ispriča što se dogodilo. Joshu skine svoje
sandale, i stavivši ih na glavu, izađe iz prostorije.
Nansen reče: "Da si ti bio tamo,mačka bi bila spašena."

Mumonov komentar: Zašto je Joshu stavio sandale na glavu ? Tko može
da odgovori na to pitanje, razumije i Nansenovu presudu mački. A tko ne
može, nek' čuva glavu.

Da je Joshu bio prisutan,
Učiteljev proglas bio bi drugačiji.
Joshu bi zacijelo trgnuo mač
A Nansen bi molio za život.


----------------------------------------------------------------------


U ovoj priči spominju se tri izvanredna lika kakvih je bilo vrlo malo u cijeloj
ljudskoj povijesti.

Prvi je Nansen Fugan (kin.Nan-ch'uan P'u-yuan,748-835),kin. ch'an
(zen) učitelj Tang prioda. Poznat je po rečenici: "Znanje je zabluda,
neznanje je kaos !". Nansen je imao 17 dharma nasljednika.
Najpoznatiji od njih je bio Joshu Jushin (kin. Chao-chou Ts'ung-shen,
778-879). Chao Chou je bio jedan od najvećih zen učitelja u Kini svog
vremena. Dogen (1200-1251) ga je zvao "Joshu Stari Buddha".
Imao je tridesetak učenika od kojih 17 dharma nasljednika, koji ipak
nisu uspjeli nadmašiti svog velikog učitelja. Zvali su ga "Kamenoglavi"
jer je živio na vrhu velike stijene blizu jednog budističkog hrama.
Pojavljuje se u najviše koana od svih učitelja. Kensho ("malo
prosvijetljenje") je doživio sa 18 godina,a satori (prosvijetljenje)
sa 54 godine. Zen je počeo podučavati sa 80 godina te se smjestio
u mali chan hram u mjesto Chao-chou, gdje je podučavao do smrti.

Mumon Ekai (kin.Wu-men Hui-k'ai,1183-1260), kineski ch'an (zen)
majstor Yogi linije Rinzai zena. Autor je jedne od dvije najpoznatije knjige
koana "Prolaz bez vrata" ( jap. Mumonkan; kin.Wu-men kuan; eng. the
Gateless Gate). Druga je "Zapisi plave stijene (kin. Pi-yen-lu; jap. Hekigan-roku; eng. Blue Cliff Record).

Oznake: zen, Nansen, Joshu, Mumon, Mumon kan, Dogen, mačka

Put čaja - Chado (Sado)

Čaj nije ništa drugo nego ovo:
najprije staviš vodu da zavre,
zatim umiješaš čaj.
Tada piješ kako valja,
to je sve što trebaš znati.

Sen no Rikyu







Iako se za čaj u Japanu znalo i prije Kamakura razdoblja (1185-1333)
bilo je potrebno nekoliko stotina godina da se ustanovi posebna i
sofisticirana kultura pijenja i pripremanja čaja koja je danas poznata kao
Put čaja (Chado ili Sado).Također u upotrebi je i izraz Cha-no-yu koji u
doslovnom prijevodu znači "vruća voda za čaj".Za razvoj kulture čaja
ponajviše su zaslužni budistički redovnici,posebno oni koji pripadaju
zen školi.


Jedan od najznačajnijih zen učitelja u povijesti Takuan Soho* o
čajnom obredu napisao je:

Osnova je čajnog obreda u duhu skladnog sjedinjenja Neba i Zemlje;on
nam poklanja sredstva da postignemo opće smirenje... Sagradimo dakle
malu prostoriju u šikari bambusa i sazdajmo naokolo potočiće i kamenove,
zasadimo drveće i grmove.Unutra u prostoriji pripremimo drveni ugljen,
stavimo kotlić,namjestimo nekoliko cvjetova i pripremimo potrebni čajni
pribor.A sve ćemo to izvoditi u skladu s mišlju da u toj prostoriji želimo
uživati u potocima i kamenovima,kao što u prirodi uživamo u rijekama i
planinama i kao što se predajemo ugođajima i osjećajima što ih u nama
bude snijeg i mjesečina,drveće i cvijeće dok tijekom godišnjih doba prolaze
kroz postojanje i nestajanje,dok ne procvatu i ne uvenu.Kad su tu gosti
pozdravljeni s dužnim poštovanjem,smireni ćemo osluškivati kako u kotliću
vri voda,kako šumi poput vjetra što piri među iglicama borova, i zaboravit
ćemo sve svjetovne muke i brige.Tada dolijemo vode u kotlić i sjetimo se
žuborenja gorskog potoka - time će sva prašina biti očišćena s našeg
duha.Tu je tada zaista svijet pustinjaka,svetaca na zemlji.1




gore,Takuan Soho,zen majstor,kaligraf,slikar,pjesnik,vrtlar i majstor
čajne ceremonije;vjeruje se da je uzgojio jednu vrstu kisele rotkve koja je
dobila naziv po njemu - takuan;autor je knjige "Oslobođeni Um",
Beograd,2004.





O čaju je u svojoj najznačajnijoj knjizi "Knjiga o čaju" Kakuzo Okakura**
(1862-1914) između ostalog napisao:

Filozofija čaja nije samo puki esteticizam u uobičajenom smislu riječi, jer
stopljena u jedno s etikom i budističkom religijom izražava čitav naš
pogled na čovjeka i prirodu.Ona je higijena, jer nameće čistoću;ona je
ekonomija, jer pokazuje udobnost u jednostavnosti umjesto u složenom i
skupom,ona je moralna geometrija utoliko što određuje naš osjećaj odnosa
prema Svemiru.Ona izražava istinski duh demokracije Istoka time što sve
svoje zavjetnike čini plemstvom ukusa...

Duga Izolacija Japana od ostalog svijeta,koja je toliko pridonijela
introspekciji,veoma je pogodovala razvoju Puta čaja.Naš dom i običaji,
odjeća i kuhinja,porculan,lak - pa i sama književnost - sve je to bilo pod
njegovim utjecajem.Nitko tko izučava japansku kulturu nikad nije mogao
ignorirati njegovu prisutnost...U običnom govoru kažemo da netko "nema
čaja" u sebi,ako je neosjetljiv na zanimljivost tragikomičnog ljudske drame.
Nasuprot tome žigošemo neobuzdanog estetu koji,ne mareći za svjetsku
tragediju,divlje jezdi na proljetnom valu oslobođenih čuvstava,kao čovjeka
s "previše čaja" u sebi...

U okusu čaja postoji suptilni čar što ga čini neodoljivim i sposobnim za
idealiziranje... On nema drskosti vina,samouvjerenosti kave ni afektirane
nedužnosti kakaoa.

Čajni je obred bio oaza u jednoličnom rasipanju egzistencije,gdje su se
umorni putnici mogli sresti da piju sa zajedničkog izvora uživanja u
umjetnosti.Čajni je obred bio improvizirana drama kojoj je zaplet bio
satkan oko čaja,cvjetova i slika.Nijedne boje da uznemiri ton sobe,
nijednog zvuka da poremeti ritam stvari,nijedne geste da se nametne
skladu,nijedne riječi da prekine jedinstvo okoline,svi su pokreti trebali biti
izvršeni jednostavno i prirodno - to su bili ciljevi čajnog obreda.2




gore,kontroverzni Okakura Tenshin Kakuzo


Prema legendi čaj je nastao kada je jednom prilikom Bodhidharma
(Daruma) indijski budistički učitelj i osnivač chan učenja u Kini meditirao i
tom prilikom zadrijemao.Probudio se ljut na samog sebe što mu se to
dogodilo te si je odrezao očne kapke i bacio ih na zemlju.Na mjestu gdje su
pali iznikla je biljka čaja.Od tada budistički redovnici za dugih perioda zen
meditacije piju čaj koji ih drži budnima.




gore,Bodhidharma,28. patrijarh i nasljednik Buddhe Sakyamuni-ja


Najznačajniji predstavnik Puta čaja i najjači majstor čajne ceremonije
svih vremena bio je Sen no Rikyu (1522-1591).Čajem je posluživao
najznačajnije osobe svog vremena pa tako i Odu Nobunagu (1534-1582),
Toyotomi Hideyoshija (1536-1598) i Tokugawu Ieyasua (1543-1616).
Na kraju je zbog svoje tvrdoglavosti i ljudske zlobe nekoliko Hideyoshijevih
najbližih vazala bio prisiljen počiniti ritualno samoubojstvo - seppuku po
naredbi samog Hideyoshija,apsolutnog gospodara u tadašnjem Japanu.
Prije samog čina vlastitog smaknuća priredio je posljednji čajni obred
za sebe i nekoliko svojih najbližih prijatelja.Nakon što je ispio čaj razbio je
svoju šalicu od pod i napisao dvije pjesme. Jednu na kineskom,a drugu na
japanskom.Stih na kineskom glasi:

Sedamdeset godina života -
Ha ha ! Kakva galama !
S ovim mojim svetim mačem,
Ubijam Buddhe i patrijarhe !

Stih na japanskom:

Podižem mač,
Ovaj moj mač,
Koji je već dugo u mom posjedu -
Taj trenutak konačno je došao -
U pravcu neba zamahujem njime !3




gore,Sen no Soeki najpoznatiji kao Sen no Rikyu od kojeg su potekle
tri najznačajnije škole čajnog obreda (Omotesenke,Urasenke i
Mushakojisenke)



# bilješke & fusnote #

* Takuan Soho (1573-1645) rodio se u samurajskoj obitelji u malom
mjestu Izushi u Tajima provinciji (danas Hyogo);obitelj mu je pripadala
Honenovoj budističkoj školi čiste zemlje ( jap. Jodo-shu);Takuan se
školovao u hramu Jodo škole Shonen-ji;kao dijete Takuan je prakticirao
nembutsu.Uskoro se prebacio i nastavio školovanje u velikom zen hramu
Sugyo-ji (Sokyo-ji);učitelj mu je bio Kisen Seido (15??-1591) do svoje
smrti;nakon toga učitelj mu je postao Toho Sochu (15??-16??) koji je bio
učenik slavnog Daitoku-ji majstora Shun'oku Soena (1529-1611);vidi za
Takuan Sohoa,Heinrich Dumoulin,"Zen Buddhism:A History",
London,N.Y.,str.502;

** Kakuzo Okakura,"Knjiga o čaju",Zagreb,1989.


1 vidi Vladimir Devide,"Zen";Zagreb,1996.,str. 206 & 207;
vidi i D. T. Suzuki,"Zen i japanska kultura",Beograd,2005.,str. 210 & 211;

2 Devide,nav. dij.,str. 208 & 209;

3 D. T. Suzuki,"Zen i japanska kultura",Beograd,2005.,str. 244.; vidi i
Devide,"Zen",str. 219;


# Put čaja - hagakure & nihonkichigai arhiva #

Demonstracija čajnog obreda,hagakure blog (studeni 2010)

Guska u boci

Riko,visoki državni službenik dinastije T'ang (618-907),upita zen učitelja
Nansena (748-843): "U davno je doba neki čovjek držao gusku u boci.
Rasla je sve veća i veća dok više nije mogla van iz boce.Čovjek nije htio
razbiti bocu,niti je želio ozlijediti gusku.Kako biste je vi izvadili ?"
Majstor Nansen reče: "O službeniče !"
Riko se smjesta odazva: "Da ?!"
"Evo,ona je vani !" reče Nansen.

Sveti put Buddhe

Redovnik upita učitelja: "Već je neko vrijeme otkako sam došao k vama
da me podučite svetom putu Buddhe,no nikad mi niste dali ni slutnju
toga.Molim vas,imajte više razumjevanja."Na ovo mu učitelj odgovori:
"Kako to misliš,sine moj ? Svako jutro me pozdraviš i zar ti ja ne
odzdravim ? Kad mi doneseš šalicu čaja,zar je ja ne prihvatim i ne
uživam ispijajući je ? Osim ovoga,kakve još poduke želiš od mene ?"

Doko kod zen majstora

Doko (Tao-kwang),budistički filozof i učenik Vijnaptimatre
(apsolutnog idealizma),došao je zen učitelju i upitao:

"S kakvim se raspoloženjem uma čovjek treba podučavati
u istini ?"

Zen učitelj mu reče : "Ne postoji um kojeg treba raspoložiti,
niti ikakve istine u kojoj se treba podučavati."

"Ako nema uma kojeg treba raspoložiti niti istine o kojoj treba
biti podučavan,zašto svaki dan okupljaš redovnike koji
proučavaju zen i koji se poučavaju istini ?"

Učitelj odgovori : "Nemam ni centimetar suvišnog prostora i
gdje bih onda mogao okupljati redovnike ? Nemam jezika, i
kako bih onda mogao savjetovati druge da dođu k meni ?"

Doko tada uzviknu : "Kako mi možeš u lice izreći takvu laž ?"

"Kad nemam jezika da savjetujem druge, je li moguće da kažem laž ?"

Doko reče očavajući : "Ne mogu pratiti tvoje rasuđivanje."

"Ni ja sebe ne razumijem",zaključi zen učitelj.

Myoshin-ji,Kyoto - III dio

gore,karta dijela Kyota u kojem se nalazi Myoshin-ji te još nekoliko značajnih
zen hramova i shinto svetišta



Myoshin-ji,Kyoto - I dio

Myoshin-ji,Kyoto - II dio







































gore,Taizo-in




gore,Maneki neko


































gore,unutrašnjost jedne od zgrada


















































# Mysohin-ji arhiva #

Myoshin-ji,službene stranice

Myoshin-ji,wikipedia

Myoshin-ji,zen rinnou net

Matsuo Basho - Direktor Svemira : )

Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj za
profinjenost...nalaze užitak u poznavanju istine o
stvarima i nihovom doživljavanju...

Matsuo Basho (1644-1694)





najpoznatiji Bashov haiku te najpoznatiji haiku
uopće u cijeloj povijesti Svemira : )

Prastari ribnjak
skočila žaba
- zvuk vode

Furuike ya
kawazu tobikomu
mizu no oto











posljednji Bashov haiku

Bolestan na putu -
snovi mi lutaju
usahlim poljima

Tabi ni yande
yume wa kareno wo
kakemeguru

On a journey,ailing -
My dreams roam about
Over a withered moor.







gore, Basho se pozdravlja sa svojim prijateljima prije odlaska na jedno od svojih brojnih putovanja







gore, statua majstora Matsuo Bashoa-a u mjestu Ishiyama (hrv. "kamena planina"),
kroz koju je prošao na svojem putovanju koje je opisao u Uskoj stazi prema
dalekom sjeveru; Ishiyama se nalazi 15-ak min. vlakom od Kyota, blizu najvećeg
jezera u Japanu - Biwa-ko, a statua Matsuo Bashoa smještena je u neposrednoj blizini
željezničke postaje Ishiyama (Ishiyama eki); photo by nihonkichigai,2005.

Oznake: Matsuo Basho, Haiku

Osnovna tajna budističkog učenja : )

Kada su učitelja Yun-mena pitali koja je najveća istina
budističkog učenja,on je odgovorio : "Knedlica !" : )

svakodnevni život u zen hramu - II dio

Soji-ji,soto zen hram

Učenje majstora Yun-mena : )

Majstor zena Yun-men ( jap. Ummon,864-949) jednom je rekao:
"Naša škola ti dopušta da kreneš kojim god Putem želiš.On te
ubija ili uvodi u život - ili jedno ili drugo." Jedan od redovnika upita:
"Kako ubija ?" Majstor je odgovorio: "Zima odlazi,a proljeće dolazi."
"Kako je to kad zima odlazi,a proljeće dolazi ?" upitao je redovnik.
Majstor mu odgovori: "Zabaciš štap na rame,lutaš ovuda,onuda,
na istok,ili zapad,sjever ili jug,kuckaš po divljim panjevima,
ako ti se tako sviđa."

Upozorenja učitelja Mumona

Ako se pridržavate pravila i odredbi, vežete se užetom ! Hinjeno
samouživanje je hereza i đavolji posao. Držati se šutnje lažan je zen.
Sebično zanemarivanje vaše okoline znači padanje u duboki ponor.
Savršena pažnja znači nošenje jarma i lanaca. Razmišljanje o dobru i
zlu je vezanje za nebesa i pakao. Odavanje Buddhi i Buddhinom zakonu -
Dharmi izaziva progonstvo iza dvije željezne prepreke.
Naizmjenično sanjarenje i buđenje je poigravanje sa vlastitim
duhom. Vježbanje za-zena, zen meditacije i umirivanja tijela đavolji je
posao. Napredujući, padate u zabludu; povlačeći se, polazite protiv
istine. Kada, ne napredujete, niti se povlačite, tada ste leš koji diše.
Recite mi kako ćete postupiti ? Kako ćete dovršiti svoj posao u ovom
životu. Nemojte dozvoliti da patite zbog vječnog duga karme.





# Wu-men Hui-k'ai ( jap. Mumon Ekai),1183-1260; kineski ch'an
majstor Yogi linije Rinzai zena; autor knjige koana "Prolaz bez vrata"
(kin. Wu-men-kuan; jap. Mumon-kan)

Oznake: zen, Mumon

Svakodnevni život u zen hramu

Life in a Zen Buddhist monastry in Japan

Soji-ji Soto zen hram,Yokohama

Prijenos "pečata svijesti" iz Kine u Japan...

...ili Povijesni Put zena - II dio











Kako biste ostvarili izvjesni cilj, prvo morate postati određena
vrsta čovjeka. Međutim, kada takav čovjek postanete, više vas neće
brinuti ostvarenje cilja.

majstor Dogen





Godine 1191. iz Kine se vratio budistički redovnik Eisai Zenji
(1141-1215). Sa sobom je donio učenje budističke škole
C'han (kin. termin; na jap. zen; sanskrt-dhyana, dok se na pali
jeziku ( jezik kojim je govorio Buddha) čita đhana). Eisai Zenji
(1141-1215) boravio je u Kini od 1187. i prije toga 1168. (pet mjeseci),
kod Hsu-an Huai-ch'anga ( jap. Kian Esho,12.st.), kin. majstora
Oryo linije Rinzai zena. U Rinzai zenu (kin. Lin-chi-tsung, jap. Rinzai-shu),
postoje dvije glavne linije, Oryo (kin. Huang-lung-p'ai; jap. Oryo -ha;
kin. p'ai i jap. ha znači krilo) i Yogi linija (kin. Yang-ch'i p'ai; jap. Yogi-ha).
Osim Rinzai zena postoji i Soto škola zena (kin. Ts'ao-tung-tsung;
jap. Soto-shu; kin. tsung i jap. shu znače škola), koju je osnovao
Dogen Kigen (1200-1253), a bio je učenik Myoan Eisaija.







gore, Eisai zenji »Otac zena» u Japanu, ova skulptura izrezbarena je
u 13.st.; nalazi se u hramu Jufuku-ji u Kamakuri







gore, Dogen zenji, učenik Eisai-ja, osnivač Soto škole zena i za mnoge najznačajniji japanski zen učitelj





# hagakure & nihonkichigai arhiva tekstova #

Eisai & Dogen na stranicama magicusa

Kamakura razdoblje, nihon no rekishi blog

Myoan Eisai,"otac zena" u Japanu (hagakure blog, svibanj 2008)

Kennin-ji & Myoan Eisai,veliki majstor zena - II dio (hagakure blog,
svibanj 2008)

Sensei Dogen (hagakure blog, rujan 2009)

Majstor Dogen, istinski sljedbenik Puta (hagakure blog, listopad 2009)

Majstor Dogen o životu i smrti (hagakure blog, lipanj 2009)

Povijesni Put zena - I dio (hagakure blog)

Povijesni Put zena - I dio (carstvo znakova blog)

Oznake: Dogen

Umjetnost suosjećanja

autor teksta Eugen Herrigel (1884-1955)


Istinska nesebična radost je umjetnost koju jedva da itko razumije. Još
je teže shvatiti umjetnost patnje.Čak i oni koji su mnogo propatili u
opasnosti su da promaše ispravni put.Jer,značenje je patnje skriveno i
otkriva se jedino onomu koji zna kako da je prihvati i podnosi.
Zen-svećenik pomaže patniku da na ispravan način podnese svoju patnju.

Kad zen-svećenik koji se brine za nekog patnika ima razloga za bojazan
da taj nije dorastao svojoj patnji,posjećivat će ga opetovano.Ne da bi
ga oslobodio briga što ga zbunjuju,već da bi mu pomogao naći svoje
nutarnje ja.Nastojat će mu omogućiti da se suoči sa svojom patnjom,
time što će postati svjesnim punog opsega i veličine svoje patnje.
Pomoći će patniku da uvidi kako se velika patnja ne nadilazi odbijanjem
njezina uočavanja niti time da joj se predaje u očaju.Upozorit će ga na
opasnost koja mu prijeti ako dozvoli da ga tješe ili ako čeka da vrijeme
učini svoje i zaliječi patnju.Spasenje je u tomu da se sudbini da puna
privola smirenim smirenim prihvaćanjem onoga što mu je dano a da se
pita zašto je upravo on izabran da podnosi toliku patnju.Tko god je
sposoban podnositi patnju na takav način,dorast će do veličine svoje
patnje i time što će sve više učiti da se ne obazire na činjenicu da je to
njegova patnja, i neće o nju prijanjati.

To neprianjanje pripravlja put ozdravljenju,a ozdravljenje slijedi samo
sebe kako čovjek postaje osjetljivijim za patnju drugih i kako nesebičnije
dijeli njihove patnje.Ova patnja bližnjih posve je različita od
sentimentalne simpatije kojoj većina nas daje maha a koja,lako
probuđena i ubrzo rasplinuta,ostaje nedjelotvornom jer nije dovoljno
nesebična.Istinsko suosjećanje koje nije vezano za riječ iskovat će
najblistaviju vezu među ljudskim bićima i svim živim stvorovima.
Istinsko se značenje patnje iskazuje jedino onomu koji je naučio
umjetnost suosjećanja.

Ako su uši i oči patnika otvorene tim objašnjenjem o stanju njegove
svijesti,uočit će da ga ni bijeg od stvarnosti ni nijekanje patnje ne
može dovesti do neprianjanja.I ako,prepušten sam sebi,pokaže da se
nastoji sjediniti sa svojom sudbinom,prihvatiti je da bi mogla ispuniti
svoje vlastite zakone,tada će svećenik nastaviti da mu pomaže.
Odgovarat će na njegova pitanja ne nudeći ništa osim savjeta i,
naravno,bez prodike.

Jer,njemu se čini da ima nešto mnogo važnije negoli su to riječi.
Postepeno će ušutjeti i konačno će dugo sjediti bez riječi,duboko
utonuo u se.A začudo,ona druga osoba tu šutnju neće doživjeti kao
ravnodušnost,kao pustu prazninu koja više smeta nego što smiruje.
To je kao da ta šutnja ima više značenja nego bi ikad mogao bezbroj
riječi.To je kao da je uvučen u polje neke sile odakle svježa snaga
struji u nj.Osjeća se prožetim čudnim povjerenjem čak još i onda
kada je njegov posjetilac već davno otišao.I može se dogoditi da se u
tim radosnim trenucima rodi odluka da se pođe putem koji će jadnu i
bijednu opstojnost pretvoriti u život sreće.



# tekst Eugena Herrigela izišao je u knjizi Vladimira Devidea,
"Zen",Zagreb,1993.,str.344-345;

Buddhin rođendan

gore, Buddhin rođendan, ponuda slatkog čaja u Ueno hramu, Ameyoko (Tokyo)
Buddha's birth day; sweet tea offered at a temple in Ueno, Tokyo





# hvala Nataši iz Tokya na ustupanju fotografije,
ponizno sagibljem glavu

Oznake: Buddha

Susret Yisana i Kyozana

Krajem ljeta Kyozan (Kyozan Ejaku ili Yang-shan Hui-chi,807-883)
posjeti svog prijatelja i učitelja Yisana (Isan Reiyu ili Kuei-shan
Ling-yu,771-853).
Yisan ga upita: "Nisam vidio da dolaziš ovamo gore čitavo ljeto.
Što si radio tamo dolje ?"
Kyozan odgovori: "Obrađivao sam komad zemlje i završio sa
sijanjem prosa."
Yisan reče: "Onda nisi protratio ljeto."
Tada Kyozan upita Yisana: "Kako si ti proveo ljeto ?"
"Jedan obrok dnevno i dobar san noću,"odgovori Yisan.
"Onda nisi protratio ljeto,"bio je komentar Kyozana.

Pjesma o strašilu Bukoku kokushija

Iako ne pokušava svjesno
zaštiti rižina polja od uljeza,
Strašilo na kraju krajeva ne stoji
bez ikakvog cilja.

Bukoku kokushi (1241-1316)

Buddhin zen

Jednom prilikom je Buddhi prišao čovjek i upitao:
"Možeš li mi prenijeti istinu bez riječi ?"
Buddha je šutio.
Čovjek se pokloni i zahvali rekavši:
"Tvoja je dobrota raspršila moje zablude i pomogla stupiti na pravi Put."
Nakon što je otišao,Buddhin učenik i nasljednik Ananda upita Buddhu:
"Što je taj čovjek shvatio kada ti toliko zahvaljuje ?"
Buddha odgovori:
"Dobar konj potrči čak i na sjenku biča."

Bacanje snijega u bunar

gore, suhi vrt (kare sansui), Seki-tei tj. Vrt Kamenova, zen vrt
Rinzai zen hrama Ryoan-ji (Hram smirenog zmaja) osnovanog 1450. godine





Svojevremeno na poleđini ulaznice za zen vrt hrama Ryoan-ji u
Kyotu nalazio se ovaj tekst opata tog hrama Joei Matsukure (1910-1983):

Sjednimo smireno i promatrajmo ovaj vrt pijeska i kamenova. Soami
(Kangaku Shinso, 1480-1525), glasoviti umjetnik koji ga je stvorio,
izražava ovdje svoje razumijevanje prosvjetljenja u zenu izvanrednom
jednostavnošću, i nisu mu potrebne ni riječi ni pouka da bi saopćio svoju
bezgraničnu poruku. Možemo gledati na vrt kao na grupu brdskih otoka
u velikom oceanu, ili kao na vrhunce planina što se izdižu nad morem
oblaka. Možemo u njemu vidjeti sliku uokvirenu trošnim starim zidom,
što ga samog za se smatramo nacionalnim bogatstvom, a možemo i
zaboraviti okvir kad osjetimo istinu ovog mora što se proteže bez kraja.
Soamijeva rječitost govorit će uvijek onima koji na vrt gledaju nutarnjim
očima.Uronuli u taj prizor,mi koji o sebi mislimo kao o relativnom,
ispunjeni smo smirenim divljenjem kad intuitivno doživljavamo Apsolutno
Ja, i tada su nam pročišćeni koji put okaljani duhovi.
U zenu sve, čak i vlat trave, izražava Definitivnu Realnost. Tako možemo
reći da nam ovaj jednostavni vrt sam po sebi sugerira apsolutnu
vrijednost. Taj je vrt tako duboko bremenit značenjem, iznad svake
usporedbe s drugima u svijetu, da bi ga bilo ispravnije zvati Mu-tei, Vrt
Praznog, ili Ku-tei, Vrt nepostojanja negoli Seki-tei, Vrt Kamenova.





# iz knjige prof. i akademika Vladimira Devidea, "Zen", Zagreb, 1993., str. 236 i 237

Oznake: Ryoan ji, Soami, Joei Matsukura

Povijesni Put zena - I dio

Spoznati Put budnosti, znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe, znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe, znači opažati se u svemu.

majstor Dogen,Shobogenzo (Riznica Istinskog Znanja)





Umjesto uvoda

Pišući naslov posta sjetio sam se događaja o kojima je pisao prof.
Devide u svojoj knjizi "Zen",knjizi koja je "kriva" za moju očaravajuću
obuzetost Japanom:

Poslije velike izložbe japanske umjetnosti "Kyoto - cvijet kulture Japana",
što smo je 1986. godine mogli vidjeti u Muzejskom prostoru na
Jezuitskom trgu u Zagrebu,obratilo mi se uredništvo jedne naše poznate
književne revije na stranim jezicima da napišem osvrt na tu izložbu.
Nisu mi dozvolili da ga napišem na engleskome, jer oni "imaju odlične
prevodioce"; ali su mi obećali da ću svakako prijevod dobiti na uvid prije
nego ode u tiskaru - što se, dakako, nije dogodilo. "Odlični prevodilac"
ili prevoditeljica - preveo mi je "filozofija zena" sa "philosophy of woman",
filozofija žena, smatrajući, očito, da sam pogrešno otipkao "zena" umjesto
"žena" - a nije osjetio - ili osjetila - da time rečenica kao cjelina postaje
upravo sablasno besmislena, jer bi značila da je keramika za čajni obred u
Japanu šesnaestog stoljeća bila pod dubokim utjecajem ženske filozofije !
Uostalom, u istom je prijevodu bio još čitav niz sličnih besmislica. Doduše,
glavni mi je urednik obećao - i zajamčio - da će u časopisu objaviti moj
ispravak, onako kako ga sam budem napisao na engleskome - ali, dakako,
ni to se nije dogodilo; moj je ispravak zamijenjen kratkim i razvodnjenim
tekstom uz napomenu da će "čitljiv prijevod ostati (sic !) jednom od primarnih
briga redakcije".1

A sada o temi iz naslova : )





Povijesni Put zena (ne žena : D ) započeo je u Indiji. O tome događaju
postoji priča koju ste mogli pročitati na hagakure blogu. To se dogodilo
prije nekih 2500 godina. Svojevremeno na nihonkichigai blogu napisao sam
kratku bilješku o budističkom učenju općenito. Iz Indije je znanje o zenu
preneseno u Kinu negdje u 6. st. Naravno da se tada u Indiji to učenje
nije nazivalo zen. U stvari nije bilo baš ni toliko definirano. O tome je kod nas
najviše pisao prof. Devide u već spomenutoj knjizi "Zen"2 te Alan Watts3.
Tek je u Kini učenje malo jasnije uobličeno...ili možda nije, u svakom
slučaju učenje je dobilo naziv - Chan koji će se kasnije u Japanu
preoblikovati u zen. Prema pričama za prijelaz chana tj. zena iz
Indije u Kinu najzaslužniji je indijski budistički učitelj Bodhidharma,
28. nasljednik Buddhe u liniji učitelja (koja nema povijesnu potvrdu,
ali tko za to mari u Aziji).







gore, Bodhidharma, kako ga je vidio Hakuin (1685-1768),
jedan od najvećih japanskih majstora zena





Kada je Bodhidharma došao iz Indije u Kinu, primio ga je kineski car Wu-ti iz Lianga.
Wu ti je bio veliki budista koji je gradio budističke hramove i podupirao budističko
učenje širom zemlje. Sa svime time upoznao je Bodhidharmu koji ga je nezainteresirano
slušao. Na kraju svoga hvalisavog govora car je upitao Bodhidharmu koja je njegova
zasluga tj. koju bi nagradu mogao dobiti, a Bodhidharma je odgovorio: "Baš nikakvu."
Car ljut, zbunjen i znatiželjan tada upita:
"Koji je onda smisao najveće svete istine i Buddhinog Puta ?"
Bodhidharma mu odgovori:
"Beskrajno prostranstvo,nikakve svetosti."
Car ga dalje upita: "A tko si onda ti ?"
Bodhidharma reče: "Ne znam !"

Razočaran razgovorom sa carem, Bodhidharma se povukao u planine.

Prema legendi posjetio je budistički hram Shao-lin ( jap. Shorin-ji) na
planini Wu-tai, u Honanu. Hram i danas postoji. Bodhidharma se smjestio u
jednu spilju pored hrama Shao lin gdje je proveo 9 godina meditirajući i
gledajući u jednu točku čekajući povoljan trenutak za otkrivanje svijetu istine o zenu.

Priča dalje kaže da je posljednjih nekoliko godina Bodhidharmu posjećivao
Shen-kuang (Hui-ko, jap. Yeka, 486-593) koji je bio poznati konfuchijanski
naučnik tog vremena, ponosan na svoje znanje budističkog učenja i ugled
koji je imao. Na njegovo pitanje o Bodhidharminom učenju, ovaj vidjevši
njegov ponos i zaokupljenost samim sobom nije izgovarao ni riječi. Hui-ko je
ostao stajati pred Bodhidharmom nekoliko dana koji su bili vrlo hladni.
U međuvremenu je počelo sniježiti. Kada je Hui-ko vidio da ga Bodhidharma
ignorira, da bi privukao njegovu pažnju i pokazao želju za istinskim znanjem,
uzeo je mač, odsjekao si je lijevu ruku i pružio je Bodhidharmi kao znak
svoje duboke iskrenosti. Tada ga je Bodhidharma konačno upitao: "Što želiš ?"
Ovaj mu reče: "Moja jedina želja je da učitelj iz svog beskrajnog
milosrđa,otvori vrata blaga..."
Bodhidharma odgovori: "Neusporediva istina ostvaruje se samo kroz dugi
napor u praksi. Zbog čega bi ti sa svojim plitkim umom i uobraženim srcem,
molio mene za pravu istinu i trpio ?"
Hui-ko reče: "Ne mogu naći duševni mir. Molim te, umiri mi dušu."
"Iznesi svoju dušu pred mene, i ja ću ti je smiriti."
"Ali,kad tragam za dušom, ne mogu je naći."
"Evo ti !", presiječe ga Bodhidharma, "umirio sam ti dušu."
Tog se trenutka Hui-ko prosvijetli te nakon Bodhidharmine smrti postane
drugi patrijath kineskog chana.







gore, Hui-k'o predaje svoju lijevu ruku Bodhidharmi kao zalog svoje
iskrenosti; autor slike je zen redovnik Sesshu Toyo (1420-1506)
Rinzai škole i jedan od najvećih zen slikara





Nakon 6. patrijarha kineskog chana (zena) Hui-nenga
( jap. Yeno, 638-713) chan se u Kini podijelio na 5 škola
od kojih su preživjele samo dvije. To su:
Tsao-tung škola ( jap. Soto) i Lin-chi škola ( jap. Rinzai)
čije je učenje prenešeno u Japan krajem 12. i početkom
13. st. ali o tome neki drugi put.







gore, jedan od najslavnijih učitelja zena u povijesti, 6. patrijarh Hui-neng





# bilješke#

1 Vladimir Devide, "Zen", Zagreb, 1993., str. 63 i 64;

2 Vladimir Devide, navedeno dijelo

3 Alan Watts, "Put zena", Beograd, 1982.


* Put zena - prethodni tekstovi

Učenici Hui-nenga

Goke-shichishu ili Pet kuća - sedam škola

Oznake: zen, povijest zena, Bodhidharma, Hui neng

O čemu se tu zapravo radi ?!

Kako je teško, a ipak tako lako razumjeti istinu zena ! Teško, jer razumjeti je znači ne razumjeti je; lako, jer ne razumjeti je znači razumjeti je.


Zen nije razbibriga, već najozbiljniji zadatak u životu. Nijedna prazna
glava mu se neće usuditi blizu.

Daisetz Teitaro Suzuki


Kad superioran čovjek čuje za Zen (Tao),
on čini sve da ga prakticira.
Kada osrednji čovjek čuje za Zen (Tao),
on ga ponekad zadrži,a ponekad izgubi.
Kad inferioran čovjek čuje za Zen (Tao),
on mu se glasno smije.
Ako se ne smije,to onda nije Zen.

Lao-tse


Zen ne pripada inkluzivno i ekskluzivno zen školi Buddhinog učenja. Vjerujem da je zen univerzalna istina što donosi istinsku mudrost i mir narodu svijeta. Svaka bi se religija i kultura trebala poslužiti svakom spiritualnom vrednotom što je zen može ponuditi.

R. H. Blyth


Tko zaista pokuša razumjeti budističku doktrinu, barem do određenog stupnja, to jest, odricanjem raznih zapadnjačkih predrasuda, doći će do određenih dubina ispod bizarnog ogrtača individualnog satori doživljaja.

C. G. Jung


Zen je plutajući oblak na nebu. Ne drži ga nikakav vijak, ne zauzdava nikakva vezica, pomiče se kako ga je volja.

Daisetz Teitaro Suzuki,"Uvod u Zen učenje",Zagreb,1998.


U zenu nema ničeg što bi se objasnilo, nema ničeg što bi se razglasilo kao sveta doktrina. Trideset udarac, bilo da potvrđuješ ili niječeš. Ne budi šutljiv, niti nesuvisao.


Dobro došli : )

Oznake: zen, D. T. Suzuki